Drhtavih ruku 21-godišnja Hannah Thompson utipkala je web adresu i stisnula “enter“. Želudac joj se stisnuo od slika koje su se pojavile na ekranu. Fotografija za fotografijom prikazivala je nagu djevojku; ispod svake degutantni komentari nepoznatih muškaraca. Kurvo, droljo... Hannah je pogledala djevojku na ekranu u oči, a onda otrčala u kupaonicu povratiti. Lice na ekranu bilo je... njeno.
Hannah koja je svoje iskustvo ispričala britanskom Sunday Mirroru, pristajući se i fotografirati (jer, nakon objave nagih fotografija na internetu, što više uopće može biti sramotno?), jedna je od žrtava šokantnog novog trenda koji se širi internetom, posebno društvenim mrežama, zastrašujućom brzinom, poput požara. Osveta pornografijom, odnosno revenge porn, bolesni fenomen u kojem se bivši, ogorčeni, odbačeni ljubavnici osvećuju svojim nekadašnjim partnerima tako da na internet uploadaju eksplicitne intimne fotografije i video-materijal, često uz navođenje osobnih detalja, pa čak i kontakt podataka, širiti se počela iz Sjedinjenih Država, a sramota i poniženje neke je od žrtava, na nesreću, otjerala i u samoubojstvo.
Primjerice, kanadsku školarku Amandu Todd koja se ubila nakon što je video njezinih golih grudi, snimljen web kamerom, postao viralan 2012. godine. Ili, osamnaestogodišnjeg studenta iz New Jerseyja Tylera Clementija koji se ubio 2010. godine, nakon što je njegov cimer objavio video s Clementijevog gay dejta. Prema podacima neprofitne organizacije The Cyber Civil Rights Initiative (CCRI), kojoj je cilj osvijestiti javnost o internetskom zlostavljanju i pomoći njegovim žrtvama, čak 47 posto žrtava osvete pornografijom razmišlja o samoubojstvu.
Okrug Henrico Američki trend sada zahvaća Veliku Britaniju, do te mjere da se planira ubrzano donijeti zakon koji bi spriječio osvetu pornografijom. Gornji dom britanskog parlamenta, Dom lordova, uskoro će raspravljati o tome da se izmijeni Zakon o seksualnim deliktima te kazneno goni one koji objavljuju seksualno eksplicitne ili pornografske sadržaje bez dopuštenja žrtava. Bivši partneri bi tako mogli završiti u zatvoru i biti registrirani kao seksualni prijestupnici.
Britanija u tome slijedi američki primjer gdje su države, po ubrzanom postupku, počele donositi zakone kojim se sankcionira osveta pornografijom. Virginia je, primjerice, prvog dana srpnja postala jedanaesta država u SAD-u koja je donijela takav zakon, a na temelju njega odmah je uhićen Brandon Oliver (21) iz okruga Henrico koji je 10. srpnja postavio na Facebook golišavu fotografiju bivše djevojke. Ona ga je pak optužila za dva prekršaja, na temelju kojih je policija djelovala - vandalizam i nezakonitu objavu fotografija. Ukoliko se Oliveru dokaže krivnja, mogao bi u zatvor na 24 mjeseca i bio prisiljen platiti 5000 dolara kazne.
U Njemačkoj je pak u lipnju donesen zakon prema kojem bivši partneri moraju izbrisati sve intimne ili golišave fotografije ako to jedna strana zatraži. U nekim dijelovima Australije i Izraela povode se pak za primjerom pojedinih američkih država, pa također za ovu vrstu seksualnih prijestupa previđaju zatvorske i novčane kazne.
Kampanja Hannah je imala 18 godina kad je upoznala bivšeg dečka. Zašto se slikala gola? Ili, okrutnije, tko joj je kriv što je pristala na tako nešto? “Rekao mi je da to svi rade. To mi je bila prva prava veza, pa sam pristala”, objašnjava. Prema podacima koji je objavio britanski ChildLine, čak 25 posto tinejdžera u dobi od 13 do 18 godina razmišlja isto - snimit će sami sebe u seksualno izazovnoj pozi i poslati to dečku ili curi. Zašto? Pa svi to rade.
Hannah je pokušala razgovarati s bivšim dečkom. U nekoliko ga je navrata molila da fotografije skine s Tumblra, gdje su se fotke pojavile, što bi on i učinio, pa ih vratio ponovno, označene riječima “britanska drolja” i “kurva”. Potom se žalila Tumblru koji ih je skinuo, ali ih je dečko opet vratio. I tako pet puta. Strahuje da njezine fotografije i dalje negdje cirkuliraju bespućim interneta.
