Iz arhive Globusa

I u dobru i u svili

Što je na svadbi 1907. nosila baka Vesne Pusić i zašto se vjenčanice Žuži Jelinek iz sedamdesetih mogu nositi i danas

U socijalizmu se za vjenčanja pretjerano marilo nije. Pogotovo jer ih se većina obavljala u matičnome uredu. Pa su se događale i takve stvari da se žene udaju u radnim haljinama. No, protiv toga je još tada uvjerljivo protestirala Žuži Jelinek, krojačica, modistica, vlasnica krojačkog salona i jedini tadašnji autoritet za modu i odijevanje socijalističkih žena.

Već je tada u svojoj knjizi “Tajna dobro odjevene žene”, prvoj knjizi o modi objavljenoj u Jugoslaviji 1961. godine, uvjerljivo argumentirala kako se i radničke žene moraju urediti za svoje vjenčanje i da bi bilo dobro u toj prilici ipak odjenuti nešto novo i posebno.

Moja mama udala se davne 1964. godine, u novom, bijelom kostimu, posebno šivanom za tu priliku. “U nekoj krojačkoj zadruzi u Gajevoj ulici. Tamo su i tati sašili odijelo”, prisjetila se moja mama koja je uz kostim odjenula i čipkastu bijelu košulju, a na glavi je imala nedoljiv bijeli vjenčić. Desetljećima kasnije, na početku 21. stoljeća, ja sam se udala u bijeloj, dugačkoj haljini iz H&M-a s potpisom Madonne.

60 haljina “U dobru i zlu. Vjenčana odjeća od 1865. do danas”, naziv je izložbe koja se 21. veljače otvara u zagrebačkom Muzeju za umjetnost i obrt. Na njoj ćemo vidjeti više od 60 vjenčanih haljina, kao i popratnih stvari poput fotografija s vjenčanja, pozivnica, ali i donjeg rublja, torbica, cipela… Izložba korespondira s onom koja je prošlog proljeća otvorena u londonskom Victoria&Albert muzeju gdje su izložene vjenčane haljine od 1775. do danas. Kustosica zagrebačke izložbe Andrea Klobučar kaže kako je vidjela londonsku izložbu, no da je ta podudarnost slučajna jer je izložba u MUO planirana odavno.

“Mladenkina vjenčanica oduvijek je bila u središtu pozornosti, dok mladoženjina odjeća nije izazivala toliki interes. Vjenčanica je podlijegala određenim pravilima, ali je pratila i promjene modnih trendova. Krojem se gotovo nije razlikovala od dnevne odjeće, jedino su materijali bili skupocjeniji i raskošniji. Do vjenčanja britanske kraljice Victorije 1840. godine za princa Alberta u bijeloj vjenčanici, mladenke su nosile raskošne haljine od pliša, krzna, svile, brokata, najčešće u boji vina, tamnozelenoj ili ljubičastoj. No kraljica Victorija uvela je u modu bijele vjenčanice. Otada je bijela vjenčanica postala obavezna, bez obzira na mladenkin društveni status”, objašnjava autorica izložbe Andrea Klobučar, inače voditeljica Zbirke tekstila u MUO. Najstariju sačuvanu bijelu vjenčanicu iz fundusa nosila je mladenka iz obitelji Mattei (ime joj nije zabilježeno) u Boki Kotorskoj, u mjestu Prčanj, negdje oko 1865. godine. Kao najvredniji muzejski eksponat Klobučar ističe vjenčanicu koju je nosila Jelka Winkler rođ. Turković prilikom udaje za liječnika Eugena Winklera 21. srpnja 1883. godine. Vjenčanica je izrađena u bečkom salonu Emme Rothmayer. Sve te haljine iz 19. stoljeća nevjerojatno su male; izgledaju kao da su ih nosile prilično niske žene monstruozno uskog struka.

