Tko su tviteraši, korisnici Twittera, sve popularnije i vrlo utjecajne online društvene mreže, najbržeg medija na internetu, te kako zahvaljujući tom jednostavnom servisu razmjenjuju ideje, informacije, organiziraju humanitarne akcije i nalaze poslove brže nego itko drugi

Na Facebooku su svi vaši prijatelji iz srednje škole. Na Twitteru – ljudi za koje biste htjeli da su išli s vama u školu.

Nema jasnije definicije Twittera.

Tako misli dvadesetak najpoznatijih regionalnih tviteraša s kojima smo razgovarali i koji su dio nove i relativno malene, ali zato daleko najutjecajnije, fascinantno umrežene online zajednice.

Peđa Pušelja, nadimak mu je Blogowski, 39-godišnji web konzultant, srpski je državljanin koji trenutačno živi na francuskoj adresi.

Traperice za geekove. Jedan je od najpopularnijih tviteraša u regiji.

On i njegova djevojka Sanja Rastovac, 30-godišnja studentica engleskog i francuskog jezika u Strasbourgu, osmislili su traperice za geekove – wtf jeans – s posebnim džepovima za različite gadgete.

Sredinom siječnja ove godine potiho su proširili priču Twitterom, tražili su pomoć i savjete, još ni ne sluteći da su započeli prvi Twitter projekt iz kojega će se samo tri mjeseca kasnije izroditi biznis.

Ime za traperice osmislio im je 25-godišnji Nebojša Radović – Eniac, još jedan poznati srpski tviteraš.

S tvrtkom koja je traperice proizvela spojio ih je opet tviteraš, Dejan Barić – llevo3, 42-godišnjak iz Vojvodine, vlasnik tvornice “Beta System”, specijalizirane za izradu dječje odjeće.

Da budu u trendu s modom, pobrinuo se Petar Vojinović – PetarV, 27-godišnji novinar, pilot i multimedijski kreativac iz Beograda, koji im je našao modnog dizajnera, a za logo i medijsku kampanju pobrinuo se Ivan Brezak Brkan, 23-godišnji direktor tvrke Acumen Connect, novinar, PR-ovac te jedan od najistaknutijih hrvatskih tviteraša.

Prvu su paletu traperica rasprodali upravo preko Twittera, a istim se kanalom vijest o njihovu poslovnom projektu proširila svijetom i dospjela na naslovnice najpoznatijih svjetskih portala, koje čitaju milijuni ljudi.

Porukama od 140 znakova na Twitteru pokrenuli su lavinu i ostvarili svoju ideju. Ta njihova priča o uspjehu samo je jedan u nizu primjera kako ta zajednica funkcionira i koji su joj dometi.

Tviteraš nije nikakav čudak. Teško ćete ga prepoznati na ulici. Ne razlikuje se fizički od drugog čovjeka i nije rogata, asocijalna osoba, nego se u pravilu radi o natprosječno komunikativnoj osobi, širokih interesa.

Recimo, Marija Lugarić, saborska zastupnica, odlično je prihvaćena članica domaće Twitter zajednice, i jedna od rijetkih političarki kojoj je to pošlo za rukom. Ona ponekad tweeta izravno iz Sabora, uvodi pratitelje u komunikaciju, sluša njihove komentare i na njih odgovara.

Često se ta komunikacija produži iz vritualnog u fizički svijet pa se Marija s vremena na vrijeme pojavi i na okupljanju tviteraša, poznatom kao TweetUp.

Barem jednom na mjesec Ivan Brezak Brkan i njegova djevojka, 25-godišnja fotografkinja Marina Filipović Marinshe, o kojoj je Globus već pisao u povodu predstavljanja mladih poduzetnika, organiziraju TweetUpove.

Reporteri Globusa sudjelovali su prošlog petka na jednom takvom zagrebačkom okupljanju, u pivnici Medvedgrad. Dvadesetak tviteraša koje smo ondje zatekli različite su životne dobi, a neki od njih za tu su priliku doputovali iz drugih zemalja.

Jedino što je ovo društvo razlikovalo od ostalih u pivnici bio je poveći broj gadgeta, na stolu, uz pivo. Bilo je tu i noviteta.

Iz druženja se, online ili uživo, u pravilu rode prijateljstva, ponekad i više od toga.

S nama su tako u Medvedgradu bili Goran Daemon Peuc, 31-godišnji web dizajner iz tvrtke Nivas, i Monika Munđar, 23-godišnja studentica psihologije iz Zagreba, dvoje ljudi koji su se upoznali putem Twittera i sada su u ljubavnoj vezi.

