Pa ipak, danas aktivno i sve više radi kao model i zarađuje više nego gomila upola mlađih modela. Zvončica Vucković je rođena prije 54 godine u Zagrebu, ali je gotovo cijeli život provela u inozemstvu, većim dijelom u Italiji, Milanu i Firenci, ali i Montrealu, New Yorku, Parizu… Generacijski je mlađa od slavne plejade hrvatskih manekenki u tadašnjoj Jugoslaviji (Nuša Marović, Irena Uhl, Renata Peroš, Branka Habek, Nada Abrus, Loredana Bahorić…), ali imala je priliku nositi revije zajedno sa starijim kolegicama, putovati, učiti jezike, zarađivati za ono doba vrlo visoke svote, upoznavati ljude…
«Nisam sanjala o manekenskoj, nego o baletnoj karijeri. Završila sam slavnu zagrebačku baletnu školu na Ilirskom trgu, igrala u HNK-u, u svim baletnim predstvama u kojima se pojavljuju djevojčice - od ‹Ščelkunčika› i ‹Era s onoga svijeta› do ‹Labuđeg jezera› - ali sam, kad mi je bilo 15-ak godina, u samo godinu dana izrasla deset centimetara, čime je moja karijera balerine zapečaćena. Sa svojih 1,76 centimetara mogla sam biti samo gigantski labud», smije se Zvončica.
Karijera manekenke i modela započela je sasvim slučajno, kad je došla posjetiti prijateljicu koja je radila u čuvenom zagrebačkom butiku «Nataša», u vlasništvu modno osviještenog bračnog para Muhić. Dok je prijateljica prodavačica svratila u susjedni kafić po kavu, Zvona ju je zamijenila iza pulta.
«Imala sam dugu kosu s razdjeljkom po sredini, kao Janis Joplin, na sebi ni trunku šminke, glazba je treštala, a ja plesala kad je u dućan ušao jedan gospodin. Pitala sam ga mogu li mu pokazati nešto od robe, a nisam imala pojma da je to glavom i bradom vlasnik Drago Muhić, koji se samo nasmijao, pogledao me i odmah procijenio da imam potencijal za manekenku.
Poslao me kod Regine Jeger koja je vodila UMAH (Udruženje manekena Hrvatske), žene koja je bila alfa i omega tadašnjeg manekenskog svijeta. Ona me, međutim, nije doživjela kao Drago i odmah ga je nazvala s pitanjem - što, a ne koga joj je to poslao?! Bila sam štrkljava, špičasta i čudna, nenjegovana, ali me ipak angažirala. Vjerojatno njemu za ljubav, sigurna da od mene neće biti ništa. Grdno se prevarila», prisjeća se.
Kao što je Kate Moss otkrivena u čekaonici zračne luke, tako je Zvona otkrivena iza pulta u butiku u kojem nije ni radila. Njena je prva revija bila obrtnička, u hotelu Esplanade, a Regina novakinju nije nimalo štedila, nego je gurnula iza piste i pokazavši na tadašnju zvijezdu, Jasnu Mihalinec, rekla: «Evo, tako moraš hodati. Ti si sljedeća!» Samouvjerena, kakva je ostala do današnjeg dana, pribrana i sa scenskim iskustvom stečenim u teatru, Zvona je uspješno imitirala Jasnu, treme se oslobodila za pet minuta i - manekenski svijet joj je širom otvorio vrata.
Iduća stepenica njenoga uspona dogodila se brzo, iznenada i odmah je to bilo veliko međunarodno priznanje. U Hrvatsku je došao jedan od najvećih fotografa onoga vremena, slavni i pomalo avangardni Gunnar Larson, koji sebe naziva «surealistom» modne fotografije. U Parizu je izdavao vlastiti časopis, Gunnar, a Zvončica mu se toliko svidjela da joj je odmah ponudio suradnju i pozvao na suradnju u Pariz.
...
ČLANAK U CIJELOSTI PROČITAJTE U TISKANOM IZDANJU GLOBUSA
