Da downloadajući pjesmu ili film krše zakon? Možda su oni malo stariji, ljudi zrele dobi koji se nisu rodili s internetom, još i svjesni da s mreže prisvajaju nešto što se baš i ne bi smjelo. Ali to i dalje čine bez mnogo grizodušja, tješeći se da im je bilo ponuđeno i da ih nitko neće otkriti, a kamo li ih kazniti. Ovi mladi, kojima je internet svakodnevica otkad znaju za sebe, grabe željene materijale ne razmišljajući je li to dobro ili loše. To je njima tako. Zdravo za gotovo.
Zagrebačka odvjetnica Martina Gajski često zastupa vlasnike autorskih prava čije je materijale netko skinuo s interneta i dalje iskorištavao. Uspješno vodi pravne bitke svojih klijenata. A kada dođe kući svom sinu, kojem je devet i pol godina, treba nekako objasniti da internet nije samoposluživanje – upališ kompjuter, spojiš se na mrežu i prebaciš si omiljenu igricu. Jer tako to rade i svi ostali dečki u razredu, kao spužve upijajući upute onih iz višeg razreda, koji su “prokužili” novi sistem za skidanja još boljih igrica.
“Kažem mu da bi, ako to bude radio, mogao doći netko i dati nam kaznu jer se to ne smije. On je još mali pa prihvaća što mu kažem“, kaže mama odvjetnica, svjesna da za koju godinu svoga mališana neće moći tako lako uvjeriti.
Dok se zadnjih dana u Hrvatskoj s tek nekoliko tjedana zakašnjenja za zemljama EU-a vode velike rasprave je li obuzdavanje internetskog piratstva ograničavanje slobode izražavanja, koja se u demokracijama smatra jednim od temeljnih ljudskih prava, jedva punoljetni nesvjesni pirati bezbrižno krcaju svoja računala i mobitele novim pjesama, spotovima, filmovima… Njih šestoro, u dobi između 19 i 28 godina, dopustili su Globusu da zaviri u njihove digitalne “spremnike”.
Hard disk Davidova računala ima nekoliko terabajta. Tu ima muzike, filmova, dokumentaraca, televizijskih serija, igrica, različitih aplikacija, knjiga, a i iPhone mu je “jailbreakan“, pa i na njemu ima 30 do 40 aplikacija koje se inače plaćaju.
Prvo što je skinuo 1999. godine bila je igrica koja je tada u originalu vrijedila oko 400 kuna.
“Tako je krenulo. Kad vidiš da možeš besplatno dobiti nešto što se inače plaća, više ne plaćaš”, prisjeća se David (27), diplomirani ekonomist iz Zagreba. Torrent stranice poput Mininove, Isohunta, Piratebaya i slične, njemu su dobro poznate.
“Što je više seedera, brže se skida”, kaže nam David. Objašnjava da je seeder onaj koji stavlja ili uploada sadržaj na mrežu, a lecher je onaj koji ga povlači. U posljednjih tjedan dana je, kaže, skinuo 30 novih filmova. Obožava fotografirati, no nije mu imalo smisla kupiti originalni Photoshop jer mu je piratski sasvim dobar. Grižnje savjesti nema. Smatra da, primjerice, Rihanna zaradi sasvim dovoljno i bez prodaje CD-a.
“Ona vozi auto kakav si ja nikad neću moći priuštiti, a ja da kupujem njezine CD-e da ne bi nju oštetio? Nema logike”, komentira. Roditelji mu nikad nisu zbog toga prigovorili.
“Ma što bi mi rekli? Tata me ponekad zamoli da mu skinem neku pjesmu. Doduše, jednom me, sjećam se, ujak upozorio da su krenule neke kontrole, no moj je strah trajao 5 minuta”, kaže David. Uvjerava nas kako puni potencijal iPhonea možeš iskoristiti tek kad ga “jailbreakaš“.
