Uri Geller neobično je slatkorječiv čovjek. Dok vozi svoj sobni bicikl, a radi to svakoga dana po sat vremena, ispituje me o svemu i svačemu. Kad su mu ponudili da ode u neku zemlju u kojoj dotad nije bio i tamo snimi dokumentarac za Channel 4, odabrao je Hrvatsku. Došao je ovamo s cijelom obitelji – bilo je to 2003. godine – i navodno u avionu savijao žlice da bi zabavio putnike.
Jeste li ikada željeli imati običan život? Je li vam savijanje žlica bilo prokletstvo ili dar?
– Nikada nije bilo prokletstvo. Ja sam tu svoju sposobnost, svoj dar, zovite ga kako god hoćete, otkrio dok sam bio još jako mali. Bili smo siromašni, moja majka radila je kao konobarica. Odlazili bismo vikendom na buvljak da bi mama kupila stare padobrane i od njih izrađivala žensko donje rublje. Obećao sam joj da ću jednoga dana biti bogat i slavan. Rekao sam joj to kad sam imao šest godina. Znao sam da mi je svemir namijenio neku takvu ulogu, i da me to u životu čeka. Ako nešto želite, i ako o tome mislite pozitivno, ako stvarno, zaista, duboko od srca želite da vam se nešto dogodi, to će biti tako...
...
INTERVJU U CIJELOSTI PROČITAJTE U TISKANOM IZDANJU GLOBUSA