Kada krajem ovog svibnja film “Prometheus” konačno krene u kino distribuciju, za fanove sage o Alienu završit će deset godina mučnog iščekivanja, tijekom kojih su slušali tračeve i glasine o tom petom nastavku serijala što su ga stalno najavljivali, ali nikako se nije događalo da ga netko i snimi. Riječ je o projektu kojim se redatelj Ridley Scott konačno vraća u žanr SF-a, a kojim je tako suvereno vladao početkom osamdesetih godina prošlog stoljeća. Vraća se ujedno i sagi koju je 1979., filmom “Alien”, on sam pokrenuo, i koja se nakon dva izvrsna i dva nešto manje izvrsna nastavka ugasila 1997. godine.
“Alien” je filmska priča o borbi ljudi s opakom i nemilosrdnom rasom izvanzemaljaca, koja je istovremeno bila vrhunska zabava za kategoriju gledatelja poznatu kao “žderači kokica”, i pravo umjetničko djelo kojim su se nadahnjivali kritičari, ljubitelji SF-a, pisci, filozofi i dizajneri – svi zajedno oduševljeni tom jedinstvenom mračnom vizijom budućnosti.
“Prometheus” je svojevrsni prednastavak – prequel – čitave franšize “Aliena”. S jedne strane, tehnologija i mnogi drugi detalji radnje izravno su povezani s prijašnjim filmovima i načinom na koji su prethodni autori zamišljali život u svemiru. S druge bi strane priča “Prometheusa” trebala napokon pružiti odgovore na brojna pitanja iz prethodnih filmova, ujedno i ono najvažnije – odakle je porijeklom strašna rasa Aliena s kojima su se glavni junaci u četiri nastavka nemilosrdno sukobljavali. Drugim riječima, prvi će se put, i to u zasebnoj priči, pokušati objasniti iz koje je točno svemirske vukojebine stvor stigao i zašto toliko voli prosipati ljudske mozgove. Mokri san vojske odanih fanova konačno se ostvario.
Možda samo da bi povećali napetost, Scott i njegovi scenaristi se, ah-ah, već dobrih godinu dana ograđuju od izravne veze s prvotnim “Alienom”. U “Prometheusu” naime neće biti jezovitih ikoničnih čudovišta, kao što u njemu neće nastupiti ni Sigourney Weaver, svojevrsno zaštitno lice sage o Alienu, a koja je glumila lik poručnice Ripley. Iako je Ellen Ripley za Aliena jednako važna kao i sam Alien, njezinu je ulogu bilo nemoguće ukomponirati u radnju “Prometheusa” a da to bude logično, s obzirom da je riječ o filmu koji prikazuje što se zbilo prije pojave poručnice Ripley u priči.
Naime, objasnio je 10. travnja Ridley Scott na eventu (organiziranom za novinare stranih filmskih časopisa i poznate filmske blogere) na kojem je ekskluzivno prikazan dio još nemontiranog materijala iz filma, “Prometheus” – koji je u početku bio zamišljen kao dio Aliena – kasnije je evoluirao u mnogo širu ideju o povijesti civilizacije i osvajanju svemira. Kako god, materijali su prikazani u 3D tehnici, a predstavili su likove (glume ih Noomi Rapace, Charlize Theron, Michael Fassbender i Idris Elba) koji kreću u svemirsku misiju negdje 2092. godine.
Ono što će otkriti na udaljenom planetu izravno će se ticati filmova o Alienu.
Prisutne je ponajviše od svega zanimalo samo jedno – tko će zamijeniti Sigourney Weaver? Tko je nova Ellen Ripley? Niti jedna od dvije glavne glumice iz filma: sjajna Noomi Rapace, čije vrijeme tek dolazi, i Charlize Theron prebacivale su lopticu s jedne na drugu. U Weaveričine cipele nije lako ući.
U međuvremenu, internetski sajtovi koji se bave filmovima i SF-om općenito, bruje o prikazanim trailerima i 20-ak minuta nemontiranog materijala koje je Scott prikazao 10. travnja. Raspravlja se o svakom kadru – je li to Alien što je skočilo Noomi Rapace na glavu? Znači li to da će ona umrijeti? Hoće li se točnim pokazati da Michael Fassbender glumi androida? Je li planet na koji se glavni junaci spuštaju isti onaj na koji će se 30 godina kasnije spustiti i Ellen Ripley i po prvi put otkriti Aliene? Kako je čovječanstvo povezano s čitavom pričom? I kakvu ulogu u svemu igra civilizacija Maya?