U Hrvatskoj je 2010. evidentirano oko 1500 kaznenih djela vezanih za povredu intelektualnog vlasništva na internetu pri čemu je, prema procjeni međunarodnog udruženja BSA (Business Software Alliance), počinjena šteta od gotovo 400 milijuna kuna. U odnosu na 2003. godinu, broj ilegalnih softvera se udvostručio na 54 posto, a u korištenju nelicenciranih kompjuterskih programa i igrica Hrvatska je pri europskom vrhu. Tvrtke koje koriste nelicencirane proizvode mogu biti kažnjene s globom do 50 tisuća kuna, obrtnici s dvije do 10 tisuća, a građani s četiri tisuće kuna. U Institutu hrvatske glazbe procjenjuje da zbog ilegalnog skidanja pjesama s Interneta glazbenici u Hrvatskoj godišnje gube najmanje 20 milijuna kuna, a filmaši još nekoliko puta toliko.
Ipak, sam spomen da bi Hrvatska, poput većine zemalja EU i SAD-a mogla potpisati sporazuma ACTA, kojim bi se lakše pratila autorska prava na internetu, naišao je otpor skupina mladih aktivista koji su organizirali i prosvjede na ulicama hrvatskih gradova. Predsjedniku Josipoviću je hakerska skupina Anonymous srušila web stranicu nakon šte je javno podržao ACTA-u. Kao glazbenik i pravnik, koji se godinama bavio pitanjima zaštite autorskih prava, Josipović je internet usporedio sa samoposluživanjem u koje bi čovjek došao i besplatno uzeo što želi, uz objašnjenje da je njegovo ljudsko pravo da se hrani. Uvjeren je da veća kontrola piratskih aktivnosti na internetu neće ugroziti ljudska prava niti narušiti ičiju privatnost.
S njime se ne slaže profesorica engleskog Maja (25) koja već desetak godina skida muziku, filmove, aplikacije i knjige... U zadnje je vrijeme zahvaljujući bržem internetu, kaže, promijenila stil. Prije je birala pjesme, a sada odmah uzme cijeli album.
“Padne mi tu i tamo na pamet da to nije u redu. Izvođače koje jako cijenim čak i kupim. Doduše, svake prijestupne godine. Knjige u kojima želim posebno guštati posudim u knjižnici. Poneku stručnu i kupim. Posudim tu i tamo film u videoteci, a često idem u kino”, otkriva nam Maja. Ona smatra kako piratstvo potiče autore na kvalitetniji rad jer dobar proizvod uvijek nađe put do kupca.
Otkad ima računalo s internetom i PlayStation igraću konzolu student Ante (20) iz Metkovića skida sadržaj s interneta. U osnovnoj školi je počeo s pjesmama i igricama koje su tada u dućanu koštale oko 500 kuna, a on je piratske nabavljao za najviše 50. Danas pomoću torrenta skine film ili seriju, poneki novi album, ali i piratski software, poput programa Windows i Office.
“Otkad živim u Zagrebu, često idem u kino pa ne kršim uvijek zakon. Windowse imam legalne jer sam ih dobio na fakultetu”, otkriva Ante koji zna da je to što radi ilegalno, ali je svjestan da su male šanse da odgovara za takve postupke.
“Ne brine me što ću neki holivudski studio ili ogromnu software kompaniju oštetiti za 100 kuna”, kaže. Dodaje kako bi trebalo sniziti cijene i poboljšati načine legalne distribucije sadržaja poput aplikacije za iPhone koje koštaju do 10 dolara pa ih kupuje legalno. Da koštaju 40 vjerojatno bi ih, priznaje, ilegalno skidao. U Americi postoji usluga koja se zove Netflix, a koja za 8 dolara mjesečne pretplate omogućava gledanje neograničenog broja filmova. Da to postoji u Hrvatskoj Ante tvrdi da nikad ilegalno ne bi skinuo niti jedan film.
Američka vlada ugasila je internetsku stranicu za razmjenu sadržaja Megaupload zbog kršenja autorskih prava. FBI je uhitio njezinog osnivača Kima Schmitza, Nijemca poznatog pod nadimkom Kim Dotcom te još troje njegovih kolega. Optužnica ih tereti za spletkarenje kojima je vlasnicima autorskih prava otuđeno više od 500 milijuna dolara te prikupljeno više od 175 milijuna dolara od pretplate i oglašavanja. U strahu da ih ne snađe ista sudbina ubrzo su zatvorene i stranice BTJunkie, Filesonic, Wupload, Filejungle...
