Svaki razgovor s Danielom Tammetom novinari, pa i slavni tv-voditelj David Letterman, započinjali su pitanjem: ”Ja sam rođen tog i tog datuma. Koji je tada bio dan u tjednu?“. Daniel Tammet bi u sekundi-dvije, s osmijehom, pogodio. Lettermanu je odmah objavio i da će 65. rođendan proslaviti u četvrtak 2012. godine! Zatim bi, kao po nekom novinarskom pravilu, uslijedio složeni matematički zadatak na kojem bi Tammetov izračun zaostajao sekundu–dvije od onoga koji se pojavio na kalkulatoru.
Točan, naravno, do zadnje decimale. No, već na trećem pitanju Daniel Tammet bi pokazao ono što njegov um čini toliko izuzetnim da je on danas najpoznatiji savant na svijetu – Tammet do u detalja može riječima objasniti što vidi u svojoj glavi, kako računa i što osjeća, on piše knjige, vrlo je socijaliziran i angažiran, odlično se snalazi s medijima!
Promjena prezimena. Tammet ne boluje ni od jedne bolesti koje često prate sposobnosti savanta. On zna objasniti procese u svojem mozgu, i to ga čini tako zanimljivim i medijima i znanosti. Novinari stoga više ne provjeravaju uživo je li Daniel Tammet zaista”vlasnik najbriljantnijeg uma na planetu“, nego razgovaraju s njim kao s mladim znanstvenikom koji iz osobnog iskustva visokofunkcionirajućeg autista, s jakim oblikom sinestezije, proučava mogućnosti ljudskoga mozga.
Upravo mu, naime, sinestezija kako znanstvenici nazivaju rijetko neurološko miješanje osjeta, omogućava viđenje slova i brojeva u bojama, a nju su, pretpostavljaju znanstvenici, potakli napadaji epilepsije sljepoočnog režnja koje je Daniel imao s četiri godine. Naime, Daniel Tammet na svaki broj do 10.000 ima vizualnu, a često i osjećajnu reakciju. Brojeve vidi kao jedinstven spoj oblika, boje, teksture i pokreta koje bez imalo svjesnog napora u glavi povezuje u izračune.
On ima i fantastičnu memoriju, pa drži europski rekord u nabrajanju znamenki beskonačnog broja pi – bez pogreške je u pet sati i devet minuta izrecitirao 22.514 znamenki! A zbog jedinstvenog načina na koji vizualizira riječi, svaki jezik može naučiti govoriti u tjedan dana, što je s islandskim dokazao i pred televizijskim kamerama!
Svjetski uspjeh njegove prve knjige, upozorit će nas na početku našeg razgovora, toliko je promijenio njegov život da on danas nije u potpunosti ona ista osoba koju je opisao u ”Rođen jednog plavog dana“.
Ali, nipošto svoju svakodnevicu ne povezuje s nadimkom Brainman koji su mu dali britanski novinari nakon što je BBC 2005. godine snimio o njemu dokumentarni film ”Dječak s nevjerojatnim mozgom“. ”Mediji daju ljudima razne etikete, pa neki i u svojoj svakodnevici izabiru da s njima žive. Ja nisam među njima! Ne prepoznajem sebe u tom nadimku i jako sam sretan kad me ljudi jednostavno zovu Daniel Tammet.
Ali, naravno, ljude zanima kako funkcionira moj um i što to moj mozak čini drugačijim, pa je to ono što i ja istražujem. Uspjeh moje knjige ”Rođen jednog plavog dana“, koja je prevedena na dvadeset jezika, dao mi je mogućnost da mnogo putujem, upoznajem nove ljude, proširim svoje vidike i razvijem svojem sposobnosti. Bez tog uspjeha ne bi bilo ni te moje transformacije!
Kao što sam u knjizi i opisao, vodio sam vrlo miran i jednostavan život u kojem su mi rituali i rutina bili iznimno važni. Sada sam mnogo samopouzdaniji, mnogo otvoreniji prema vanjskom svijetu. Ona je, međutim, zanimljiva jer govori o mojoj prošlosti i o svemu onome što sam morao prevladati da bih vodio život koji imam danas“, govori nam Daniel Tammet.