Prema tragovima koje su fanovi dosad sastavili u puzzle jedno je sigurno – film se neće s originalnom kvadrilogijom dodirivati samo u tragovima. “Prometheus” je doista punokrvni prequel sage o Alienu, samo s puno širim pozadinskim kontekstom. Sniman je u 3D tehnici u više zemalja, a najdulje na Islandu, s kojeg se Ridley Scott često preko videozida obraćao fanovima; u nedavnom je intervjuu režiser pak otkrio i poveznicu s ostatkom sage: u prvom nastavku, filmu “Alien”, u jednom se kadru pojavljuje čudovišna figura tzv. Space Jockeyja, o kojoj Scott, kazavši da je također bila zaposjednuta Alienom, otkriva kako je sada odlučio ispričati slučaj srušenog svemirskog broda na planetu LV-426, porijeklo kolonije jaja te “istražiti” vezu tog misterioznog Space Jockeyja i kasnijih događaja o kojima pričaju “Alien” i drugi nastavci.
Do nastanka najiščekivanijeg filma 2012. godine moralo je proći puno vremena i mukotrpnih pregovora. Sagi o Alienu tijekom zadnjih deset godina htjeli su se vratiti i Ridley Scott i James Cameron, redatelj drugog dijela. Njih se dvojicu uz Sigourney Weaver i, naravno, čudovište, ionako smatra najvažnijim faktorima te franšize. Cameron je htio snimiti još jednog Aliena ali je odustao nakon što je 20th Century Fox umalo uništio čitavu sagu povezavši je sa svojom drugom uspješnom franšizom iz osamdesetih – Predatorima. Snimljena su dva iznimno loša i eksploatacijska nastavka “Alien vs. Predator”, i to je Camerona zauvijek odbilo od osmišljavanja novog filma. Scott je pak godinama lutao kroz žanrove – redali su se “Gladijator”, “Pad crnog jastreba”, “Robin Hood” itd. Međutim, u posljednje se vrijeme očito zaželio znanstvene fantastike pa je tako planirao čak dva nastavka Aliena u kojima bi ponovno glumila Sigourney Weaver. Ona je pak rekla da se sagi vraća samo ako će film režirati Scott ili Cameron.
No, kako je vrijeme prolazilo, Scotta je sve više obuzimala ideja o tome što se događalo prije susreta poručnice Ripley i čudovišnog stvora, te se na kraju odlučio za prequel.
Scott je u međuvremenu podgrijavao atomosferu: “NASA i Vatikan se slažu da je matematički nemoguće da je čovječanstvo ovako brzo napredovalo, a da mu nije pomogao netko sa strane”, izjavljivao je kada bi ga pitali o radnji filma. Naposljetku je najavio i mogućnost nastavka “Prometheusa”. Nova je saga tako spremna za novi život.
Ali, što znamo o staroj sagi?
Čovjek se zvao Bolaji Badejo, tako nekako, a našli su ga u nekom baru. Tog Nigerijca, visokog 218 centimetara, odmah su poslali na satove tai chija i pantomime kako bi se kretao što gracioznije. Dovukli su ga na filmski set, obukli ga u grozomorno odijelo od lateksa i na ramena mu montirali izduljenu silikonsku glavu koju je prema vlastitoj uznemirujućoj slici dizajnirao švicarski nadrealist H. R. Giger. Bila je sastavljena od devet stotina pomičnih dijelova, a iz dvostruke čeljusti cjedile su se velike količine lubrikanta K-Y Jelly koji proizvodi multinacionalka Johnson&Johnson.
Percy Edwards, poznati britanski imitator ptičjeg pjeva, tom je stvoru posudio svoj “glas”.
Tako je 1979. godine nastao Alien, najstrašnije filmsko čudovište svih vremena.
Prve su kritike, zanimljivo, bile mlake.
Film je nazivan praznom vrećom trikova, a zvijer od lateksa kritičari su opisali kao ogavno falusoidno čudovište s ustima što podsjećaju na vaginu. Seksualne konotacije, pojačane činjenicom da se stvor rodio izašavši kroz prsa muškarca, gledatelje su više odbijale od filma nego činjenica da glavnim junacima redom, bez pretjeranog obzira, drobi glave i kopa im po utrobama.
