Stipe Mesić uveo je Globusove reportere na zelenim terenima Golf Cluba Zagreb u osnovne tajne aristokratskog sporta kojim se bavi već tri godine te unatoč prvim lipanjskim vrućinama s bivšim direktorom Ine Tomislavom Dragičevićem odigrao partiju

Između golfa i politike nema prevelike sličnosti; u golfu igraš sam protiv sebe, a u politici su pred tobom ipak živi “protivnici”, naročito u izbornoj kampanji. U golfu nema nikakvog kontakta s drugima, nema sukobljavanja i ne možeš izgubiti živce – objasnit će razliku bivši predsjednik, Stipe Mesić, dok se zagrijava za dvosatno igranje golfa, “aristokratskog” sporta u Golf Clubu Zagreb, na gradskoj periferiji.

Umirujuće zelenilo milijun četvornih metara ublažava sunčani udar prvih pravih lipanjskih vrućina, ali i skreće misli sa zapravo deprimirajuće ceste prema Golf Clubu koji se smjestio uz Savu s jedne strane, a s druge graniči sa sablasnom Sveučilišnom bolnicom.

Zagrebački ljubitelji golfa od ranoga su jutra ondje; u hladovini pije kavu i bivši ministar Dragan Primorac. Igrači se spremaju na izlazak na teren. Ovdje nema mjesta euforiji, navijanju, strastvenom doživljaju same igre. Sve je vrlo mirno, dostojanstveno, čak i uspavano, a tišinu prekida jedino udarac golf palice o lopticu i zvuk njezina padanja na travu ili pijesak. Ako se čuje “buć”, nije dobro; to znači da je loptica u vodi i nosi negativne bodove.

Bivši predsjednik rado igra golf i rado ga promovira kao sport s turističkom perspektivom. U Hrvatskoj zasad postoji 10-ak golf igrališta. Kako se radi o individualnoj igri, Mesić nije u opasnosti da mu se podilazi pa da realno bolji protivnici gube od njega. Ovdje igra protiv sebe, fokusira se, drži do preciznosti zamaha palicom, znalački nastoji izabrati onu kojom će uputiti naredni udarac.

Počeo je trenirati prije tri godine i sada nastoji odlaziti redovito na igru, jednom tjedno. Ovaj sportski hobi doživljava kao relaksaciju, ne kao pristisak pobjede, pa je zato pred partiju opušten; nabavio je opremu, odjenuo se po propisima, navukao sportsku rukavicu na lijevu ruku i prije odlaska na teren zagrijava se. Pravila o odijevanju su: nikako jeans (bivši predsjednik ispod oka pogledava na traperice novinarske ekipe), golferske cipele, majice bez velikih natpisa na njima (uzvraćamo pokazivanjem Mesićeve Paul&Shark markice na njegovoj vesti, ali nam kaže da je to mali znak, koji može proći), majice s kragnicom te po potrebi štitnik za oči i sunčane naočale. U torbi su spremljene palice za igru kojih je desetak, Mesić ima i “Japanera”, to je palica koju je kao poklon dobio tijekom posjeta Dalekom istoku i na njemu su ugravirani njegovi inicijali.

Upravo se vratio iz Turske, odakle je došao preplanuo, ali i s dva i pol kilograma viška. U Turskoj je dogovarao konferenciju o europskom jugoistoku na kojoj bi sudjelovali poznavatelji prilika u regiji, a planira putovanja u Alžir, Libiju, Katar, Oman...

Stipe Mesić vrlo je aktivno odradio prvih stotinu dana mirovine, kao i ranije, budi se u 6 ujutro, no nešto kasnije odlazi na posao. To je jedina privilegija otkako je u mirovini. Ured u Grškovićevoj svakodnevno je pun ljudi koji s njim žele razgovarati, navrate njegovi prijatelji iz politike, ali – ispravit će nas Mesić – Josip Manolić bio je samo jednom, a Budimir Lončar dvaput.

Gužva je u Uredu u Grškovićevoj jednakog intenziteta kao i nekad na Pantovčaku. I sada protokol mora intervenirati da bi se raspored dana ispoštovao.

