Nakon naraštaja rušitelja stasala je generacija koja obnavlja antifašističke spomenike, neke porušene u posljednjem ratu, neke nakon rata, neke prepuštene devastaciji poslijeratnih godina. Obnovitelji socijalističkih relikata zasigurno nisu “komunjare” koje muči nostalgija za vlastitom mladošću. Riječ je o ljudima koji se na svoj način opiru nacionalnom samozaboravu.
Ana Martina Bakić, 35-godišnja arhitektica, pridružila se skupini kustosica WHW iz Zagreba. Razumljivo da je njezin interes za spomeničku baštinu 20. stoljeća izazvao kompleks na Petrovoj gori – glasovito djelo njezina djeda Vojina Bakića. Spomenik na vrhu Petrove gore nastao je 1982., kad je Ana Martina bila još sasvim malena. Nakon 1990. ostavljen je na milost i nemilost namjernicima: spomenički je kompleks devastiran, zatrpan smećem, lopovi su s prilaznih stubišta “ogulili” mramorne ploče. Jedinu korist, za sada, ima tvrtka Odašiljači i veze, koja je na vrh konstrukcije bez ičije suglasnosti instalirala repetitor.
“Petrova gora jedini je djedov spomenik koji ima svoju unutarnju prostornost, predviđenu namjenu, izložbene i kongresne prostore, dok su ostali velike spomeničke plastike“, kaže Ana Martina Bakić. Ipak, umjetnička ostavština Vojina Bakića ima posebnu sreću. Uz ostalo, spomenički kompleks na Petrovcu vezan je uz partizanski ustanak na Kordunu, s većinskim srpskim stanovništvom, koje, za sada, uživa osobitu političku zaštitu.
“Obnova kompleksa Petrova gora, Bakićeva spomenika i Partizanske bolnice dio je koalicijskog ugovora između HDZ-a i SDSS-a. Ovaj dio sporazuma još nije realiziran. Koliko znam, Ministarstvo kulture davalo je neka manja sredstva za obnovu zemunica i baraka Bolnice“, kaže Saša Milošević iz SDSS-a, dodajući da je Mješoviti međudržavni odbor za zaštitu manjina Srbije i Hrvatske prošli mjesec dao preporuku da se u idućoj godini napokon otvori javni natječaj za koncept obnove.
Spomen-ploča. Nešto ipak jest realizirano iz koalicijske političke nagodbe: ove godine vraćena je spomen-ploča na Bakićevu rodnu kuću u Bjelovaru. Početkom devedesetih uklonjena je s fasade čak s posebnom brižnošću: nije razbijena, nego su skinuti vijci kojima je bila pričvršćena.
Još poznatije Bakićevo djelo “Spomenik pobjedi naroda Slavonije”, u selu Kamenska kod Požege, početkom 90-ih potpuno je srušeno, vjerojatno eksplozivom. Više se i ne može obnoviti. “Spomenik u Kamenskoj bio je specifična konstrukcija sfernih trokuta, što je inženjerski zahtjevna forma u toj veličini. Osim samog materijala koji je bio skup, uložen je veliki napor s raznih strana da bi se realizirao i, onda je, preko noći, raznesen”, kaže Bakićeva unuka.
Prvi ustaški logor. Obnova koprivničkoga spomen-područja Danica počela je 2005., kad je pet koprivničkih entuzijasta odlučilo sastrugati prostačke grafite s klečećeg partizana. Jedno od bolje sačuvanih zdanja iskorišteno je kao deponij za razne relikte partizanske i komunističke epohe, uključujući, primjerice, veliki tiskarski stroj na kojemu su 1919. upravo u Koprivnici otisnuti prvi primjerci Krležina Plamena.
Pionirsku akciju predvodio je kustos lokalnoga gradskog muzeja Dražen Ernečić, rođeni Podravec, bez posebnih političkih opredjeljenja, po naobrazbi povjesničar koji se specijalizirao za hrvatska ratna stanja, od srednjovjekovnih turskih ratova do Domovinskog rata.
“Ništa nije bilo opljačkano ili nasilno srušeno. Ali je tijekom 15 prijašnjih godina spomen-područje nestajalo u memorijskoj crnoj rupi. Sličilo je na džunglu. Šikara i drveće, ponegdje viši od pet metara, progutali su zidove i građevine”, objašnjava Ernečić, opisujući posljedice naoko nenasilnoga zločina protiv povijesnoga pamćenja.
Danica, jer je smještena uz frekventnu koprivničku cestu, nije nestala s obzora, ali se lokalno stanovništvo godinama pravilo da je nema. No, međunarodna javnost Danicu nije zaboravila. Na raznim jezicima, u raznim enciklopedijskim izdanjima, piše da je Koprivnica poznata po tome što je 15. travnja 1941., odnosno petoga dana nakon osnivanja NDH, ondje otvoren prvi ustaški logor, prije Jasenovca.
