Sandra Grgec (42) iz Jastrebarskog u teretani je već 15 godina. Ne puši, ne pije alkohol, zabranjena joj je kava, čak i obična Nutella. Drila samu sebe po pola godine da bi na svega jedan sat zablistala na pozornici.
Preračunato u dane i sate, to je 150 dana intenzivnog treninga, svaki dan po dva treninga, ujutro i navečer. Sandra se, naime, posljednjih sedam godina natječe u disciplini koja je poznata kao body fitness, što je podvrsta body buildinga za žene.
Ženski body building dijeli se u četiri kategorije, uglavnom prema količini mišićne mase – osim body fitnessa, tu je i fitness bikini, fitness i klasični body building. Iako neke imaju veće, a neke manje mišiće, svim “snažnim” ženama zajedničko je jedno: njihov izgled i spartanski način života nailazi na oprečne reakcije, ponekad i, krajnje radikalno, ispunjene mržnjom.
S jedne strane, nije to čudno. Žene koje se natječu u nekoj od kategoriji body buildinga, izgledaju poput strip junaka – imaju vretenaste mišiće koji nalikuju debelim kabelima i imaju ih na mjestima na kojima prosječno osoba uopće ne zna da ima mišiće. Pored toga, tu je i poseban režim prehrane, kojeg se često mnogo teže pridržavati nego što je naporno vježbati. Zobena kaša koju builderice gutaju često je samo - odvratna, a na jelovniku je ograničen broj namirnica koje brzo dosade, ali imaju učinka - odrezak će promijeniti mišićnu masu, piletina i riba “osigurat” će mršaviji izgled. To, naravno, nije sve. Prosječna osoba ujutro će ustati i jedva oteturati do kupaonice da opere zube; one će ujutro ustati prije nego svane zora i 45 minuta izvoditi cardio vježbe. A u teretani, kad počnu dizati utege i povećavati u serijama kilažu koju dižu, izgledaju ne kao da vježbaju, nego kao da proživljavaju najgori porod ikad.
“Kad mi je najteže?”, ponavlja Sandra naše pitanje dok sjedimo uz šalicu čaja i dok padaju prve predrasude o “mišićavom bageru” jer je ispred nas apsolutno ugodna, smirena i ženstvena sugovornica. “Pa… U fazi stvaranja mase se udebljaš pa si nisi dobra, u fazi definiranja naglo prestaneš jesti pa ti fali hrane, pred samo natjecanje skidaš višak kila dehidracijom, a najgore je pak nakon natjecanja jer bi popio i pojeo cijeli svijet, a tijelu ništa nije jasno, pa sve ode na kriva mjesta i izgledaš si par dana kao da si žaba. Ali brzo to sjedne na svoje.”
Sandra, koja je članica kluba Titan gym Bjelovar, gdje je trenira Boris Presečki, natječe se u međunarodnoj organizaciji IFBB na amaterskoj bazi, dok bi za pravi profesionalizam, koji cvjeta u SAD-u, bilo potrebno puno više treninga, financija i putovanja, tako da o tome ne razmišlja. Već sada na pripreme mjesečno potroši najmanje 4000 kuna. Nedavno je, s našim ostalim sugovornicama, sudjelovala na prvenstvu Europe u body buildingu za žene koje je prvi put održano u Hrvatskoj, u Zagrebu. Sandra je u vojnoj mirovini, a kako sama kaže, body fitness joj je nakon stradavanja u ratu spasio život. I fizički, i psihički. I sada joj predstavlja puno više od pukog treninga - to je njen način života.
ČLANAK U CIJELOSTI PROČITAJTE U TISKANOM IZDANJU GLOBUSA