Danas, međutim, 33 godine kasnije, “Alien” u režiji Ridleyja Scotta smatra se rodonačelnikom žanra i djelom od umjetničke i povijesne važnosti, zbog čega je uvršten u američki Nacionalni filmski registar, prava rijetkost za znanstveno-fantastične horore.
“Alien” je, danas je gotovo jednoglasno mišljenje, vrhunski film strave, koji gledatelja suočava s praiskonskim strahom od nepoznatog, dok junake tjera na surovu borbu za goli opstanak.
Saga o Alienu je do 1997. godine dobila još tri nastavka. Režiranja drugog nastavka, jednako uspjelog, ali posve drugačijeg, uhvatio se James Cameron 1986. godine. Film koji je napravio danas bi se trebao predavati na filmskim akademijama kao jedan od najboljih akcijskih SF filmova svih vremena. Kritičari ga općenito smatraju najboljim filmskim nastavkom ikad, odmah uz bok “Kumu 2” ili “Terminatoru 2”.
David Fincher bio je sljedeći talent koji je dobio priliku režirati “Aliena”. Njegov je treći dio za velik dio fanova i kritičara bio potpuni promašaj, nihilistička vježba kojom je uništio Scottovo i Cameronovo naslijeđe, a sam Fincher filma se, kao jedinog u svojoj karijeri, u potpunosti odrekao. Svoj talent Fincher je kasnije dokazao remek djelima “Sedam”, “Klub boraca” i “Društvena mreža”, ali “Aliena” nikad nije prežalio te o njemu i dan-danas odbija pričati.
Četvri dio 1997. godine bio je samo zadnji čavao u lijes posrnule kvadrilogije, jer ni uvrnuti francuz Jean-Pierre Jeunet (“Grad izgubljene djece”, “Delikatese” i šarmantna “Amelie”) unatoč prilično dobrom pokušaju sagu nije uspio oživjeti.
Zapravo, priča o sagi o Alienu počela je još 1974. godine kada su sjajni John Carpenter i njegov scenarist Dan O’Bannon, obojica hipici do srži, snimili suludi mali SF filmić “Tamna zvijezda”. Izvanzemaljca su tom prilikom napravili od lopte za plažu na napuhavanje i uz pomoć dvije limenke crnog spreja. Film je imao naglasak na humoru – kao namjernom kontrapunktu egzistencijalistički nabrijanoj i artistički ozbiljnoj Kubrickovoj “Odiseji u svemiru”.
O’Bannon je nakon toga kao zagriženi fan SF horora odlučio napisati priču koja će biti realistična i jeziva i u kojoj će glavni negativac biti uvjerljivo filmsko čudovište, a ne plastična lopta. U vrijeme kad digitalni efekti nisu postojali, i u kojem je u kinima rekorde rušila šarena SF bajka “Ratovi zvijezda” Georgea Lucasa iz 1977., snimiti uspješan i ozbiljan znanstveno-fantastični horor činilo se kao nemoguća misija.
Međutim, za scenarijem koji su napisali O’Bannon i njegov partner Ronald Shussett produkcijska kuća 20’th Century Fox doslovno je podivljala. Tako je prvi “Alien” napravljen kao uspješna simbioza umjetničkog filma i B-horora. 
U njemu se malena grupa ljudi u dubini svemira, na nekoj od Boga zaboravljenoj planeti, susreće s ubojitim izvanzemaljskim entitetom, nakon čega počinje nemilosrdna borba na život i smrt. Nema optimizma iz Spielbergovih “Bliskih susreta treće vrste” (1977.), samo bespoštedni rat do istrebljenja. Nema mišićavih astronauta u sjajnim odijelima naoružanih laserskim pištoljima. Samo grupa običnih šljakera iz treće smjene, “kamiondžije iz svemira”, koji s udaljenog planeta za minimalnu nadnicu tegle rudaču bogatoj globalnoj korporaciji.
Brod nije supersonična letjelica već je hrpa hrđavog, nauljenog metala koji više liči na skladište u dvorištu iza tvornice kompjutera nego nešto čime se osvaja svemir.
U takvo hiperrealistično okruženje glumci su se odlično uklopili, iako su iskakali iz svih stereotipova tog vremena. Bili su uglavnom Britanci i znatno stariji od glumaca koji se inače biraju za SF spektakle. Tom Skerritt, koji je glumio kapetana broda, u vrijeme snimanja imao je 46 godina, Ian Holm 48, a Harry Dean Stanton 53 godine.
