Pržeći tisućljetne kamene ploče na dnu plitkih bazena stonske solane, kolovoško sunce nepovratno pretvara more u sol. Vrućina ne štedi ni Sebastiana Schoebingera kojemu se znoj cijedi s čela dok lopatom ubacuje hrpe krupne soli u drvena kolica. Mladi berač soli došao je iz Beča na topli jug Hrvatske na slano ljetovanje kako bi proživio nesvakidašnje iskustvo. Za naporan posao ne prima plaću.
U najstarijoj solani na Mediteranu bere se – turistički. Stotine ljudi iz cijele Europe hrle u Dabar, mjesto uz Peručko jezero kod Sinja, da bi odjenuli teške vojničke unforme, u ruke uzeli puške i proveli jedan dan poput ratnika koji su prije 15-ak godina na istome mjestu čuvali prvu crtu bojišta. Cetinska krajina od ovoga je ljeta i odredište za ljubitelje jahanja kroz netaknutu prirodu i boravak u divljini, a oni koji su to isprobali, tvrde da su proživjeli nezaboravnu avanturu.
Oni koji pak više vole povijest na Pelješcu uživaju u ilirskim gradinama, gdje im domaće specijalite servira prava pravcata Indijanka Julieta. Sve je više i onih koji u Hrvatsku dolaze da bi godišnji odmor proveli na zubarskome stolcu, pri čemu ipak nije riječ o mazohističkim sklonostima, nego o specifičnom turističkom aranžmanu koji spaja ugodno s korisnim.
NAKOVAN NA PELJEŠCU
NAŠA JE PONUDA ORIGINALNA,NE BOJIMO SE RECESIJE
Konoba u kamenoj kući iz 19. stoljeća uređena je u izvornom ilirskom stilu
U antičko je doba na mjestu sela Nakovana u brdu iznad Orebića na Pelješcu bilo najveće ilirsko naselje na južnom Jadranu. Danas ondje žive još samo Sharon i Nediljko Pamić. Njihov sin Ivan dugo je plovio svjetskim morima i prije sedam godina u Hondurasu je upoznao svoju suprugu Julietu Montalban Mejiu, Indijanku kojoj se, priznala nam je, veoma svidio život u slikovitom Vignju, poznatom odredištu surfera. Ljubitelji domaće hrane ostaju iznenađeni kada ih na ulazu u konobu Montun dočeka lutka ilirskoga vojskovođe. Konoba u kamenoj kući s početka 19. st. uređena je u izvornome ilirskom stilu, a jela se pripremaju na otvorenoj vatri, kao što su u doba prije Krista radili drevni prastanovnici. Svoje goste Ivan će rado povesti u obližnju Nakovanu i ispričati im svoja saznanja o ilirskoj prošlosti koju godinama proučava i o kojoj namjerava izdati i knjigu ”Stare slave nakovanske”. Njegova supruga pak planira uskoro gostima konobe ponuditi tradicionalna jela iz Hondurasa koja će sama pripremati. ”Kada nudiš nešto originalno, onda nije teško privući gosta, i zato se ne bojim recesije. Ljudi vole dobru hranu i povijesne priče”, otkriva Ivan Pamić dodajući kako je njegova supruga već navikala da je gosti ispituju kako je kao Indijanka dospjela na Pelješac. ”U početku mi se bilo teško prilagoditi ovdašnjoj klimi jer je u Hodurasu mnogo toplije, a brzo sam naučila hrvatski. Obožavam raditi s turistima jer sam po prirodi komunikativna”, kaže Julieta, kojoj se veoma svidjela i hrvatska kuhinja. Ona i Ivan imaju dva sina, Julia i Karla, koji odmalena govore španjolski i hrvatski, ali i engleski, jer njihova baka Sharon dolazi s Novoga Zelanda.
Ljetovanje kod zubara U želji da njezin hotel “Sveti Križ”, smješten pokraj istoimene crkve i svetišta u Arbaniji na Čiovu, bude pun cijele godine, a ne samo ljeti, Silvana Karačić prije pet godina odlučila je uvrstiti u ponudu stomatološke i fizioterapeutske usluge. Po struci je fizioterapeutkinja, a njezina šurjakinja Marija Pavlinović stomatologinja. Gosti iz cijele Europe dolaze k njima kako bi svakodnevno nekoliko sati proveli u zubarskoj ordinaciji ili na fizikalnoj terapiji, a ostatak vremena prepuštaju se ugodnijim ljetnim radostima. Silvana Karačić smatra kako bi se Hrvatska trebala mnogo više okrenuti zdravstvenom turizmu jer ima izvrsne klimatske uvjete.