Holly Jacobs, koja je na internetu pokrenula kampanju protiv osvete pornografijom (www.endrevengeporn.org) i sama je bila žrtva bivšeg partnera. Bila je prisiljena promijeniti ime, deaktivirate sve profile na društvenim mrežama i otkazati poslovne sastanke nakon što je ogorčeni, i ostavljeni, bivši dečko na internet stavio njezine golišave fotografije i video-snimke.
Slično se dogodilo i samohranoj majci Sherene Mullins (29), čijih je 49 fotografija i 9 video-snimki osvanulo na sajtu specijaliziranom za osvetu pornografijom. Samo u jednom danu tu stranicu posjeti 1,5 milijuna ljudi, a na njoj se nalazi nevjerojatnih 23 milijuna fotografija i video-snimki. Očito, vani je mnogo povrijeđenih bivših partnera koji ne znaju podnijeti gubitak.
U svijetu je, prema podacima koje je objavio The Economist, oko 3000 stranica specijaliziranih za osvetu pornografijom, a ta brojka svakim danom sve više raste. Broj prijavljenih slučajeva samo se u Japanu, od 2008. do 2012. godine, utrostručio i skočio na 27.334 incidenta.
Porno stranice Britanska National Stalking Line i UK Safer Internet Center, piše Mirror, zabilježili su u posljednjih šest mjeseci dramatičan porast prijava ljudi kojima se dogodilo što i Hannah. Zapravo, polovica žrtava ovog novog trenda su mladi u dobi od 18 do 21 godinu. Žrtve nisu uvijek djevojke i žene; nekih 17 posto su mladići i muškarci kojima se osvećuju bivše djevojke.
Mnoge od žrtava prisiljene su porno sajtovima, koji su objavili njihove privatne fotografije, platiti i do 300 funti (do 3000 kuna) da uklone fotke i video-materijal. Bitka protiv takvih stranica uglavnom je uzaludna, osim ako niste tvrdoglavi i uporni poput Charlotte Laws koja je na svojoj strani imala i FBI. Njoj je uspjelo 2012. godine zatvoriti stranicu za osvetu pornografijom IsAnyoneUp.com koju je vodio Hunter Moore, tip koji je samog sebe nazivao “profesionalnim upropaštavačem života“. Moore je ranije ove godine i uhićen. Od objave porno fotografija zarađivao je nekoliko tisuća dolara na mjesec.
Stranice na kojima se objavljuje takav sadržaj “maštovite” su već po imenima - osim ugašene IsAnyoneUp, tu je i UGotPosted i ChangeMyReputation koji je zarađivao tako da je žrtvama revenge porna slao obavijesti kako su se njihove fotografije pojavile na UGotPosted te im nudio da će ukloniti fotografije po cijeni od 300 dolara. Sve te stranice danas su ugašene (inače ne bismo objavili njihove nazive). Iako su stranice koje dovitljivo, i posredno, zarađuju na objavljenoj pornografiji, ugašene, njihovi idejni začetnici i dalje zarađuju, plaćajući oglase u kojima reklamiraju svoje usluge nudeći “reputation management”.
No, najveći dio tih seksualno eksplicitnih fotografija stavlja se na Facebook, Twitter i Tumblr, gdje ih se može šerati u sekundi. Pornografija, na koju se nekad gledalo sa sramom, postala je dio svakodnevnice. Uostalom, u današnjem digitalnom svijetu - gdje tehnologija nerijetko traje dulje od ljubavi - nije neobično u spavaću sobu unositi pametne telefone za seksi selfije i iPadove za “kućni video”. Pojam seksualnog pomagala odavno nije ograničen na vibrator; mnogi su zahvaljujući kombinaciji novih medija i vlastite seksualnosti izgradili karijere. Slavne osobe poput Kim Kardashian ili Paris Hilton bez kućnih snimki karijeru možda uopće ne bi niti imale, a novi filmovi, poput onoga “Sex Tape”, u kojem Jason Segel i Cameron Diaz glumw bračni par koji otkriva da im je nestao kućni video koji su snimili noć prije, pokazuju koliko je zapravo svo to prostituiranje intime postalo - normalno.
Strah od prijave Hrvatska je, kako doznajemo, srećom još pošteđena novog trenda. Od svih prijavljenih slučajeva iznude, tek oko jedan posto otpada na seksualne ucjene. Konkretno, u novom Kaznenom zakonu od 2013. godine ucjena ne postoji kao članak zakona, već je to kazneno djelo pripojeno kaznenom djelu iznude. Zapriječena zatvorska kazna za to je od šest mjeseci do osam godina, a ako je pritom bila uporabljena i sila, kazna je deset godina. U slučaju da je došlo i do uporabe vatrenog oružja, boravak iza rešetaka može doseći i 12 godina. Predviđena minimalna robija od pet godina određuje se ako iznuda riječima ili tjelesnom snagom završi smrtnim ishodom.