Odluka da se, na sredini filma, pogubi kapetana Nostroma prilično je iznenadila gledatelje, ali opet ne toliko kao činjenica da na kraju preživi samo sporedni – i k tome još i ženski lik.
Tako je u filmske enciklopedije upisan lik poručnice Ellen Ripley, koju je odglumila tada 30-godišnja Sigourney Weaver (dotad je mahom glumila u kazalištu, a to joj je bila prva glavna filmska uloga) i postala arhetip ženske filmske junakinje.
Ulozi se Sigourney Weaver vraćala još tri puta, svaki put, unatoč promjenjivoj sreći nastavaka, jednako uspješno, a za drugi je nastavak bila nominirana i za Oscara. Film je bio odskočna daska i za Ridleyja Scotta, koji je čudesni vizualni stil tog filma kasnije dotjerao do savršenstva. Tri godine kasnije snimio je novi SF klasik, “Bladerunnera”, a potom se znanstvenoj fantastici nije vraćao sve do “Prometheusa”.
Prvi je “Alien” snimljen za tadašnjih 11 milijuna dolara, a zaradio je deset puta više. James Cameron je na vlastitu inicijativu u pauzama snimanja svog “Terminatora” napisao scenarij za nastavak: “Aliens”. Odlučio je da Scotta nema smisla kopirati, pa je osmislio hard core akcijski spektakl koji je rasturio kino blagajne, kritičare i gledatelje, i franšizi donio sedam oskarovskih nominacija.
“Aliens” je uistinu nevjerojatan film. Baš kao što je Scott svoju priču gradio na standardima B-horora iz Cormanove ere, Cameron je osmislio klišeizirani vod svemirskih marinaca koji (zajedno s poručnicom Ripley, jedinom preživjelom iz prvog djela) odlaze na planetu na kojoj su Aliena prvi put sreli kako bi satrali sve što se miče.
I začudo, čitava stvar funkcionira svježe i orginalno, a tehnički je, unatoč problemima s budžetom i vremenskim rokom te konstantnim svađama na setu, bila odrađena savršeno. Cameron je inspiraciju našao u vijetnamskom ratu u kojem su se, kao i u njegovu filmu, tehnički superiorniji Amerikanci puni samopouzdanja suočili s mnogo slabijim gerilskim neprijateljem. Glumci su za pripremu morali otići u dvotjedni vojni kamp kako bi naučili hodati, salutirati i baratati oružjem kao stvarni vojnici.
Film završava depresivno: iako su pobijedili kraljicu maticu, sukob preživljavaju ponovno samo poručnica Ripley i teško izranjavani marinac Hicks (s njima i malena djevojčica Newt koju pronalaze na planeti). Newt je inače odglumila plaha Carrie Henn kojoj je to bila prva, a ako se ne varam i zadnja uloga, a bila je odabrana između 500 djece samo zato jer prije toga, za razliku od ostalih malih kandidata, nije glumila u dječjim reklamama. Dječji glumci su naime upravo zbog reklama bili istrenirani da se nakon svake rečenice nasmiju, što Cameronu nije odgovaralo.
Cameronov film scenografijom i dizajnom stvorova tek se malo razlikovao od Scottova. Naime, Dan O’Bannon je, pišući priču prvog nastavka, radio na produkciji “Dine, pješčanog planeta”. Tada je upoznao švicarskog nadrealističkog slikara H. R. Gigera, čiji ga je rad uznemirio i fascinirao, te je slikara pozvao da osmisli lik Aliena. Svemirski brodovi u sagi o Alienu, Nostromo, Sulaco i Auriga, uglavnom su industrijskog, mehaničkog izgleda, dok je Gigerov dizajn svijeta Aliena, njihovih jaja, spilja i kreatura zamišljen kao organski i biomehanički.
A sve je to ostalo i u drugom dijelu.
O’Bannon je godinama kasnije priznao da je namjerno kroz priču provukao prikrivenu erotiku. Naime, njegovi se Alieni razmnožavaju tako da matica izlegne jaja u kojima rastu tzv. facehuggers, životinje nalik na škorpione koje se ljudskom domaćinu lijepe na lice i kroz usta mu, dugačkim crijevom, polažu jajašca u utrobu. Nakon toga žrtvu puštaju da živi jer u njoj raste pravi Alien, koji onda u nasilnom porodu, probijanjem domaćinovih prsa, izlazi u život i prerasta u neuništivo biće s kiselinom umjesto krvi. S obzirom da se to prvo događa časniku Kaneu (glumi ga John Hurt), dežurni dušebriznici optužili su tvorce filma “Alien” da propagiraju silovanje muškaraca. Alienov oblik usporedili su s golemim falusom, a posebno ih je iritirao naziv čudovišta: Kaneov sin (Kainov sin!), što su nazivali bogohuljenjem protiv Biblije.