U ”Rođen jednog plavog dana“ opisuje svoje djetinjstvo u Londonu s roditeljima i osmero braće i sestara, svoju opčinjenost brojevima koji su mu bili najbolji prijatelji - pogotovo prosti brojevi, osjećaj izrazite tjeskobe za vrijeme školovanja, želju i trud da razvije društvene vještine, svoje probleme s apstraktnim ili fleksibilnim razmišljanjem, ali i one s empatijom. ”Odrastao sam u Londonu kao najstarije dijete u velikoj obitelji, bilo nas je devetero. Uvijek sam se osjećao jako različitim i jako usamljenim.
Nisam imao odnose s drugom djecom, nisam ih razumio, nisam znao kako se s njima igrati, i zato sam većinu vremena provodio sam sa sobom. Volio sam brojeve jer su oni bili moji jedini prijatelji. Pokušao sam ih razumjeti, igrati se s njima, vizualizirati ih: micali su se, imali boju, oblik, to je bilo skoro poput plesa kojem sam se mogao pridružiti! Brojevi su mi radili društvo, ali u školu se nisam uspio uklopiti!
Nisam znao kako gledati druge u oči, razgovarati s djecom ili s učiteljem. Nije mi prirodno dolazilo kako se to radi! Negdje s deset godina shvatio sam da sam jako usamljen, htio sam sklapati prijateljstva i doslovce sam se prisilio da svladam vještine koje su većini ljudi prirođene. Imao sam i sreću da imam tako veliku obitelj koja mi je davala golemu podršku!
Braća i sestre me nisu tretirali drugačije i uvijek su bili tu za mene. Naravno, imao sam sreću i da sam u školi upoznao djecu koja su bila drugačija na svoj način jer su dolazila iz drugih zemalja i govorila druge jezike, imala su drugačiju boju kože i zato su razumjeli što znači biti različit, pa smo se sprijateljili. To mi je dalo veliko samopouzdanje!“, prisjeća se Daniel.
Ipak, s dvadeset je promijenio svoje obiteljsko prezime Corney u Tammet jer, kaže nam, ”corney“ na engleskom znači glupan i djeca su mu se tako često rugala, a estonsko prezime Tammet u njemu predstavlja narančastu boju i jednostavno ga je izabrao za svoj novi početak.
Tammetu je, naime, tek u 25. godini dijagnosticiran Aspergerov poremećaj - visokofunkcionirajući oblik autizma, pa je bio primoran živjeti kao ”normalan“ dječak. Nakon što je 2004. u Oxfordu oborio europski rekord u nabrajanju znamenki broja pi, za njegov slučaj su se zainteresirali najugledniji svjetski znanstvenici – od onih iz Centra za proučavanje mozga u San Diegu do Centra za istraživanje autizma u Cambridgeu.
Granice uma. Početkom ove godine objavio je i drugu knjigu ”Embracing the Wide Sky“ (”Zagrliti široko nebo“). U toj novoj knjizi Tammet, na temelju znanstvenih istraživanja, tvrdi da su razlike između uma jednog savanta, dakle ”autista genija” i prosječnog čovjeka bile dosad preuveličavane, te da bi svaki čovjek mogao svladati njegove vještine s brojevima i riječima. ”Znanstvenici i, naravno, javnost smatrali su te razlike golemima, ali ta su mišljenja iznošena bez ikakvih znanstvenih dokaza.
