Da, da, sve se krivotvori.
Baš sve.
Birkinica. Vuittonka. Najkice. Bic olovka. Viagra. Chanel. Bic olovka. Rejbanice.
Jesam li spomenula i Bic olovku?
Ukratko, sve što se može prodati može biti lažno.
I to toliko “dobro lažno” da nakon posjeta Ninoslavu Babiću mahnito prekopavam ormare u potrazi za nekom potvrdom kako me nikad nisu nasamarili.
Dobro je, u ormaru ionako nemam markirane odjeće.
Baš kada pobjedonosno krenem gasiti svjetlo u sobi, spazim ga na polici.
Moj Elisabeth Arden “5th Avenue”.
Kupljen preko interneta.
“Ma nije valjda...”, bojim se i pomisliti, ali ipak uzimam kutiju.
Čitam sitan broj na poleđini, a već samo jedan pogled dovoljan je da mi dokine taj priglupi smiješak.
Totalni fejk.
Totalna glupača...
No dobro, prevarili su i one manje naivne od mene, no Ninoslava Babića, višeg upravnog savjetnika Carinske uprave i zagrebačkog lovca na krivotvorine – e, njega ne može prevariti nitko.
Za lažnog Vuittona potrebno mu je tri sekunde.
Kada sa suprugom šeće gradom, samo prstom upire pa joj na uho šapće “fejk... fejk... i... opet fejk”.
Samo tijekom 2009. godine u Hrvatskoj je uništena lažna roba u vrijednosti gotovo 14 milijuna eura dok se vrijednost dva sudska postupka što su ga pokrenuli nositelji nekog branda kretala oko milijun eura.
Uobičajeno, u Hrvatskoj se najviše pronalazi krivotvorenih cigareta (lani 454 tisuća kutija) i uredskog pribora (390 tisuća), ali vrlo su česta i krivotvorenja odjeće i obuće.
Najčešće je u pitanju marka Nike, a lažnih Nikeovih proizvoda danas je moguće naći čak i u trgovinama tog proizvođača jer neki vlasnici određeni dio proizvoda znaju kupiti putem interneta.
Tim “crnim” kanalima u trgovine stiže lažna odjeća i obuća izrađena u pravim Nikeovim tvornicama, ali u trećoj smjeni kad na robi rade nekvalificirani radnici.
Oni štede na ljepilu, a općenito im, kao i svim krivotvoriteljima, nije važna kvaliteta finalnog proizvoda.
Bitno je da ostane cijeli do prodaje.
Kako doznajemo iz razgovora s Babićem, velik dio krivotvorene robe, otkrivene na području Hrvatske, nikad nije ni bio namijenjen našem tržištu.
Roba često putuje u susjedne zemlje, posebice u popularnu Arizonu (BiH, Brčko), svojevrsni raj za švercere.
Hrvatski ulov krivotvorene robe, međutim, tek je sitnica u odnosu na svjetske podatke koji govore kako je 2009. godine udio krivotvorene robe u cjelokupnoj svjetskoj prodaji iznosio 1,95 posto.
Preračunato u novac, riječ je o robi vrijednoj 250 milijardi američkih dolara.
Kako je trend krivotvorenja u porastu, Amerikanci su mu se odlučili snažno suprotstaviti pa su tako u studenome ove godine zabranjene 82 internetske stranice koje su prodavale krivotvorenu robu.
I u Hrvatskoj je krivotvorenje sve veća pošast.
Ove je godine Carina provela postupak nad robom vrijednom više od 15 milijuna eura, a 2004. taj je iznos bio znatno manji, tek 69 tisuća eura.
Carinska uprava je nedavno u suradnji s Business Software Allianceom provela i akciju “Rizici krivotvorenja” kojom su građanima prikazali rizike kupovine lažnjaka.
Većina otkrivene lažne robe, doznajemo od Babića, na kraju se uništi, no kad su u pitanju manji ulovi, vlasnici brenda ponekad sami odluče propustiti “lažnjake”.
Najčešće se na to odlučuju jer im je puštanje robe jeftinije od pokretanja sudskog postupka. Među njima nije Louis Vuitton koji će, doznajemo od Babića, pokrenuti postupak i zbog samo jednog krivotvorenog predmeta.