STEPHAN MACCHI - nova televizijska kulinarska zvijezda Nečista savjest slavnih restorana
Glavna zvijezda showa “Jezikova juha”, koji javnosti bez imalo cenzure otkriva crne strane najuglednijih hrvatskih restorana, za Globus govori što nedostaje većini njih da bi dosegli europski nivo
Ako je inćun živ, debel, onda je on za mene kao jastog jer nije bitno koliko nešto košta već koliko je fino – opisuje jednu od svojih zdravorazumskih, prokušanih kulinarskih teza Stephan Macchi, gastromajstor iz pokrajine Champagne, koji je jednom prilikom za diplomate pripremio tzv. cucinu poveru, siromaške specijalitete, davši im da jedu inćune.
Macchi, koji ima talijansko podrijetlo, a već 12 godina suprugu Hrvaticu, svoje 20-godišnje profesionalno bavljenje gastronomijom demonstrira ne samo pred mnogim hrvatskim restoraterima kojima je posao “u banani” već i u novom RTL-ovu showu “Jezikova juha” četvrtkom u prime timeu, a u atraktivnom gastro showu – koji će imati 12 epizoda – kroz mješavinu strasnih prepirki s vlasnicima i zaposlenicima te prvoklasnih savjeta koje im nudi Macchi nastoji podučiti restoratere pravom “zanatu”.
Ljubitelj ribe
Kada razgovarate s ovim meštrom od kužine, onda vrlo brzo zaključite da je njegov francuski snobizam – kako su labilniji vlasnici kojima nije bio sklon udijeliti nikakav kompliment doživjeli Macchija – sasvim na mjestu. Što zbog toga što Macchi nije ni konzervativan niti letargičan, a što stoga jer je upravo dražesno iskren (kao iz topa, recimo, pita: “Jel bih mogao proći kao 35-godišnjak?”, ili: “Doimam se strogo, ali ja se jako volim zezati što će se, garantiram, vidjeti i u showu.").
Ako sam bira, zvijezda showa “Jezikova juha” uvijek bi odabrao ribu, a ne meso, jer mu ono “istopi svu energiju”, ne zamara se time što stoji u cipelama bez uložaka i po 18 sati dnevno, a svojom eksplozivnošću prije mami nego što će odbiti svakoga tko je otvoren za njegove sugestije i želi od njega čuti nešto korisno. “Moram reći da je i moja baka izvrsno kuhala”, kaže. “Moja mama se rodila u Marseillesu.
I baka i mama odlične su kuharice i provodile su puno vremena u kuhanju, a specifičnost je kod mame bila ta da je ona radila dosta teške stvari i koristila puno vrhnja. Otac je radio slatki omlet s bananom i šećerom, i mousse od čokolade.“
“Putujem, jedem dosta po svjetskim restoranima, kušam mnoga vina”, nastavlja Macchi. “Primam na kućnu adresu 5-6 časopisa: Cuisine creative, BHR Magazine, IćeΠće… - za mene je to najbolji časopis…”, priča Macchi.
Odrastao je u najmanju ruku u zanimljivim okolnostima. Njegova majka bila je medicinska sestra u umobolnici, a otac informatičar, koji je oslijepio zbog posljedica sudara koji mu se dogodio kad je imao samo 16 godina, te su se roditelji upoznali kada je Macchijeva majka radila u školi za slijepe u kojoj se otac školovao.
Tako Macchi stariji, od kojeg je Stephan vjerojatno naslijedio žar za slasticama (u travnju ove godine na zagrebačkoj Kajzerici otvorio je “Le Jardin”, dućan sa slatkim i slanim poslasticama), nikada nije vidio svoja četiri sina, koje poznaje samo po glasu i po dodiru. Macchi kaže: ”Mog oca resi popriličan karakter, ali mama je još gora! Jedan brat je informatičar te se bavi sustavom od 6000 kompjutera. Drugi mjeri opasne plinove u zgradi, a treći je stolar i izrađuje drvene kuće. Svi smo različiti, no svi imamo nešto svoje što obožavamo jesti.”