Berislav Sokač imao je 24 godine kad je u novinama pročitao o njujorškom maratonu. “Zaintrigiralo me! Toliko da sam rekao da ću ga jednog dana istrčati.“ Na koncu je tu utrku poklonio sebi za 35. rođendan, nakon samo četiri mjeseca, doduše vrlo intenzivnih, priprema. “Moj je psihološki profil takav da volim pobjeđivati. U maratonu mi se najviše svidjelo to da nemaš protivnika, nego je protivnik - u tebi. Bio sam svjestan da ne mogu biti prvi, da se zapravo i ne natječem s drugima već sa samim sobom, s vlastitom psihom i izdržljivošću.“
Svake se druge godine trči svjetsko prvenstvo u maratonu, svake četvrte profesionalci ga trče i na Olimpijskim igrama. Ljudi o kojima pišem rekreativci su iz susjedstva, a ipak - trče najpoznatije svjetske maratone. Jer, kao što tenis ima četiri Grand Slama, tako i maraton ima šest, po svjetskim metropolama na tri kontinenta, velikih utrka čiji se rezultati zbrajaju za ukupan poredak. Ivan Stanić i Berislav Sokač zasad su jedini Hrvati koji su istrčali svih šest - Boston, London, Berlin, Chicago, New York, i lani u tu “ligu“ dodani Tokio.
Sokač prije njujorškog maratona nije trčao, ali bavio se pomalo alpinizmom, planinario, biciklom se znao popeti i sjuriti s Medvednice. Prvi je izazov, kad se odlučio na trčanje, bio kako organizirati život da uz posao i obitelj, sina koji je tada imao samo dvije godine, odradi pet treninga tjedno.
Disciplina. Njujorški maraton nije bilo koji maraton, nema šanse da gradom taj dan trče svi oni koji to priželjkuju. Prijavi se oko 120.000 trkača, organizator napravi lutriju i izvuče 20.000, a trči ih još 20.000, ali to su profesionalci i članovi atletskih klubova, njujorški policajci, vatrogasci… Neki od običnih rekreativaca iz cijelog svijeta uzalud se prijavljuju više godina. Sokač je imao puno sreće - izvukli su ga u prvom pokušaju.
“Kad sam saznao da sam izvučen pomislio sam - što sad? U životu nisam trčao duže od 5 km.“ Prijatelj Blaž motivirao ga je, prijavio na jaskanski polumaraton. “Otišao sam, da vidim kako je to trčati 21 kilometar.“ Nekoliko dana prije toga istrčao je šest. “Dva dana poslije toga pamti da se „raspadao i jedva hodao po stepenicama“. Prvog srpnja je počeo s pripremama za New York. Vojnički discipliniran, trčao je i pod temperaturom, jasno i po kiši, snijegu… “Krenuo sam s 28 km tjedno, da bih na koncu tjedno skupio i po 60 pretrčanih kilometara. Kad se držiš programa, točno osjetiš kako napreduješ i taj osjećaj je fantastičan, to stalno govorim i svom timu na poslu“, kaže regionalni direktor Oraclea koji je u 17 zemalja središnje i jugoistočne Europe te Baltika zadužen za prodaju programa za podršku poslovanja u trgovačkim lancima i modnoj industriji.
Imao je plan treninga i njega se tvrdoglavo držao. Ilustrira to pričom o jednoj zagrebačkoj večeri, kad je grad bio zatrpan snijegom, a studen stisnula desetak stupnjeva ispod ništice. Sinu je pročitao slikovnicu, ušuškao ga, a potom je i njega prevario san. “U 22 sata supruga se vratila kući s joge, probudio sam se, navukao tajice i otišao odraditi trening od 12 km. Susjedi valjda misle da nisam čiste glave“, smije se. Treninga se ne bi odrekao ni u dane prekooceanskih letova. “Stanem kod kokpita, na stepenicu, i radim svoje, recimo, po 45 minuta bih se dizao na listove. Jest da me svi čudno gledaju… No, kad uđete u to, vama se ne čini da radite išta ludo.“
Gotovo opsesivno posvećen, spartanski organiziran i fokusiran, ne samo da je istrčao New York, u manje od tri godine čovjek je skupio medalje sa svih šest velikih. New York je trčao tempiranih 4.04. “Sinu je rođendan 4. 4., pa sam si zacrtao to vrijeme, htio sam ga imati ugraviranog na medalji, da mu poručim kako u životu nema prečice za velike stvari. Za njih se treba potruditi.“ Nije, kaže, imao pojma o toj priči o šest velikih. Za maratonski Grand Slam čuo je u New Yorku i obećao sebi da će ih napraviti svih šest. Tad nije znao koliko je to teško, koliko se faktora treba poklopiti da ti se to dogodi. Osim upornosti i rada, treba imati i sreće, složiti financije. Recimo, na londonski je jako teško upasti. Chicago i Berlin popunjavaju se po principu tko se prvi prijavi - njemu mjesto. Svi se ti veliki svjetski maratoni popune u svega nekoliko sati, maratonci globalno, u niskom startu, za tastaturom, čekaju na dan prijava.
...
ČLANAK U CIJELOSTI PROČITAJTE U TISKANOM IZDANJU GLOBUSA