Stoga sam u drugoj knjizi pokušao objasniti da ja ne računam jako, jako brzo i da ja ne mislim jako, jako brzo, nego da samo koristim svoju maštu. I da te veze između brojeva i boja, riječi i oblika postoje i u umovima drugih ljudi, samo ih oni nemaju prilike razviti. Kada dijete krene u školu, njega se na ohrabruje da koristi svoju maštu i razvija je. Iz tih je razloga i moje školovanje bilo vrlo frustrirajuće, pa na razočarenje roditelja nisam htio upisati fakultet. Sada je jedna od ključnih mojih teza ona da su mašta, oblici i boje vrlo važni za razmišljanje i učenje, te da svi ljudi do određene razine mogu tu sposobnost usvojiti“, priča nam Tammet.
Djecu se pogrešno uči učiti. Spoznaja koju, također, iznosi u svojoj novoj knjizi jest i da ljudima nije potrebno mnogo informacija da bi bili kreativni. ”Mi moramo razumjeti vezu i odnose između različitih informacija. Iz mojeg iskustva autistične osobe informacija dolazi odasvuda. To su i svjetlost i zvukovi i ljudski glasovi i emocije, što je stresno, pa volim kontrolirati okoliš u kojem boravim.
Ali to iskustvo imaju i ljudi koji nisu autistični! Znam da se u školama djeca često osjećaju prekrcana informacijama koje nemaju prilike zaista razumjeti. Mnoga kažu da nisu dobra u matematici ili u učenju stranih jezika, a ja ne vjerujem da je to istina! Njima se samo loše prenose informacije, pogrešno ih se uči učiti. Kada bi djecu, pa i odrasle učili boljem načinu razmišljanja o brojevima i riječima, vjerujem da bi im jako pomogli. Ljudi od silne količine informacija prestaju na njih obraćati pažnju i zaboravljaju da su živi!
Ali ako neprestano trebate isključivati mozak jer u njemu imate previše informacija, previše se toga odvija oko vas, onda gubite dio sebe!“, tvrdi nam Tammet. On o sebi, pak, ne razmišlja kao o nekom Supermanu, Brainmanu, nadčovjeku, pa dok do u detalja opisuje kako vidi brojeve i kako uči strane jezike, a svladao ih je zasada deset, zapravo, izdvaja kao presudno da to može svatko!
Prepusti li se intuiciji. ”Ljude se uvijek uči da razmišljaju prema nekim pravilima koja su vrlo dosadna i nisu intuitivna, obeshrabruju se njihove spontane sposobnosti i ljudi rano prestaju istraživati. Ja tvrdim da je svatko, ali baš svatko, rođen sa sposobnošću da nauči računati i učiti jezike. Kako to da vi hrvatski, a ja engleski jezik tako brzo naučimo kao vrlo mali? To je zato što u glavi intuitivno povezujemo pojmove i objekte, nalazimo ljepotu u jeziku.“
Daniel Tammet je još 2000. godine sa svojim prvim dečkom Neilom pokrenuo obrazovnu web stranicu s tečajevima za učenje jezika Optimnem. Kaže nam da mu se javljaju brojni učitelji, pogotovo autistične djece, koji njegove knjige već primjenjuju u nastavi, ali i znanstvenici zadivljeni time što netko tako mlad, bez fakulteta i siromašnog podrijetla, ozbiljno proučava mogućnosti ljudskog mozga.
Zanimljivo je kako u knjizi ”Rođen jednog plavog dana“ on otvoreno i jednostavno opisuje i svoju homoseksualnost - sa 11 godina znao je da ga privlače drugi dječaci, pa prvo neuzvraćeno zaljubljivanje u srednjoj školi, te život s Neilom koji je, reći će nam, bio ljubav njegovog života. Međutim, uspjeh je promijenio njihov odnos i Tammet danas živi s 29-godišnjim fotografom Jérômeom u Avignonu, piše otvoreno pismo američkom predsjedniku Baracku Obami o problemima autista, zalaže se i kao savant s Aspergerovim poremećajem i kao homoseksualac za poštivanje različitosti u svijetu.