Mesić je zadovoljan što je zadržao komunikaciju. Ipak, ima i iznenađenja: “Čudim se što Ministarstvo vanjskih poslova traži od hrvatskih ambasadora da provjere kako je riješen status bivših predsjednika u tim državama. Pristojno bi bilo od tog našeg nesretnog ministra vanjskih poslova da mi to kaže. U različitim su zemljama ovlasti predsjednika različite. Kad donosite odluke, a to je kod nas bio slučaj, onda ulazite i u različite sukobe, osoba koja je bila protiv vas ne želi vam dobro. A ako vi bivšeg predsjednika pustite tim morskim psima, ne znam koliko to državi koristi. Naravno da je drugačija pozicija meni koji sam inicirao nekoliko afera u kojima su pljačkaši ostali ili će ostati bez velikog dijela opljačkanog kapitala nego predsjednika koji je bio čista figura”, kaže Mesić.

Vrlo često kontaktira i s premijerkom Jadrankom Kosor koja je ponovno najavila da će ga posjetiti.

Mesić podupire borbu protiv korupcije i i dalje se nada da će doći do “velikih riba” – prisjeća se afere privatizacije Večernjeg lista, ali i spornih ugovora o prodaji Ine MOL-u, koji su objavljeni nakon godina tajnosti.

“Očito je da ranije nije bilo političke volje za pokretanje takvih istraga”, kaže Mesić. I točno je, novinari koji su ga pratili sjećaju se da je pomalo rezignirano rekao: “Ako ja nisam mogao pokrenuti neke stvari, kako se tek osjeća običan čovjek...”

Na pitanje kako ocjenjuje stotinu dana mandata svog nasljednika, i stotinu dana svoje mirovine, bivši predsjednik odgovara: “Nas dvojica smo imali različite obveze; on je trebao preuzeti dužnost i uspostaviti suradnju s Vladom i morao se očitovati oko problema ovoga društva, regije, Europe... Morao je upoznati glavne igrače u Europi, posjetiti Bruxelles. Mislim da je Josipović na te izazove dobro odgovorio. Naravno, svatko ima svoj stil obavljanja neke funkcije, jedan stil sam imao ja, on ima drugačiji. Ja sam pak često primao i odlazio u posjete i tih stotinu dana iskoristio sam na pozicioniranje uloge predsjednika nakon prestanka mandata. Nakon isteka mandata predsjednik izlazi iz operativne politike, ali u strateškim stvarima ostaje prisutan. Ja sam zainteresiran za suradnju u regiji te da se što prije priključimo EU i za to da se kod nas strateški stvari osmisle”, pojašnjava.

Tijekom igre, u kojoj sudjeluju i Mesićev prijatelj Tomislav Dragičević te direktorica Golf Centra Sonja Jelača, ekipa će prehodati nekoliko kilometara i u dva najtoplija sata u danu – od 11 do 13 sati – odigrati partiju golfa na velikom terenu, ali od 18 polja, prijeći će ih devet. Golf je igra koja zahtijeva koncentraciju, strpljenje, nadmetanje sa samim sobom.

U nedjeljnoj je igri pobijedio Dragičević. Mesića i ekipu pratimo po terenu zaštićeni od sunca u golf autiću. Dva autića prate bivšeg predsjednika, voze ih njegovi čuvari koji su se s njim u veljači s Pantovčaka preselili u Grškovićevu. Tijekom cijele nedjelje “žrtve” su Mesićeva vica; s obzirom na to da ga čuvaju dugo, još od Beograda, on je uz njih jako vezan. Pada ideja da bi stoga, kao u slučaju egipatskih faraona, Mesićevi tjelesni čuvari trebali biti zakopani s njim u grobnicu!

Zanima nas i gdje će bivši doživotni predsjednik ljetovati: “Poslao sam prijedlog Vladi da se donese odluka o tome, ali, naravno, da se ljetovanje plaća. Dok sam bio na funkciji, imao sam nesreću da nisam bio slobodan do kraja ni u izboru hotela ni u izboru mjesta. Uvijek sam ljetovao u Hrvatskoj. Ali, dok sam bio na funkciji, smatrao sam da ne mogu doći u hotel sa šest policajaca koji se izmjenjuju i koji stoje pred mojim vratima... Pa tko će na tom mjestu ljetovati? A da ne govorim da su to bili i dodatni troškovi. Ako sam odlazio u državnu rezidenciju, to je daleko manje koštalo i policiju, a ja sam svoje troškove plaćao. Sad se susrećemo s nešto manjim problemom: nije mi jednostavno otići u nekakav hotel kao svakom drugom građaninu jer i dalje imam osiguranje, samo u nešto manjem obliku. No, što god učinio, dežurne kritičare ne mogu zadovoljliti, pa se ni ne trudim”, govori Mesić.

Priznaje da se jedno vrijeme nastojao držati dalje od javnosti, ali ima potrebu da na neke stvari, kao na prigovore na njegov regionalni angažman, odgovori i kaže što misli...