Priča o vjenčanicama u Hrvatskoj završava raskošnom haljinom Hippy Gardena. “Đurđicu Vorkapić iz Hippy Gardena pozvala sam da sudjeluje na izložbi jer je u rujnu prošle godine u Umjetničkom paviljonu predstavila svoju prvu kolekciju za mladenke. Učinili su mi se ti krojevi zanimljivima, a i ona uvijek ima neku zaokruženu priču tako da smo ovdje predstavili haljinu koja nosi naziv Vila cvijeća, a u kolekciji još ima i Vilu vode, Vilu zraka…”, priča Andrea Klobučar pojašnjavajući kako je cilj izložbe pokazati kako se razvijala vjenčana moda i što ona zapravo znači u odnosu na dnevnu modu, na svakodnevno odijevanje.

U fundusu Muzeja, kaže voditeljica Zbrike tekstila, bilo je dosta vjenčanih haljina iz 19. i prve polovice 20. stoljeća, no najveća rupa bila je od 70-ih godina pa sve do konceptualne haljine Igora Galaša iz 2011. godine. Stoga se krenulo u opsežnu potragu za haljinama iz posljednjih desetljeća, raspitivalo se kod prijatelja i poznanika, kod modnih kreatora. “Veliku pomoć smo dobili u Muzeju grada Zagreba koji nam je posudio haljinu Tilde Stepinski iz 1967. godine. Ona je bila poznata modistica toga vremena. U njezinom krojačkom salonu se odijevala socijalistička elita, odnosno žene komunističkih funkcionera ili one koje su i same bile na nekim važnim pozicijama. Odjeća iz njezinog krojačkog salona u to je vrijeme jako puno koštala. Vjenčanicu koju mi pokazujemo na jednoj reviji nosila je Nuša Marović, najpoznatija manekenka toga vremena”, govori Klobučar.

Plava boja U 19. stoljeću je vjenčana odjeća krojem bila jednaka kao i dnevna. Razlika je bila u materijalu; obično su se koristile razne vrste svile, kao što je damast i atlas. Upravo je vjenčanica koja je nosila Jelka Winkler 1883. godine izabrana za vizualni identitet izložbe. Posrijedi je vrlo bogata haljina koja odražava tadašnji status obitelji Turković iz koje je dolazila mladenka.

“Oni su bili bogati industrijalci, imali su pilanu, ali i brodogradilište u Kraljevici. Ta je haljina konstrukcijski i po izboru materijala najbolji komad u našoj kolekciji. Uz nju su još sačuvane vjenčane cipele i vjenčić od narančina cvijeta. To je visoka moda tog vremena i pokazuje bogatstvo i moć tadašnje buržoazije iz druge polovine 19. stoljeća”, priča Andrea Klobučar te kao posebno zanimljivu haljinu izdvaja i vjenčanicu koju je nosila žena budućeg osječkog gradonačelnika Vjekoslava Hengla, Matilda Hengl rođ Gillmig. Par se oženio 1906. godine, a Hengl postaje gradonačelnikom Osijeka 1920. godine i na tom mjestu ostaje sve do 1934.

“Zanimljivo je kod te haljine što je ona šivana u Osijeku. Dakle domaći je materijal i domaći krojač koji apsolutno suvereno barata tadašnjom suvremenom zapadnom modom. To je haljina u dva dijela, što je tipično za tako ranu secesiju. Sačuvano je i Henglovo svečano odijelo. Budući da su se tada vjenčanja događala u jutarnjim ili ranopopodnevnim satima, tako je i muška odjeća bila dnevna. U katalogu koji prati izložbu u Victoria&Albert muzeju moja kolegica tako piše kako je Winston Churchill za svoje vjenčanje obukao večernjin kaput pa ga je cijela tadašnja štampa ismijala jer se ženio u 11 ujutro. Na sve se te stvari i kod nas pazilo i može se reći da su ljudi koji su u to vrijeme u nas imali novca bili itekako modno osvješteni.”