”Stomatološke usluge kod nas su barem dvostruko jeftinije nego u Velikoj Britaniji, Italiji ili skandinavskim zemljama, a kvaliteta je jednaka. Primjerice, neki zahvati, poput stavljanja krunice, čak su pet puta jeftiniji. Pacijentica iz Francuske danas mi je rekla da bi u njezinoj zemlji jedna krunica koštala 1000, a ovdje je plaća 200 eura. Nekim gostima dio zdravstenih usluga u Hrvatskoj pokriva i osiguranje iz njihovih zemlja. U većini slučajeva cijelo ljetovanje, put i stomatološki tretman stoji ih manje nego što bi u svojim zemljama platili samo popravak zuba”, otkriva dr. Pavlinović.
U ordinaciji smo zatekli 23-godišnju Tatjanu Batinić, podrijetlom iz Livna, koja je rođena i živi u Beču gdje je prije tri godine osvojila titulu Miss Austrije. Atraktivna Tatjana nema mnogo problema sa zubima, ali svake godine, dok je na godišnjem odmoru s prijateljima i roditeljima na Čiovu, prolazi tretman izbjeljivanja zubi. U manekenskom poslu kojim se bavi neodoljiv osmijeh jedan je od njenih najvećih aduta.
Berba soli. Dok većinu turista sa svih strana svijeta ljeti na hrvatski Jadran privlače lijepe plaže i toplo more, ima i onih koji su svoje vrijeme i novac odlučili potrošiti na nesvakidašnje užitke. Za inat svima koji tvrde da Hrvatska svojim gostima ne pruža gotovo ništa osim mora, sunca i ćevapčića, obišli smo nekoliko mjesta koja se teško mogu uklopiti u taj stereotip klasične turističke ponude.Domaćini nas uvjeravaju da za njih krize nema.
Stonska je solana, osim po svojoj tradiciji koja seže u slavno vrijeme Dubrovačke Republike, zanimljiva i po jedinstvenoj turističkoj ponudi. Vlasnik Sveto Pejić prije nekoliko je godina prvi put ponudio gostima besplatan smještaj i hranu, pod uvjetom da svaki dan od 6 ujutro pa najkasnije do podne, ovisno koliko brzo rade, beru sol. Turisti-berači soli, kojih se svake godine javi i više nego što treba, sami plaćaju put do Stona, a za nagradu kući mogu ponijeti visokokvalitene ekološki proizvedene morske soli koliko požele. Od 10 bazena u funkciji su tri i iz svakoga se od njih godišnje izvadi 30 do 100 tona soli.
STONSKA SOLANA
BESPLATNO LJETO ZA BERAČE SOLI
Berba završava velikom feštom
Svake godine 24. kolovoza, kada je berba pri kraju, vlasnik Solane u Stonu Sveto Pejić priredi feštu u povodu blagdana sv. Bartula, zaštitnika solara. Za mladog Sebastiana, kojeg smo zatekli u skladištu kako sol pakira u vrećice, Pejić kaže da je odličan radnik. ”Najteže mi je ustati u zoru, ali posao je zanimljiv i dobro se zabavljam. Oduševila me dalmatinska kuhinja, posebno stonske kamenice“, kaže Sebastian, koji će dogodine na berbu povesti i prijatelje.
”Berači dobivaju gotovo besplatno ljetovanje za minimalan rad. Bilo bi nam isplativije unajmiti radnike i platiti ih po satu, no cilj nam je promidžba projekta sanacije stare solane koja je bila jedan od najvećih izvora bogatsva Dubrovačke Republike”, kaže Pejić, kojeg bi takva obnova kulturno-povijesne baštine stajala oko 15 milijuna eura. Međutim, tada bi se količina soli uvišestručila, pa bi je bilo i za izvoz. Također, planira otvoriti i muzej solane.
Jahanje uz Cetinu. Već desetak godina Šime Klarić iz Trilja, vlasnik hotela “Sv. Mihovil” i agencije “Avanturist Clubsv. Mihovil”, privlači goste ponudom raznih aktivnosti u prirodi. Nakon raftinga i kanjoninga na Cetini najnovija je atrakcija jahanje kroz zeleni kanjon rijeke, po poljima i livadama Cetinske krajine i okolnim brdima. Turistima je na raspolaganju 20-ak konja, što ih je Klarić kupio zajedno s partnerom Tihomirom Ajdukovićem, koji godinama vodi triljsku konjušnicu Galop. Nitko drugi u Hrvatskoj ne nudi jahanje kao dio turističkoga aranžmana.
Gosti, kaže Klarić, uglavnom veće platne moći, dolaze pretežno iz Velike Britanije i skandinavskih zemlja, gdje većina ljudi rekreativno jaše i te se strasti ne žele odreći ni na godišnjem odmoru. Štoviše, svake godine nastoje jašući upoznati neku novu zemlju, a Hrvatska zbog netaknutih prirodnih ljepota može pružiti nezaboravne doživljaje. U pratnji vodiča na konjima grupe turista mogu jahati nekoliko sati, ali i punih sedam dana, što uključuje i noćenje u šatorima na raznim atraktivnim lokacijama te posjete seoskim domaćinstvima, gdje se nudi domaća hrana.
