Samo za Globus stradala sportašica Sandra Paović i švicarski stolnotenisač Marc Altermatt otkrili su kako im se dogodila ljubav prije osam i pol godina u Baselu, kad je njoj bilo 18, a njemu 16, te kako su unatoč tragediji uspjeli nadvladati sva iskušenja

Dok na hotelskoj terasi u Selcu zaljubljeno gleda svoga Marca, koji se u najtežim danima borbe za život i oporavak nije odvajao od nje, Sandra Paović (26) tvrdi kako ništa manje od njega nije ni očekivala. Prije osam i pol godina, u njegovu rodnom Baselu u Švicarskoj, nekoliko su se tjedana promatrali kao suparnici na različitim stranama zelenog stolnoteniskoga stola na zejedničkim trenizima, a onda im se dogodila ljubav koja traje sve do danas. Njoj je tada bilo 18, a njemu tek 16 godina.

”Da se umjesto meni takva tragedija dogodila njemu, istog bih trena sve ostavila i bila uz njega”, odlučno tvrdi stolnotenisačica koja je postala idol nacije nakon što je prije točno godinu dana stradala u automobilu u Francuskoj i prošla trnovit put od operacije, nakon koje su joj se šanse da ikada prohoda liječnici zbrajali u promilima, do višemjesečne rehabilitacije u Švicarskoj i povratka u Hrvatsku uoči Božića na veliki humanitarni koncert na kojem je 10.000 ljudi uzvikivalo njezino ime. Priznaje nam da je te večeri u zagrebačkoj Areni doživjela najdirljivije trenutke života, a uz nju su stajali njezin dečko Marc Altermatt i trener i najbolji prijatelj Neven Cegnar kojima su suze sponatano potekle.

“Govorila sam im da prestanu plakati. Zamislite, ja sam njih dvojicu morala hrabriti. Nikad nisam bila toliko ponosna. Osjetila sam da ljudi cijene ono što sam postigla uz njihovu pomoć. Nisam znala što reći, tresla sam se od uzbuđenja”, priča nam Sandra, djevojka sa zaraznim osmijehom, koja je trenutačno, pod vodstvom dr. Vlaste Brozičević, rehabilitira u poliklinici Terme Selce. Uporna Sandra svakodnevno polazi iscrpljuću fizioterapiju, a slobodne trenutke provodi s dečkom s kojim posebno uživa u romantičnim šetnjama uz more, iako tvrdi da nije osobito romantična.

“Marc me pita zašto se stalno ljutim na njega, a ja mu kažem da se ne ljutim na njega nego na sebe. A sama na sebe ne mogu vikati”, objašnjava Sandra kojoj dečko u Selcu pravi društvo prvih desetak dana terapije koja će možda potrajati sve do ljeta. Kolica je zamijenila štakama, a nada se da će i njih koristiti sve manje. Marc prati svaki njezin korak.

Razmišljala sam što će biti s nama ako ostanem u kolicima. Pitala sam ga, a on je rekao da mu to uopće nije važno. Pomišljala sam da bi bilo bolje da prekinemo kako mu ne bih bila opterećenje, briga i smetnja u životu. To je grozan osjećaj. Nisam znala kako ću živjeti sama sa sobom, a kamoli s njime”, priča Sandra koj

a priznaje da vrlo rijetki vrhunski sportaši, osobito u njihovoj dobi, imaju sretne i dugotrajne ljubave veze jer su stalno na putovanjima. ”Ljudi se čudom čude što je nakon svega Marc ostao pored mene, ali meni to uopće nije čudno. I ja bih se zbog njega svega odrekla”, ističe sportašica i dodaje kako su joj, kada se nije znalo hoće li preživjeti, mama i tata bili velika potpora, ali Marc je napravio lavovski dio posla: razgovarao je s liječnicima, sređivao papirologiju, tražio najbolja mjesta za rehabilitaciju, njenim roditeljima prevodio što liječnici kažu...

”Sjećam se, kao da je bilo jučer, kad sam se probudila nakon operacije. Bila sam priključena na aparate i nisam se smjela pomaknuti ni milimetar da se ne počnem gušiti. Marc me pitao mogu li pomaknuti noge, a ja sam mu pokretom glave dala do znanja da ne mogu. Rasplakao se, a meni je bilo toliko strašno da nisam mogla ni plakati”, prisjeća se Sandra. ”Ona jako rijetko plače”, otkriva Marc. ”Ali zato kad plačem, onda se odjednom isplačem za dva mjeseca”, dodaje Sandra.

”Kad sam igrala stolni tenis, Marc je vjerovao u mene više od svih drugih, više nego ja sama u sebe. Na terapijama me uvijek poticao da još više vježbam. Bude mi neugodno kada me iz čista mira pita znam li koliko je on ponosan na mene i koliko mu srce zaigra kada zajedno prošetamo gradom, jer ponovno hodam. I prije moje nesreće prošli smo sve i svašta. Mijenjala sam klubove, gradove i države, a on bi svugdje dolazio za mnom.