Kada se snagom svog talenta Robert Prosinečki, kao igrač Crvene zvezde, probio u sam vrh svjetskog nogometa, uvijek nabrijani i narogušeni tabloid Bild je napisao: “Znamo da su njemački treneri konji, koji nisu prepoznali nadarenost dečka, rođenog u Scheweningenu, ali kakve su tek konjine treneri, koji nisu prepoznali njegov talent u Zagrebu...” Dvadesetosam godina kasnije, Dinamu se opet dogodio Prosinečki, kao što su mu se prije Velikog Žutog događali Bernard Vukas, a poslije njega i Niko Kranjčar. Ovih dana upravo mu se događa još jedna neoprostiva pogreška, Andrej Kramarić!
Tužna je nedjelja, magla je svud. Čekam Dinamov uskrs, no sve je uzalud. Gledam kako se najbolji Dinamo u zadnjih deset godina muči protiv nogometnih siromaha iz Kranjčevićeve ulice, makar ga zdušno gura u pobjedu i “dvanaesti igrač”. U ovom slučaju to nije bila publika, koja igra neku svoju utakmicu, već sudac Fran Jović, čija je arbitraža utuživa i kazneno je djelo. Međutim, ni uz sudački poguranac, maksimirski beznadni gubitnik nije uspio slomiti otpor anonimnih igrača iz “ulice pjesnika”, u čijoj igri odavno nema nogometne poezije. A ne mogu se sjetiti ni kada su dobili zadnju plaću!
Juniorski dani Dva sata kasnije gledam Rijeku protiv Dinamovog alter ega, Lokomotive. Igraju brz, moderan i efikasan nogomet. Imaju solidnog golmana, dva odlična bočna igrača, u momčad se vratio Ivan Močinić, kontrolor sredine terena i imaju – Kramarića. Te večeri je bio izuzetno nadahnut, zabio je pet golova, iako nije srušio osobni rekord, jednom je zabio osam na nekoj drugorazrednoj utakmici.
...
ČLANAK U CIJELOSTI PROČITAJTE U TISKANOM IZDANJU GLOBUSA