U proteklih deset godina u Hrvatskoj je tako zabilježeno više od 1800 kaznenih djela iznude s gotovo 1900 žrtava kojima je zagorčalo život preko 1200 iznuđivača, dok su u istom vremenskom periodu zabilježena 182 kaznena djela ucjene, u kojima je ukupno 179 osoba bilo na meti 141 kršitelja zakona. Po županijama uvelike prednjači Zagrebačka, a u stopu ju slijede Primorsko-goranska i Splitsko-dalmatinska.
Sreća u nesreći je da tek jedan posto otpada na psihičke torture ucjene pornografskim materijalom. Stručnjaci kažu da su to djela koja se vrlo teško dokazuju i do čvrstih materijalnih dokaza je teško doći jer se ponekad sve bazira samo na riječima dviju “neprijateljskih” strana. Kad se i prijavi slučaj, a ne postoji konkretan trag poput barem SMS-a, MMS-a ili pisma gdje se vještači rukopis, istražiteljski tim je nemoćan.
“Ljudi strepe od prijavljivanja policiji, iako maksimalno garantiramo diskreciju i nikada niti jedna sporna snimka niti fotografija nije izašla u javnost s naše strane. Žrtvama nije lako i u takvim kritičnim situacijama profesionalnost kao i brzo rješavanje slučaja su najbitniji. Uglavnom su razlozi ljubavne prirode. Ostavljeni su uvijek pogođeni. Neki takve neugodne prijeteće situacije doživljavaju vrlo stresno”, kaže nam jedan od službenika Policijskog nacionalnog ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta (PNUSKOK), ističući da policija takve incidente kod nas rješava u 100 posto slučajeva. Prekrištelji, kad su jednom uhvaćeni, u principu ne ponavljaju ovu vrstu kaznenog djela - razgovor s policijom brzo ih dovede pameti, što nam potvrđuje i jedan zagrebački odvjetnik koji brani jednog takvog ucjenjivača.
Nema recidiva “Kad dođe do suđenja, onda se ucjenjivači obično smire. Uvijek, bez iznimke, radi se o nepromišljenosti i neobuzdanosti, a kad suđenje počne, onda okrivljenik nužno počne osjećati i samokritičnost koje mu je nedostajalo u trenutku počinjenja takvog kaznenog djela”, kaže nam.
Naš sugovornik iz policije tvrdi kako je porast slučajeva osvete pornografijom u Hrvatskoj tek - privid.
“Porast ucjena u ovom kontekstu je samo prividan, i to zato jer se sporni pornografski materijal brže proširi virtualnim svijetom. Ljudi se njime hrane, komentiraju ga, pa poprimi nevjerojatne razmjere. Javne ličnosti su često ‘mete’, počevši od gradonačelnika pa do zaposlenika u televizijskim kućama. Iako u nekim slučajevima uopće možda ne postoji materijalni dokaz o postojanju neke snimke, neke ljude je vrlo lako dovesti u zabludu zbog širokog spektra poznanstava. Čovjek naprosto sumnja u sebe i obrati se policiji ne bi li se spriječila eventualna objava fotografija”, pojašnjava nam kako na kraju najčešće dolazi do prijava. Obični ljudi, naime, rijetko će se obratiti policiji, no javne ličnosti često brinu zbog povrede ugleda i časti.
Policija zasad nije zabilježila niti jedan slučaj u kojem je žrtva prijavila da su njene intimne fotografije postavljene na nekoj od stranica s pornografskim sadržajem. U slučaju da se to dogodi, postoji zakonska regulativa prema kojoj se podnese zahtjev policiji koja provede obradu i naloži uklanjanje fotografija.
Od slučajeva ucjene pornografskim materijalom, koji su u proteklih deset godina dospjele u javnost, definiciji revenge porna školski odgovara jedino odgovara slučaj Miroslava Dorešića koji je - nakon pet godina suđenja i izmjene čak četiri suca (suđenje je bilo zatvoreno za javnost) - svoj nepravomoćni pravorijek dobio u ožujku 2009. godine. Na Općinskom sudu u Zagrebu bivši doministar prosvjete i sporta osuđen je na godinu dana zatvora jer je prijetio novinarki HTV-a Sunčici Findak ne mogavši se pomiriti činjenicom da je njihova višegodišnja ljubav 2003. doživjela kraj.
Hrvatski slučajevi Dorešić je, prema presudi, od 22. kolovoza 2003. do 9. siječnja 2004. novinarki izravno i preko drugih osoba prijetio s jednim ciljem - da je prestraši, uznemiri i naruši ugled u društvu. Svoju prijetnju o slanju fotografija je ispunio, pa ih je, osim dijelu medija, poslao i njezinom ocu - dvije kuverte s njezinim razgolićenim fotografijama naslovivši ih “za gospodina profesora”. Kad je afera isplivala u javnost, Dorešić se, kao otac četvero maloljetne djece, branio da je Sunčicu ostavio on, a ne ona njega, te da je odbio njezin zahtjev da se rastane od supruge i oženi njome.