U konjušnici smo zatekli par iz Manchestera, Libby i Michaela Hobbinsa, koji su na jahanje došli s kćeri Corom. U sklopu sedmodnevnog aranžamana svaki su se dan bavili drugačijim aktivnostima. Najviše im se svidjelo jahanje, jer obožavaju konje.
INDIJANCI IZ HRVATSKIH KANJONA
Tragovima poglavice Winnetoua
Turisti odlaze na lokacije snimanja uz zvukove originalne filmske glazbe
Iako su filmove o indijanskom poglavici Winnetouu na raznim lokacijama u Hrvatskoj mnoge strane produkcije, ponajviše austrijska i njemačka, snimale davnih 60-ih, ti su filmovi i danas vrlo popularni. Tko u današnje vrijeme poželi barem na jedan dan proživjeti indijansku avanturu, može doći u Starigrad Paklenicu i u sklopu turističkih aranžmana koje organizira hotel Alan uputiti se u jednodnevni izlet terenskim vozilom ili brodom do autentičnih lokacija na kojima se snimao film. Plato Pueblo u kanjonu Zrmanje, Tulove Grede i čarobni krajolici nacionalnih parkova Paklenica, Krka i Plitvička jezera, neka su mjesta koja su i pola stoljeća nakon snimanja ostala netaknuta. U Starigradu je ove godine otvoren i Muzej Winnetoua u kojem su izloženi izvorni kostimi iz filmova, čamci i ostali rekviziti kao i brojne fotografije. Interes gostiju je, kaže nam voditelj agencije za izlete hotela Alan Zvonimir Čubelić, jako velik, a najveći zaljubljenici u legendarne filmske likove svake godine imaju priliku kod njih proživjeti i sedmodnevnu turu ”Tragovima Winnetoua”, tijekom koje se sluša originalna filmska glazba, organiziraju večeri uz vatru na autentičnim lokacijama, a priče i legende pričaju ponajbolji hrvatski i strani poznavatelji Winnetoua.
”Prošle smo godine na sličnom aktivnom odmoru bili u Španjolskoj. U Hrvatskoj je ponuda kvalitetnija, priroda ljepša, hrana ukusnija, domaćini ljubazniji, a cijene bitno niže, što nam je osobito važno ove godine, kada je zbog pada funte Europa postala mnogo skuplja nego prije. Bili smo skeptični prema Hrvatskoj, u kojoj dosad nismo bili, no ovdje je sve kao iz bajke. Tražili smo avanturu i dobili ono što smo tražili. Ne možemo zamisliti da se po cijele dane izležavamo na plaži”, kažu Hobbinsi.
Ajduković ističe da većina gostiju ima jahačko iskustvo, no rado će im ponuditi i školu jahanja. Oni iskusniji mogu na dan prejahati do 50 kilometara kroz prirodu. Klarić otkriva kako će već ove zime u ponudi biti i jahanje po snježnim padima Kamešnice.
Ratne igre. Sinjski kraj ima dugu ratničku tradiciju. U selu Dabar, koje spada pod općinu Hrvace, još ima kuća oštećenih u Domovinskom ratu, a među ljudima su i dalje žive priče iz Drugoga svjetskog rata, pa i vremena borbi s Turcima. Braniteljska zadruga Patriot, koju vodi iskusni bivši specijalac Mario Vujević, prošle je godine ondje uredila poligon za ratne igre.
Društva željna avanture dolaze kako bi sudjelovala u simulacijama pravih vojnih okršaja, s bitnom razlikom da se iz pušaka umjesto metaka ispaljuju plastične kuglice, a onaj koga pogodi – ispada iz igre. Oni koji su probali tvrde da je igra mnogo uzbudljivija od paintballa, a odvija se uz stalan nadzor nekoga od voditelja poligona, koji preuzima i ulogu suca. Na prostranom poligonu postavljene su drvene kućice što predstavljaju srušeno selo i ”borcima” služe kao zaklon, a ondje su i vojna baza, bunkeri, rovovi. Oružje kojim se puca vjerne su kopije pušaka – heklera i kalašnjikova – a rade na baterije te izgledom i težinom podsjećaju na originale.Naravno, ne mogu nikoga ozlijediti.
”Igra je kao stvorena za oslobađanje od stresa. Sve nam više dolaze i žene, koje se vrlo srčano uživljavaju u ulogu hrabrih ratnica”, otkriva Vujević. Sat vremena ratovanja košta sto kuna po osobi, a kada bitka završi, iscrpljeni ”vojnici” obično se ispruže na livadu i energiju vraćaju uz domaću hranu, koju će im rado prodati i u obližnjim seoskim domaćinstvima. Tako je zahvaljujći poligonu živnulo cijelo selo, pa Vujević planira do idućeg proljeća postaviti i drvene kućice kako bi mogao ponuditi i višednevne programe.