Iskustvo u downloadanju računovođa Vedran (28) iz Samobora prikuplja od svoje 15. godine. Počeo je s glazbom, a nastavio s filmovima, serijama, igrama, knjigama... Programi su, smatra, jako skupi pa bez piratskih verzija ne bi imao ništa osim Windowsa. Igrice koje najviše voli ima u originalnoj verziji, a one koje mu služe za usputnu zabavu, skida s interneta.
Ne muči ga uopće što je to ilegalno. Ako jednog dana besplatan sadržaj više neće biti dostupan, kupovat će ono što ga stvarno zanima, a ostalo jednostavno neće imati.
“Igra Modern Warfare 3 zaradila je preko milijardu dolara. Filmovi također zarađuju ogromne cifre. Bojim se da hrvatska vlada ne potpiše ACTA-u. Ako se to dogodi, onda ćemo vidjeti što znači izgubiti slobodu. Legalizacija ili besplatno dijeljenje sadržaja neće nikada zaživjeti kao ‘mainstream’ ideja jer korporacijama to ne odgovara. Treba povući u grafu dvije linije: rast piratstva i prihode od tih istih sadržaja pa da vidimo kome pirati štete”, objašnjava nam Vedran.
ACTA (Anti-Counterfeiting Trade Agreement) je međunarodni trgovinski sporazum protiv krivotvorenja koji bi trebao bolje štititi vlasnike autorskih prava. Krajem siječnja su ga potpisale 22 članice EU-a, ali i SAD, Kanada, Australija, Novi Zeland i Japan. Aktivisti širom svijeta drže da se ovim sporazumom osnažuje antidemokratski utjecaji korporativnih interesa i da se zapravo pokušavaju opravdati ekstremno represivne mjere za zaštitu zastarjelog režima autorskih prava i patenata. Ako Europski parlament ratificira sporazum, EU bi osnovala novo tijelo koje bi nadgledalo provođenje zakona o autorskim pravima, posebice na internetu. No, zbog brojnih otpora neke europske članice poput Njemačke, Cipra, Estonije, Nizozemske i Slovenije odgađaju pristupanje ACTA-i.
Prema Vedranovom mišljenju, uhićenje osnivača Megauploada je sramota koja se odvija pred svima nama.
“Ti ljudi su optuženi za piratstvo, a samo su napravili internetski servis gdje ljudi mogu staviti svoj sadržaj na server. Ne provjeravaju sadržaj svojih korisnika jer je to narušavanje privatnosti. Ako je netko kriv, onda su to ljudi koji su postavili na server piratski sadržaj”, objašnjava nam.
Nakon višegodišnje pravne bitke Vrhovni sud u Švedskoj je četvoricu osnivača vodećeg piratskog samoposluživanja The PirateBaya početkom veljače osudio na zatvorske kazne od 4 do 12 mjeseci, a platit će i velike globe od ukupno 6,8 milijuna dolara.
No, dok se neke države pokušavaju boriti protiv piratstva, internetski magovi stalno smišljaju nove programe koje je sve teže ukloniti.
Studentica prava Sara (19) iz Slavonskog Broda bez puno moraliziranja otkriva kako joj je jeftinije downloadati film nego ga posuditi u videoteci. Čim neki dobar film dođe u kino, odmah je i na internetu i ne mora čekati mjesec ili dva da dođe u videoteku.
“Uopće ne razmišljam o tome je li legalno ili nije. Svi skidaju sve s interneta”, uvjerena je Sara.
Ona je doista u pravu. ZAMP, služba za zaštitu muzičkih prava Hrvatskog društva skladatelja, upozorava kako se 99 posto materijala s interneta u Hrvatskoj skida protuzakonito, a ljudi uglavnom nisu svjesni posljedica internetskog piratstva za društvo u cjelini.
U ZAMP-u upozoravaju kako upravo autorsko pravo autoru jamči naknadu za njegov kreativni rad, odnosno izvor sredstva za život.
Glazbena, filmska, zabavna i softverska industrija, prema istraživanjima Državnog zavoda za intelektualno vlasništvo, generiraju 4,3 posto hrvatskog BDP-a i zapošljavaju 5 posto ukupnog broja zaposlenih. Milijunske štete zbog piratstva koče razvoj tih gospodarskih grana, a država gubi ogromne svote poreza.
Branimir (23) studira sociologiju i downloadanjem se počeo baviti već s 12 godina. To je, kaže, bilo doba sporog interneta uz korištenje modema.