Na izložbi ćemo vidjeti i haljinu Leonije Pusić, bake aktualne ministrice vanjskih poslova i potpredsjednice Vlade Vesne Pusić. Ona je Muzeju u 60-ima prodala svoju vjenčanu opremu u kojoj je još jedna haljina i svjetloplavi svadbeni kaput. Leonija Pusić rođ. Becker za Eugena Pusića udala se 1907. godine, a svoju vjenčanu haljinu je kasnije prepravila u večernju dodavanjem tamnih aplikacija s pomponima na prsima.

“U to vrijeme je bilo uobičajeno da bogatije obitelji prilikom udaje svojih kćeri kupuju ili daju šivati kompletnu toaletu s kojom one ulaze u brak. Posrijedi je secesijska haljina koja donosi novitet, a to je da je krojena u jednom dijelu. Kaput je svijetloplavi jer je u to vrijeme, prije nego što se bijela uvriježila kao boja vjenčanja koja simbolizira nevinost i dobar početak, istu simboliku imala i svijetloplava”, priča Klobučar.

Vjenčanje se prebacuje u večernje termine, odnosno vjenčana odjeća poprima oblik večernje u razdoblju između dva rata.

“Dok su se za dnevnu odjeću koristile pamučne haljine sada se za vjenčanice koristi čipka, titranke, batist, svileni žorže – što je karakteristika večernjih toaleta. Tako u kolekciji imamo svilenu charlston haljinu iz 1925. godine iz Skopja. Ona je ukrašena titrankama i vrlo je kratka”, objašnjava autorica izložbe.

Glamurozno vjenčanje Grace Kelly za princa Rainiera 1956. godine potaknulo je uzlet vjenčane mode. Holivudska glumica nosila je bijelu vjenčanicu, gornji dio krojen je uz tijelo, visokog ovratnika i dugih rukava, dok je donji dio bio širok, krojen u puni krug. Njena vjenčanica pokrenula je trend raskošnih bijelih vjenčanica s puno svile i tila.

“Poratno vrijeme kod nas je nametnulo potrebu da se odjeća više čuva i prekraja, ali u šezdesetim bijele vjenčanice nisu više rijetkost. U sedamdesetima moda izlazi iz čvrstih okvira što se odražava i na vjenčanicama. Vjenčanica, s potpisom Žuži Jelinek, iz 1970. godine, od bijelog je poliestera, neformalnog kroja, a na izložbi ćemo vidjeti i vjenčanicu u boji breskve i crveno vjenčano odijelo. Vjenčanica Rikarda Gumzeja iz 1984. pak izrađena je od buret svile, naglašenih ramena, s umetkom na prsima sa stiliziranim narodnim motivom”, dalje nas kroz priču o vjenčanicama vodi Andrea Klobučar.

A vjenčanice koje potpisuju Žuži Jelinek i Rikard Gumzej izgledaju tako da bi se i danas mogle odjenuti, kao vrlo sofisticirani i prije svega originalni vintage.

Moralni stavovi A kakva je situacija danas? “Nekada se iz nečijeg odijevanja mogao pročitati njegov status i porijeklo. Danas to više ne možete. Pogotovo ne na vjenčanjima. Kada bi u prošlosti vidjeli Jelku Winkler odmah je bilo jasno odakle ona dolazi, da iza nje stoji obitelj koja može tu njezinu dragocjenu opravu platiti. Kada danas vidimo mladenku u haljini Matije Vujice to ne znači da si ona to i može priuštiti. Danas se vjenčane haljine vrlo često posuđuju, što u 19. stoljeću nije bio slučaj”, kaže Klobučar te dalje objašnjava kako posljednje desetljeće prošloga stoljeća donosi svojevrsni povratak u prošlost, uz korištenje skupih raskošnih materijala.