Dva svijeta.”Mnogi imaju pogrešnu predodžbu u razumijevanju autističnih ljudi, te pretpostavljaju da mi ne možemo kreirati nove ideje ili da nismo zainteresirani za vanjski svijet. To nije točno! Problem je, naravno, što mnogo autista teško komunicira s vanjskim svijetom. Ja sam u vrlo sretnoj poziciji jer sam danas prepoznat od znanstvenika, novinara i općenito javnosti kao netko tko ima zanimljiv um i zanimljivu sposobnost da ga koristi.
Ali nisam ja jedini! Mi kao društvo trebamo naći načina da potaknemo, ohrabrimo i druge, mentalno ili tjelesno manje sposobne, pa ćemo u budućnosti imati mnogo više autista - pisaca, znanstvenika, umjetnika. Ne postojimo samo Kim Peek i ja!“, kaže nam Tammet, koji je živući dokaz da čovjek svoje nedostatke može pretvoriti u prednosti.
”Naučio sam biti član i svijeta brojeva i svijeta ljudi. Danas se jako udobno osjećam u oba ta svijeta. Vrlo sam sretan i što mogu svoja iskustva dijeliti s drugima. Osjećam se različitim od većine ljudi, ali više ne mislim da je to moj hendikep. Kao dijete sam htio biti jednak kao druga djeca, ali sada to što sam drukčiji ljude zanima, mnogi me žele upoznati, naučiti nešto od mene i žele me shvatiti.
Da sam isti kao svi, nestao bih u gomili, a ovako iskačem i, mislim, da bi svatko trebao biti ponosan na to što je drugačiji. Poštovanje različitosti je ono čemu težim svojim knjigama, predavanjima, svojim životom“, zaključuje u našem razgovoru Tammet.
GRANICE UMA
NE SMETA MI BITI POKUSNI KUNIĆ
Život u dva različita svijeta
Tammet je rođen prije trideset godina u Lodonu u mnogobrojnoj radničkoj obitelji. Autist od rođenja, u djetinjstvu je proživio teške faze osamljenosti i neprihvaćanja okoline, da bi se danas mogao pohvaliti potpunom samostalnošću. Živi u Avignonu na jugu Francuske sa svojim dečkom, "klima je, naravno, mnogo ugodnija nego u Londonu“, no i dalje ne voli ljetne gužve na plažama. I doručkuje svako jutro, kao i u djetinjstvu, točno 45 g zobene kaše.
Autizam je biološki poremećaj mozga koji oštećuje komunikaciju i društvene vještine, a stručnjaci tvrde da je riječ o osobama koje žive "u svom svijetu". Sami autisti, pak, koji dobro funkcioniraju opisuju dva svijeta: "svoj" i "vanjski", a svoja iskustva kao "razmišljanje u slikama".
Tammetovo stanje stečenog savanta povezano s Aspergerovim poremećajem i sinestezijom, vrlo je rijetko. Stoga su znanstvenici bili vrlo zainteresirani da ga proučavaju, rade na njemu brojna istraživanja i testove, te da pokušaju shvatiti kako njegov mozak funkcionira. A on kaže: ”Ne smeta mi biti pokusni kunić jer znam da tako pomažem i njima da bolje shvate ljudski mozak, ali i sebi.”
RAINMAN I BRAINMAN
AUTISTI NISU KOMPJUTORI!
Autisti žele biti korisni i shvaćeni
Najšira javnost s autizmom se prvi put susrela prije 21 godinu, gledajući ”Kišnog čovjeka”, a Kimu Peeku, američkom savantu, film, inspiriran njegovim likom, priuštio je svjetsku slavu i poštovanje. Daniel Tammet upoznao je Kima i svoj prvi susret s njim u Salt Lake Cityju opisao kao jedan od najsretnijih trenutaka u životu. ”Bilo mi je to prvi put da srećem nekoga tko ima sposobnosti slične mojima. Naravno da sam mogao vidjeti i naše različitosti! Njegove su društvene nemogućnosti mnogo dublje od mojih. Ali najviše me zadivilo njegovo srce, a ne njegov mozak! On je predivno ljudsko biće, a ne kompjutor, kao što mnogi misle. On želi biti koristan, voljen i shvaćen.“