Slična je i priča Anamarije Urse, 20-godišnje studentice ekonomije iz Zagreba, i 25-godišnjeg Luke Kladarića, programera zaposlenog na popularnom servisu Deviant Art. O njima je riječki dnevnik Novi list objavio članak “Ljubav u doba Twittera”, priču o prvom Twitter paru u Hrvatskoj.

Iako ovog puta nije bila na okupljanju, Ana Stunić, voditeljica Red Carpeta Nove TV, često dolazi na TweetUp.

Na Twitteru je jedna od omiljenih. Za razliku od inozemnih celebrityja koji imaju i po nekoliko milijuna takozvanih followera, ljudi koji redovito prate njihove statuse, i koji u pravilu koriste Twitter kako bi pustili u javnost pornofotografije ili neki trač, domaćih celebrityja na Twitteru gotovo i nema.

Ili se pojave po potrebi.

Pamtimo tako predsjedničke kandidate koji uvijek negdje oko izbora otkriju direktnu komunikaciju putem online društvenih mreža, najčešće to radi netko drugi za njih, a onda poslije izbora netragom nestanu.

I Vlada Republike Hrvatske ima svoj Twitter profil. Objavljuju vijesti sa svojih stranica, generički, promašujući u potpunosti smisao Twittera. Prati ih u trenutku pisanja teksta točno 115 ljudi. Usporedbe radi, najaktivniji i najzanimljiviji tviteraši u nas imaju u prosjeku više od 1000 ljudi na listi pratitelja.

Twitter je online društvena mreža slična Facebooku na kojoj se komunikacija odvija razmjenom kratkih poruka, statusa u duljini od 140 znakova. Umjesto prijatelja, tu je lista ljudi čije statuse pratite i lista onih koji prate vaše.

Što se te dvije liste više poklapaju, umreženost je snažnija.

Snaga Twittera upravo je u njegovu mininalizmu. Nema Mafia Warsa i Farmvillea. Nema stotina nebuloznih grupa i tisuća marketinških aplikacija.

Za razliku od Facebooka, ova je zajednica smiješno mala, svega 7–9 tisuća aktivnih korisnika u Hrvatskoj, no njezina snaga na internetu nemjerljivo je veća. Razlog zašto u regiji nije popularan kao Facebook vrlo je jednostavan. Twitter zahtijeva više pažnje, kao i učenje pravila, odnosno posebnog rječnika. Treba znati što su to retweet, trending topics, hashtag... a onda i sve to primijeniti u komunikaciji.

Twitter je najlakše koristiti putem mobitela i trenutačno je najbrži medij na internetu. Postoji anegdota da se Twitterom poruka o potresu koji se dogodio u svibnju prošle godine, nedaleko od San Francisca, iz epicentra do granica pronijela brže od podrhtavanja.

Upravo brzina masovnog komuniciranja omogućila je da nekoliko tisuća domaćih tviteraša prvi saznaju da je Ivo Sanader nešto prije podneva prvog srpnja 2009. godine dao ostavku na mjesto premijera, prije čitatelja portala i slušatelja radijskih postaja.

Ta i slične akcije učinile su, recimo, profil Jutarnjeg lista najpopularnijim medijem na Twitteru u regiji. Primjer Jutarnjeg lista slijedili su mnogi, poput T-Portala koji je lakoćom komunikacije stao uz rame Jutarnjem. Tada se u ovim krajevima prvi put pojavio i pojam Twitter novinarstva. Novinari su počeli tweetati izravno s terena, s mjesta događaja.

Fotografija snimljena mobitelom i nekoliko osnovnih informacija u 140 znakova, dovoljno je da se zadovolji forma vijesti. Prvi put, novinar je istovremeno mogao pratiti komentare i razgovarati s čitateljima.

Kad se događa nešto masovno, poput prosvjeda u Varšavskoj, na Twitteru se u realnom vremenu pojavljuju izvještaji s lica mjesta.

Često se dogodi da se u medijima objavi pogrešna informacija, pa tviteraši rado upućuju na takve pogreške jer dio domaćih medija (Jutarnji, T-Portal, Novi list...) pozorno prati Twitter i reagira.

Valja spomenuti i humanitarne akcije tviteraša. Tako su u prvom mjesecu ove godine, potaknuti pričom o zlostavljanom osnovnoškolcu Ivanu iz Bjelovara, u sat vremena prikupili sve komponente za računalo, da bi se na kraju okupili i računalo mu i sastavili i isporučili.

Druga poznatija akcija svakako je bila ona sakupljanja novca za Mali Dom, ustanovu za djecu s oštećenjem vida u Baštijanovoj ulici. Twitteraši su im tada masovno, telefonskim pozivima, donirali novac i druge pozivajući u istu akciju.