“Na izložbi smo htjeli prikazati i neke najtipičnije i najpopularnije današnje kreatore vjenčanica, a među njima je svakako i Matija Vujica. Njezine haljine su izrazito bogato ukrašene šljokicama, stakalcima, tilom. Još od 70-ih moda se neprestano referira na nešto iz prošlosti. Pa je tako i vjenčanica Matije Vujice koju pokazujemo parafraza haljine iz doba rokokoa. Suvremena vjenčana moda živi neki svoj život. Danas imamo ljude koji se žene vrlo neformalno, u trapericama, a i onih koji za vjenčanje izdvajaju znatne svote novca. Još između dva rata vjenčana moda počela je ovisiti o tome kakvi su vaši moralni stavovi i kakva je vaša modna osviještenost”, naglašava moja sugovornica.

Aktualna domaća scena vjenčane mode predstavljena je i s raskošnom Boudoirovom haljinom iz njihove kolekcije Lust for Life. “Na izložbi će se moći vidjeti i šeširi i rukavice iz kitničarske radnje koju je u Radićevoj ulici, gdje je danas Boudoirov salon, držala baka Morane i Martine, sestara dizajnerica koje stoje iza ovog brenda”, objašnjava Andrea Klobučar i dodaje: ”U postavu je i bijela čipkasta haljina Envy Rooma. Oni su prvi naši dizajneri koji su sustavno počeli raditi kolekcije vjenčane mode i poklonili su nam haljinu iz svog prvog editorijala.”

Izložba o hrvatskim vjenčanim haljinama vjerojatno ne bi bila relevantna bez haljina iz jednog od prvih zagrebačkih salona za iznajmljivanje i izradu vjenčanica Vesna Sposa, osnovanog 1992. godine. Vjenčanicu ukrašenu Swarowski kristalima vlasnica Vesna Pretković darovala je MUO.

Poznati i slavni Zagrebačka izložba vjenčanica ne pokazuje domaće protagoniste celebrity scene na njihovim vjenčanjima. No, zato londonski Victoria&Albert muzej u svojoj priči o vjenčanicama, koja se može razgledati sve do polovice ožujka, nudi probrane vjenčane oprave mnogih poznatih i slavnih. Među njima je vjenčanica Dite Von Teese u kojoj se udala za notornog Marilyna Mansona, baš kao i haljina i odijelo koje su za svoje vjenčanje odabrali američki rock glazbenici Gwen Stefani i Gavin Rossdale. Naravno, izložba ne bi bila potpuna bez britanske kraljevske obitelji pa se tako u muzeju mogu vidjeti lijepo sređeni princ Charles i Camilla Parker Bowles s nezaobilaznim šeširićem Phillipa Traceya na glavi.

U postavu je i vjenčanica Kate Moss koja se udala u prekrasnoj haljini svoga prijatelja Johna Galliana, dok je njezin suprug, gitarist The Killsa Jamie Hince, bio zgodan u svjetloplavom Yves Saint Laurent odijelu. Englezi, ekscentrici kakvi već jesu, znaju posegnuti i za avangardnim kreacijama za svoja vjenčanja – jedna od tih koji se mogu vidjeti na izložbi je i fantastična , golublje siva vjenčanica Garetha Pugha koju je na svome vjenčanju 2011. godine nosila manekenka Katie Shillingford. Za tu prigodu kosu je obojila u ljubičasto.

Nedavno su objavljeni rezultati istraživanja provedenog u SAD-u koje je pokazalo da je cijena organizacije vjenčanja disproporcionalna s dužinom trajanja braka. Zaključak je tako glasio - što je vjenčanje skuplje to je vjerojatnije da će brak biti kraći. Moja vjenčana haljina je koštala jedva 60 eura. Naravno da mi ne pada na pamet da iz te činjenice odčitavam išta o sudbini svoga braka. Bračni život je ipak jedno mnogo kompleksnije stanje koje uništavaju daleko podmuklije stvari od skupocjenih haljina.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
20. travanj 2024 04:36