Na ulasku u kockarnice trebalo bi pisati: ovdje zaboravite svaku nadu, bilo bi vam bolje da odmah ostavite novac na blagajni i uštedjet ćete barem vrijeme. Veće šanse ima tele preživjeti kod mesara nego što kockar ima šanse dobiti novac u hrvatskim kockarnicama. Da, dobio sam po nekoliko desetaka tisuća kuna, ali samo onda kad sam bio maskiran! - tako, uz autoironiju, počinje svoju priču pedesetogodišnji Jure Grlić, koji je zbog strasti prema kocki koja ga nije napuštala punih petnaest godina zamalo izgubio sve: ne samo hrpe novca nego obitelj, slobodu, samopoštovanje.
Apsurdno ili ne, strast i bijes pretvorili su ga u provalnika kockarnice - i to dva puta - u kojoj je sam godinama kockao i prokockao oko 800.000 eura. Kad mu je pukao film, “odlučio je opljačkati one koji su pljačkali njega”, navukao je fantomku na glavu, uzeo kuhinjski nož i opljačkao je dvaput u razmaku od osam mjeseci. Tek tada je pao na dno, završio u zatvoru koji mu je, smatra danas, spasio život.
Osuđen je isprva na četverogodišnju kaznu zatvora, koja je smanjena na tri, a “odgulio” je dvije godine i četiri mjeseca zbog dobrog ponašanja. Iz zatvora se vratio s viškom kilograma, čvrstom odlukom da se u kockarnice više nikad ne vraća i velikom grižnjom savjesti zbog obitelji. Tu je i želja da sve ono što je naučio o tome kakvo se zlo krije u kockarnicama pretoči u pomoć ljudima s istim problemima kroz Udrugu za ovisnike o kocki.
Jure Grlić razgovorljiv je, dobroćudan, inteligentan, “nema glupog kockara, premda su osuđeni na gubitke”, reći će uz osmijeh. Inteligenciju su mu procijenili natprosječnom i psihijatri iz Vrapča koji su ga vještačili u toku sudskog postupka.
Danas radi isto ono što je radio i prije zatvora - bureke, pite i pizze, zbog čega su mu njegovi sugrađani u Velikoj Gorici dodijelili nadimak Jura-Burek. Umjesto Jockera, nekoć mjesta goleme Jurine bolesne žudnje, danas je dječja igraonica “Zebra”. Jure se na mjesto svog zločina vratio tek s ekipom iz Kadra 22 – snimateljima Markom Stanićem i Denisom Lepurom, nagrađenim autorima kratkog igranog filma “Zima”. Oni prema scenariju Paule Bobanović, novinarke 24sata, snimaju dokumentarni film o Jurinoj ovisnosti koja je kulminirala pljačkom i zatvorskom kaznom. Trojac je već zajedno radio na dokumentarcu o fotografkinji Mariji Braut i onome posvećenom ženama koje se bore s rakom “Vidimo se za godinu dana”.
...
ČLANAK U CIJELOSTI PROČITAJTE U TISKANOM IZDANJU GLOBUSA