Susret generacija. Moralo se puno faktora poklopiti da se prizna postojanje spomen-područja koje od 1990. prekriva gusta šikara, političke uvrede i industrijsko smeće. Uz ostalo – susret dviju generacija: 82-godišnjeg Pavla Gažija i 42-godišnjega Dražena Ernečića. Valjalo je također dočekati politički uspon Ernečićeva vršnjaka i SDP-ovca, gradonačelnika Zvonimira Mršića. Pobrinuo se da gradsko komunalno poduzeće šikaru iščupa iz korijena.
“Mi iz Muzeja grada Koprivnice puno smo vremena, prije svega, proveli s Gažijem i njegovim starim partizanima, kako bismo rekonstruirali barem dio žrtava, stražare, datume”, kaže kustos Ernečić. U konačnici za Danicu se zainteresirala međunarodna Zaklada “Zlatko Prica”, pa je obnova izrasla u posve novu koncepciju povijesti, čija će prezentacija stajati, sve u svemu, milijun i pol kuna. “Plan je da to mjesto evocira sjećanje kako se jedan industrijski pogon razvio u industriju smrti”, kaže kustos Ernečić.
Koprivnički model. Šuma Brezovica kod Siska značajna je za antifašističku povijest cijele Hrvatske. Ondje je 22. lipnja 1941. osnovan prvi partizanski odred na hrvatskom teritoriju. Taj je datum danas na listi državnih praznika, ali na terenu nalazimo sasvim drukčiji tretman: jednoj su partizanskoj skulpturi prepilili prste, drugoj su polomili šake...
Za razliku od Brezovice, koja još čeka obnovu, u Sinju, koji je tijekom Drugog svjetskog rata također dao značajan broj partizana, obnova antifašističkih uspomena odvijala se faktički slično kao u Koprivnici: zahvaljujući građanskim inicijativama, lokalnome SDP-u, gradskom muzeju i komunalnom poduzeću. Na taj su način obnovljena čak dva spomenika ove jeseni. Jedan je posvećen Prvom splitskom partizanskom odredu, sastavljenom od negdašnjih igrača Hajduka. Spomenik je vraćen na staro mjesto u sinjskom selu Ruduša, na poticaj mladog gradonačelnika Ivice Glavana i uz financijsku pomoć NK Hajduk.
Druga je spomen-ploča bila posvećena Anti Bakotiću Baki, organizatoru proboja iz logora Jasenovac. Ploča je početkom 90-ih oštećena. Oštećeni relikt skinut je s pročelja kuće, navodno, samo zato da se ploča rekonstruira. No, završila je u podrumu Muzeja Cetinske krajine, također među Titovim bistama i proleterskim insignijama sa srpom, čekićem i crvenom zvijezdom.
Izvučena je iz deponija ove jeseni na inicijativu Nataše Poparić, predsjednice lokalnoga SDP-a s potpuno netipičnom političkom biografijom. Nema nikakvog partijskog staža, u SDP se učlanila tek devedesetih, majka je četvero djece i dobra katolkinja.
“Povratak te ploče obećala sam svom prijatelju, starom alkaru, partizanskome prvoborcu, koji je, nažalost, umro u proljeće ove godine. Obratila sam se predsjedniku Stjepanu Masiću, moleći da se založi za obnovu spomen-obilježja. Kad je spomenik vraćen na staro mjesto, u listopadu ove godine, na svečano otvorenje došao je, ne samo Mesić nego i diplomati iz Nizozemske, Rusije i Srbije”, kaže Nataša Poparić.
NOVI TREND
Obnovljeni spomenici
Obnavljaju se i brojne partizanske spomen-ploče
Daruvar U parku su postavljene biste dvojici narodnih heroja, pripadnicima češke manjine.
Topusko Ministarstvo kulture uključeno je u postupak rekonstrukcije zgrade Trećeg zasjedanja ZAVNOH-a, stare zgrade restorana lječilišta u Topuskom, koja je razorena početkom 1991., a godinu poslije, 1992., zgrada je, prema nalogu općinske vlasti Vrginmosta, potpuno očišćena.
Karlovac Obnavlja se ploča na staroj bolnici, danas gradskoj ambulanti, koja podsjeća na datum kad je Većeslav Holjevac sa svojim borcima ušao u vojarnu koja je bila garnizon Nijemaca i Talijana.
Dubrovnik U Dubrovniku će se obnoviti spomenik partizanu, kipara Frane Kršinića, a riječ je o brončanoj statui borca NOB-a koji stoji oslonjen na pušku. Trenutačno se traži mjesto za postavljanje tog spomenika koji je miniran 1992. godine.
Opuzen Rekonstruirano je postolje na kojem je bio spomenik Stjepanu Filipoviću, rad akademskih kipara Mire Vuce i Stjepana Gračana, koji je srušen u srpnju 1991. Replika toga spomenika čuva se u zgradi UN-a u New Yorku.
Topusko Do sada je postavljeno desetak spomen-ploča.