“Glazbu smo skidali preko tada popularnog Napstera. Trebalo nam je pola sata za jednu pjesmu. Kao klinac uopće nisam znao da to nije legalno”, tvrdi. Danas ima stotine gigabajta piratskog sadržaja, ali ističe kako ga neki njegovi prijatelji broje u terabajtima.
“Dostupnost sadržaja i velika brzina interneta omogućavaju da se filmovi više ne spremaju na hard disk. Jednostavnije je film pogledati i obrisati, pa ako te neka frendica traži, ponovno joj skinuti”, kaže uz smijeh.
Predsjedniku Hrvatske udruge za zaštitu izvođačkih prava Paolu Sfeciju, to uopće nije smiješno.
“Naši neprijatelji nisu oni koji skidaju sadržaje nego oni koji im to omogućavaju, a to su prvenstveno velike tvrtke, internetski provajderi koji naplatom interneta zarađuju milijune. Svi bi oni bez problema mogli identificirati pojedince koji na svoja računala prebacuju velike količine sadržaja. Zato sada pokušavaju na sve načine zaustaviti zakone kojima se želi uvesti red. U interesu im je posvađati nas autore i publiku“, govori Sfeci. Smatra da bi ti veliki provajderi trebali iz svoje zarade izdvajati određeni postotak, primjerice 5 kuna po svakom računu za korištenje interneta, za autore sadržaja koje njihovi korisnici skidaju.
“Nitko ne uzima neograničeni internet, tzv. flate rate, i ne kupuje kompjuter s ogromnom memorijom ako ne namjerava preuzimati sadržaje s interneta. No, države se ne mogu suprotstaviti tom moćnom lobiju internetskih tvrtki. Ako se nešto ne poduzme, mi glazbenici i filmaši ćemo poumirati od gladi ili ćemo se početi baviti nečime drugim i nećemo više pisati pjesme. Pa ćemo onda vidjeti kako će izgledati internet bez glazbe koja je trenutno najtraženija roba, ispred erotskih sadržaja. Čekamo već 20 godina da se nešto napravi po tom pitanju i zato mislim da je ACTA dobar korak“, ističe Sfeci.
U Institutu hrvatske glazbe kao dobar primjer uzimaju francuski model HADOPI kojim je piratstvo u toj državi u zadnjih godinu dana smanjeno za 30 posto. Internet provajderi dužni su svima koji skidaju veće količine poslati upozorenje čime se identificiralo 900 potencijalnih prekršitelja. U prvom krugu ih je upozoreno 470.000, a njih 20.000 se usudilo opet ilegalno downloadati. Samo 15 korisnika se oglušilo i na treće upozorenje te je protiv njih pokrenut sudski spor.
IHG je lani utvrdio kako se 20 albuma recentne hrvatske glazbene proizvodnje, od Nine Badrić i TBF-a do nekih manje poznatih bendova, može besplatno nabaviti preko čak 3500 linkova. Glasnogovornik IHG-a Milan Majerović Stilinović otkriva kako se u Hrvatskoj godišnje izda oko 300 novih glazbenih CD-a, ali je prodaja zanemariva jer je piratstvo u stalnom porastu.
“Zatražili smo od velikih stranice poput Megauploada da ukloni naše glazbenike iz svoje ponude. Oni su to učinili, no istodobno su se na drugim mjestima pojavili novi linkovi“, govori Majerović Stilinović koji dijeli mišljenje ZAMP-a da se protiv piratstva teško boriti dok god nema kvalitetne legalne ponude glazbe i filmova na internetu.
“Pokušali smo privući velike svjetske servise poput iTunesa, Deezera i Spotifyja, ali nisu pokazali interes jer je naše tržište premalo, a stopa piratstva iznimno visoka. Poručili su nam da se povežemo sa zemljama u regiji, no dobro znamo da se u BiH i Srbiji autorska prava poštuju još manje nego kod nas“, komentira Majerović Stilinović i zaključuje kako neće biti druge nego osnovati domaći glazbeni servis.
