Star je, umoran je, izmučen demonima, ali još ima glas - Globus.hr

Mišo Kovač

Star je, umoran je, izmučen demonima, ali još ima glas

Globusov reporter jedini je bio u backstageu velikog povratničkog koncerta Miše Kovača, te proveo večer u intimnom razgovoru s najvećom zvijezdom estrade

Dvorana je dupkom puna. Sedam tisuća ljudi. Uglavnom mladići i djevojke koji bi Miši mogli biti unuci i unuke. Nepo­sredno prije izlaska Mišo redarima priča viceve. Iskreno rečeno, strepio sam kako će se Mišo ovaj put snaći na bini, pred publikom. Prije nekoliko mjeseci puno je falšao, nesigurno pjevao... Ovo ovdje, međutim, bio je onaj pravi, autentični Mišo Kovač, kao iz svojih najboljih dana...

U backstageu velikog Rujanfestova šatora Mišo Kovač me primio kao svog velikog prijatelja, iako smo se te večeri, u ponedjeljak 17. lipnja, vidjeli prvi put. Odmah me počeo oslovljavati per tu. Zajedno sa mnom u tu je improviziranu prostoriju u šatoru ušlo i nekoliko mladića iz Pakoštana, velikih Mišinih obožavatelja.  Sve nas zajedno pustio je unutra Darko Tuček, organizator Rujanfesta. Bilo je oko 21 sat, nešto više od sat vremena prije Mišina nastupa. Njegova velikog povratka, kako su ga okarakterizirali neki novinari, ima­jući u vidu činjenicu da zbog teške bolesti i tri operacije srca nije nastupao na koncertnoj pozornici možda čak i pune dvije godine.

Mišo Kovač upravo je završavao s večerom. Nije večerao sam, u backstageu je za stolom sjedila poveća skupina ljudi. Recimo, njih najviše desetak. Mišino odabrano društvo, njegovi prijatelji, a možda i rođaci (nisam pitao).

Uskoro će otići svi, a uz njega će ostati tri najbitnije osobe: supruga Lidija Kovač, kći Ivana i menadžerica Katarina Kolar.

Na stolu je ostalo dosta hrane, društvo ili nije bilo suviše gladno ili mu je servirano previše. Mišo je bio odjeven u sportsku odjeću. Narančasta sportska majica, tamnoplavi donji dio trenirke i tenisice. Dečkima iz Pakoštana govorio je, između ostaloga, i o svom pokojnom ocu, no nisam, moram priznati, najbolje shvatio kontekst njegove priče.

Ta će pakoštanska grupa poslije biti u prvom redu u gledalištu, a u rukama će tijekom čitavog koncerta držati poveći transparent napravljen Miši u čast.

Loše vijesti. Kad sam, zajedno s kolegom Kovačevim, došao u Rujanfestov gradić, smješten ove godine na malo povećoj distanciji od Zagreba, pokraj trgovačkog centra Westgate, iza Zaprešića, bilo je oko 20 sati. Mišo je sa svojim društvom već bio u tzv. Glavnoj kući, dok su u Kući dobre hrane upravo večerali članovi njegova pratećeg banda Cooper Blau (sve redom Podravci, neki iz Đurđevca). Zamolio sam jednoga od njih da me najavi Miši Kovaču.

Otišao je u veliki šator, odakle mi je, međutim, donio od Miše loše vijesti.

...

ČLANAK U CIJELOSTI PROČITAJTE U TISKANOM IZDANJU GLOBUSA