I drugi takav slučaj, a koji je poznat javnosti, dogodio se na HTV-u. Izmišljeni seks-skandal koji je potresao HTV, a u čijem se središtu našao i glavni tajnik SDP-a Igor Dragovan, kulminirao je optužnicom protiv aktera afere Gorana Krmpotića, bivšeg člana Nadzornog odobora HRT-a i bivšeg kandidata za glavnog ravnatelja televizije. Tužiteljstvo ga je optužilo za dvije prijetnje, odnosno da je s adrese elektroničke pošte Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite., koristeći Dragovanov akronim, poslao poruku s fotografijom seksualnog sadržaja suprugu zaposlenice HRT-a. Damu je osobno, prema optužnici, slikao Krmpotić svojim iPhoneom i insinuirao da su ona i Dragovan u vezi, a fotografija je na kraju završila i na više adresa zaposlenika HRT-a, uz popratni sadržaj da je ista dama u seksualnim vezama s brojnim bivšim ravnateljima HRT-a i saborskim zastupnicima.
Horor koji je prošla sa seksualnim ucjenjivačem, bivšim partnerom, ispričala nam je danas 49-godišnja Zagrepčanka, koja je imala sreću da joj se nekadašnji dečko pokušao osvetiti jer ga je ostavila u trenutku dok još nije bilo - pametnih telefona.
“Da je te davne 1999. godine postojala tehnologija poput ove današnje, mislim da bih već odavno bila pod zemljom od srama. Ljubav ne pita, zbog nje činite svakakve ludosti. Imala sam 33 godine i u Sarajevu sam upoznala muškarca u kojeg sam se zaljubila. Bavio se art-fotografijom. Volio je moje madeže do te mjere da ih je stalno fotografirao. Onaj madež tik uz bradavicu na kraju me koštao svega, jer su fotografije poprimile erotski štih”, prepričava nam.
Ispovijest žrtve Bivši dečko odlučio je prodati njezine erotske fotografije, pravdajući odluku time da će tako zaraditi za njihov zajednički život. Uspio je zaradio par tisuća tadašnjih njemačkih maraka, pa je počeo inzistirati na novim fotografijama. Toliko je bila zaljubljena da je pristala na “žešće” fotografije. Obećao je da joj se lice neće vidjeti. Eksplicitno snimanje ponovili su par puta. Na fotografije je zaboravila, a 2001. odlučila je prekinuti vezu jer se više nisu slagali. Vratila se u Zagreb, no još je par mjeseci zadržala stan u Sarajevu pod najmom.
Nakon nekog vremena, na mobitel, danas zastarjelu Nokiju, stigao joj je SMS. “Pogledaj si u kaslić kad dođeš po stvari i odjaviti stan. Razmisli, jer mene se ne ostavlja!“ Pokušavala ga je dobiti na telefon, ali je prekidao liniju. “Nisam spavala danima. Sa sestrom sam otišla u Sarajevo po preostale stvari. A u kasliću najavljeni šok: žućkasta kuverta s ‘onih’ 11 fotografija”, prisjetila se trgovkinja čija je nesuđena ljubav postala noćna mora.
Do njega više nije uspijevala doći niti preko njegovih prijatelja. Na zagrebačku adresu ubrzo joj je stigla nova pošiljka, ovoga puta dio nerazvijenog foto-filma na kojem su se nazirale poznate scene. Tjednima je skupljala hrabrost da te slike pokaže bosanskoj policiji. Sankcioniran je uvjetnom osudom jer je, pojašnjava, prema mišljenju suda svojevoljno pozirala i dogovorila prodaju slika. Nakon sudskog pravorijeka, on je nestao iz njezinog vidokruga. Zbog straha da je, unatoč vremenskom odmaku, on i njegov povrijeđeni ego ne odluče potražiti, ta žrtva ucjene pornografskim materijalom ne koristi društvene mreže. Nema svoj profil na Facebooku, niti na Twitteru. Ne želi čak imati niti smartphone. Uplašena je, nepovjerljiva prema ljudi. Zdravlje joj je danas jako narušeno.
Njezin novi izabranik, napominje, o toj mučnoj višegodišnjoj sceni iz prošlosti ne zna ništa. Kad u medijima osvanu vijesti o sličnim neugodnostima, vraćaju joj se epizode nelagode, nemoći i emotivno-psihičkog bola. Suosjeća sa svakom žrtvom koja se nađe u takvoj situaciju, kaže.