Dok su jedni prosvjedovali protiv veće kontrole interneta i zaštite autorskih prava, koordinacija tijela državne uprave i organizacija koje se bore protiv piratstva upravo su prošle subote započeli akciju “Stop krivotvorinama i piratstvu“. Krenuli su iz Osijeka, a nastavit će po ostalim gradovima. Želja im je ljude educirati o štetnim posljedicama piratstva. Izdali su i brošuru koja korisnike upućuje na popis legalnih stranica s filmovima i glazbom, te upozorava kako pirati ne riskiraju samo kaznu, nego i viruse koji im mogu uništiti ostale materijale na računalu. Voditeljica koordinacije Ljiljana Kuterovac, zamjenica ravnatelja Zavoda za intelektualno vlasništvo, smatra da policija ne može mnogo učiniti. Hrvatska, naime, ima vrlo dobre zakone o zaštiti autorskih prava što je potvrdila i Europska unija. Štoviše, u ZAMPU tvrde da ACTA, kada bi joj Hrvatska i sutra pristupila, ne donosi ništa što već ne piše u našim zakonima. No, upitne su mogućnosti za njihovu provedbu. Na lošu provedbu Zakona o autorskim pravima već nas je upozorila i EU.
“ACTA je međunarodni sporazum koji će samo ujednačiti propise koje vrijede u različitim državama, no policije pojedinih država su nadležne samo za provedbu zakona na svom teritoriju. Internet, međutim, djeluje globalno pa problem nastaje kada, primjerice, netko iz Kine stavi sadržaj na server koji je u Americi, a skine ga netko iz Hrvatske. Pirate je teško identificirati jer se na server prijavljuju pod nadimcima.
Stoga se represivni aparat treba koncentrirati na vlasnike servera koji omogućavaju besplatno skidanje sadržaja i na tome dobro zarađuju“, objašnjava Kuterovac.
Odvjetnica Martina Gajski iz odvjetničkog društva Hraste i partneri ujedno je i prokuristica Hrvatske autorske agencije kojoj se za pravnu pomoć obraćaju oni kojima su povrijeđena autorska prava, na primjer fotografi čije je slike netko skinuo s interneta i objavio na svojoj stranici ili i tiskovini. Većina autora se, kaže ona, ne upušta u sudske sporove s prekršiteljima, no ipak je sve više tužbi.
“Hrvati su nesvjesni da je skidanje s interneta nešto loše. Jedini način da se to promijeni je kažnjavanje pirata koje se preko njihovih računala može identificirati. Još važnije bi bilo da roditelji svojoj djeci od malih nogu objašnjavaju da se to ne smije raditi“, zaključuje odvjetnica Gajski.
Josipoviću pada popularnost
Građani ostavili na tisuće ljutih komentara na FB-u
“Masonu lažljivi!”, “Razočarali ste me, predsjedniče”, “Živite u prošlosti”, “Imajte muda i slušajte svoj narod, i ne potpisujte ACTA-u”, “Ugledajte se u Njemačku koja nije potpisala”… Ovo su samo neke od poruka koje je predsjednik Josipović u subotu dobio od građana na svojem Facebook profilu na kojem je još jednom poručio da treba suzbiti piratstvo.
Očito razočarani takvim predsjednikovim stavom mnogi su komentirali “kako on gleda samo svoje interese“, tvrdili “da za njega sigurno više nikada neće glasati“, pa i “da je izdajica hrvatskog naroda“. Ironično su mu zahvaljivali “što ih želi riješiti i posljednjih pozitivnih stvari u ovoj državi, a to su slobodna komunikacija, informiranje i zabava“. Uvjeravali su predsjednika “da će ACTA bogatima pomoći da se još više obogate“. U samo nekoliko sati broj komentara popeo se na tisuću. Bilo je i vulgarnih uvreda, kao i onih koji su na predsjednikovu profilu pozivali na dizanje revolucije. U svakom slučaju, vrlo malo argumentiranih komentara i tek nekolicina onih koji podržavaju Josipovićev stav da treba zaštititi autore audiovizualnih djela.
Piratstvo kao Wikipedia
U susjednoj Sloveniji prosvjedovao i bivši član njihove vlade
Među europskim zemljama koje su potpisale ACTA sporazum našla se i Slovenija u kojoj su zbog toga prošli tjedan održani prosvjedi koji su okupili nekoliko tisuća ljudi na ulicama Ljubljane i Maribora. Aktivistima se pridružio se i ugledni profesor mariborskog Elektrotehničkog fakulteta Jozsef Györkös koji je u Pahorovoj vladi, koja je pri samom kraju svoga mandata i potpisala sporni ugovor, bio zamjenik ministra obrazovanja.