I drugi je nastavak također postao kontroverzan iz vrlo bizarnog razloga – tzv. android-rasizma! Naime, u prvom nastavku, lik što ga glumi Ian Holm otkriva se kao negativac, a za njega ostatak posade Nostroma otkriva da je android. Holm je prikazan kao beskrupulozni stroj u ljudskom obliku koji riskira živote svojih kolega samo zato jer ga je tako programirala zla korporacija. U drugom se dijelu ponovno pojavljuje android i poručnica Ripley se tijekom čitavog filma prema njemu odnosi s gađenjem i nepovjerenjem. Zvuči nevjerojatno, ali u vrijeme “Aliensa” ozbiljno se raspravljao o tome a Ripley je bila prozivana zbog “provođenja robo-rasizma i android-apratheida”.
Film “Aliens” zaradio je dvostruko više od “Aliena” i činilo se da su glavni producent Walter Hill i njegovi kompanjoni pronašli dobitnu formulu. Scenarij s mrvicom kontroverze, talentirani mladi redatelj, hladni svemir i Alien u što opasnijem obliku i – uspjeh je zagarantiran.
Međutim već u sljedećem, trećem nastavku to se pokazalo gotovo fatalno pogrešnim.
Sve se prelomilo preko leđa Davida Finchera. U film je uletio u posljednji čas, prvu klapu snimao je a da još nije imao gotov scenarij, priču koja se mijenjala bezbroj puta konstantno su dorađivali novi scenaristi, producenti i vrlo vjerojatno direktori Foxa. Fincher je sipao otrov na setu i vrijeđao producente, snimao i snimao, rezao, izbacivao i na kraju napravio film koji se nije svidio ni publici ni kritičarima, a ponajmanje tvrdokornim fanovima. Naime, već u prvoj sceni ubio je malenu Newt i poručnika Hicksa, heroje iz Cameronova filma, a na kraju svog nihilističkog uratka ubio je i samu poručnicu Ripley. Producenti su konačnu verziju filma prepravljali pa ga se Fincher odrekao, a franšiza je proglašena mrtvom.
Godinama su, u međuvremenu, i Cameron i Scott davali izjave kako se planiraju vratiti u sagu. Spominjali su nove ideje, nove planove, trilogije i nastavke, međutim zbog silnih obaveza i filmova na kojima su radili za to nisu našli vremena. Uza sve, poručnica Ripley je mrtva i niti jedan scenarij nije odgovarao kvalitetom.
Fox je pet godina kasnije, 1997., pokušao još jednom oživjeti Aliena. Priču je prepustio Joshu Whedonu, tvorcu kultne teen horor serije “Buffy: Ubojica vampira”. Whedon je tada napravio pet različitih draftova, s pet različitih završetaka priče od kojih producenti nisu iskoristili niti jedan. Njegovu je priču o novom sukobu sada klonirane Ellen Ripley i Aliena adaptirao Jean-Pierre Jeunet. “Alien: Ressurection”, četvrti i dosad zadnji nastavak sage, ispao je, međutim, nezgrapni hibrid između komercijalnih želja američkog studija i lepeza opsesija i zanimljivih rukavaca priče koji su zanimali Whedona i Jeuneta. Nekoliko scena iz četvorke ipak ostaje u sjećanju: primjerice sjajni kadrovi bitke u vodi i trenutak kada poručnica Ripley pronađe sobu s neuspješnim degeneričnim klonovima sebe same. Kako je u zadnjem dijelu njezin klon sastavljen od DNA Aliena i ljudi, Ellen Ripley je surovija i hladnija nego ikad, s izvanzemaljcima ima pokroviteljski odnos koji balansira između ljubavi i mržnje, pa čak i pritajene erotike.
Zadnji je film na kraju solidno zaradio, i solidno je ocijenjen, ali franšiza je bila zastala u hibernaciji. Zastala je, doduše, kako je sada poznato, samo do “Prometheusa”, koji bi, baš kao čovjek koji je ukrao vatru bogovima, mogao ponovno zapaliti stari žar publike za Alienom.