“Problem je što ni političari ni javnost nemaju točne podatke o razmjerima piratstva pa ne možemo ni voditi argumentiranu raspravu o tome što nam donosi ACTA. Nemam ništa protiv zaštite autorskih prava, ali moramo naći inovativnije i modernije načine regulacije od ovih koji se predlažu. ACTA nije nastala transparentno. Svi smo mi ujedno i konzumenti i kreatori. Prije desetak godina mnogi su bili i protiv Wikipedije“, ističe Györkös. On smatra da bi svaki autor trebao sam odrediti do koje se mjere njegovo djelo može kopirati i nadograđivati. Također misli da treba smanjiti utjecaj izdavačkih kuća i distributera koji su postali daleko moćniji od samih autora.
Skupina Anonymous
Potpisivanje ACTA-e kraj je slobodnog korištenja interneta
Istovremeno kad i u drugim europskim gradovima, prosvjedi protiv ACTA-e, trgovinskog sporazuma koji, prema tvrdnjama mnogih, znači kraj slobodnog korištenja interneta, održani su i u hrvatskim gradovima. U Zagrebu se ispred Ministarstva vanjskih poslova okupilo tristotinjak ljudi, na riječkom Korzu njih stotinjak, isto toliko u Osijeku, a na splitskom Peristilu više od stotinu ljudi.
Iako nije bio na prosvjedu, predsjednikova reakcija potaknula je i mladog programera i studenta Ivana Vučicu da mu napiše pismo s argumentima zašto ACTA nije dobra. “Najvažnija poruka mog pisma je da je piratstvo samo simptom problema: a problem je nedostatak kvalitetne usluge”, rekao je Vučica za Globus. U svom pismu upozorava kako se sporazum igra s propisima kao što je “isključivanje osobe s interneta nakon tri prekršaja”, kako “malo tehnički potkovanija osoba može bez problema koristiti tuđu mrežu za čin piratstva”, kako piratizacija pomaže malom kvalitetnom umjetniku da se za njega čuje… “Podrška ACTA-i je podrška ograničenjima sloboda i preuveličavanju štete od piratizacije”, dodaje.
David (27), ekonomist, Zagreb
Ilegalni sadržaj:
Pjesme: 35.000 - 245 tisuća kuna
Serije, sve sezone: 25 serija - 18 tisuća kuna
Filmovi: 400 - 40 tisuća kuna
Dok. filmovi: 250 - 20 tisuća kuna
Igrice: 20 - 8 tisuća kuna
Aplikacije: 300 - 15 tisuća kuna
Na iPhoneu: 35 aplikacija - 525 kuna
Knjige: 1000 - 100 tisuća kuna
Ukupno: 446.525 kuna
Maja (25), profesorica engleskog, Zagreb
Ilegalni sadržaj:
Filmovi: 20 - 2 tisuće kuna
Muzika: diskografija 4 glazbena izvođača; 600 pjesama, ostale muzike - oko 7 tisuća kuna
Knjige: 20 - 2 tisuće kuna
Ukupno: 11.000 kuna
Branimir (23), student sociologije, Zagreb
Ilegalni sadržaj:
Pjesme: 12.000 - 84 tisuće kuna
Filmovi: 50 - 5 tisuća kuna
Dok. filmovi: 50 - 4 tisuće kuna
Serije, sve sezone: 20 - 14.400 kuna
Ukupno: 107.400 kuna
Sara (19), studentica prava, Slavonski Brod
Ilegalni sadržaj:
Filmovi: 50 - 5 tisuća kuna
Serije: 7 - 5 tisuća kuna
Pjesme: 200 - 1400 kuna
Ukupno: 11.400 kuna
Vedran (28), računovođa, Samobor
Ilegalni sadržaj:
Filmovi: 100 - 10 tisuća kuna
Pjesme: 2000 - 14 tisuća kuna
Knjige: 10 - 1000 kuna
Aplikacije: 20 - 1000 kuna
Ukupno: 26.000 kuna
Ante (20), student, Metković
Ilegalni sadržaj:
Filmovi: 25 - 2500 kuna
Pjesme: 500 - 3500 kuna
Aplikacije i igrice: 5 - 1000 kuna
Serije: 2 - 1200 kuna
Ukupno: 8200 kuna