S najboljom svjetskom bacačicom diska Sandrom Perković našli smo se u istom zagrebačkom kvartu u kojem smo razgovarali prije četiri godine. Tada, u ljeto 2010. godine, za stolom smo ostavili nadarenu atletičarku koja se nadala da će za dva tjedna na Europskom prvenstvu u Barceloni osvojiti prvu seniorsku medalju. Danas? Danas smo prilazili olimpijskoj pobjednici, svjetskoj prvakinji, dvostrukoj europskoj prvakinji i osvajačici Dijamantne lige te vlasnici najdužeg hica u posljednje 22 godine (70,51 metara). Sandra Perković – najbolja hrvatska sportašica i zvijezda kraljice sportova.
“Ne iznenađuje me što sam sve napravila, a kad mojim rezultatima dodamo još sepsu, promjenu trenera i suspenziju, moja životna priča je već sada holivudska. Ma šalim se, ali mogla bih nekoga inspirirati da snimi film o meni”, smije se 23-godišnja Sandra Perković i vraća na usporedbu s početka ove priče.
“Uvijek sam imala velike ambicije i zato nisam iznenađena. Tko se zadovolji malim daljinama, ne može postati šampion. Prvaci uvijek razmišljaju unaprijed, planiraju rezultate dva metra bolje od onoga što javnost misli da bi mogli napraviti. Žrtvovala sam dio društvenog života da bih postigla ovakve rezultate, ali nije mi žao jer je ono što sam dobila zauzvrat puno vrednije.”
Iz retrospektive hrvatskog sporta uvijek iskače Janica Kostelić i njezin rani završetak karijere. Sandra kaže da nema bojazni da se i njoj nešto takvo dogodi. Osim toga, ona zasad nema teških ozljeda poput onih koje su utjecale na Janičinu odluku. Još je itekako gladna uspjeha, ni blizu toga da se zasiti posla kojim se bavi i režima života koji je nužan za ostvarivanje vrhunskih rezultata.
Medalje. “Volim biti superiorna, a bacanje diska je najbolje što znam raditi. Zato i jesam broj jedan u svijetu. Kad svi odustaju, ja ću stisnuti i još više raditi. Nije važno što se sada priča o meni, želim da se i za sto godina piše o meni, mojim dostignućima i daljinama, o mojoj dominaciji i o tome da sam osvojila sve što se može osvojiti. Super je što sam nedavno bacila 70,51 metara, ali ne želim ostati na toj daljini, pa već razmišljam kako bi bilo sjajno baciti 71,20. Kad ostvarim taj rezultat, okrenut ću misli prema 73,40, i tako dalje. Nakon što sam 2010. postala europska prvakinja, mislila sam da sam osvojila svijet. Ali slijedila su nova natjecanja, gomilanje zlata pa stalno mislim o novim medaljama.”
S obzirom na Sandrine mlade godine, spomenuta gomila bi na kraju karijere mogla biti ogromna. Pred njom su, ne pođe li nešto po zlu, još barem četiri nastupa na olimpijskim igrama između kojih će biti niz svjetskih i europskih prvenstva. Medalje su najvrednije krune Sandrinih sezona, ali osjećaj koji im prethodi je nešto najljepše što si može poželjeti…
“Najdraži dio sezone mi je tik pred veliko natjecanje. Forma je na maksimumu i kako god da baciš spravu, bez obzira na tehničku pogrešku, ona leti i daje ti osjećaj nevjerojatne moći. U tome najviše uživam i, jasno, kada se nakon toga osvoji medalja. Trenutačno mi je glavni cilj obraniti olimpijsko zlato u Rio de Janeiru 2016. godine i prebaciti olimpijski rekord. Martina Hellmann, za mene najbolja istočnonjemačka diskašica, u Seulu je bacila 72,30 metara. Želim nadmašiti njezin rezultat jer su olimpijske igre svake četiri godine i taj rekord se teško skida. Sve što danas treniramo i radimo, dio je priprema za Rio, ali naravno da računamo i na ovogodišnje Europsko prvenstvo u Zürichu te Svjetsko prvenstvo sljedeće godine u Pekingu.”
Sandra Perković već dvije i pol godine nema dostojne suparnice pa nas je spomen Martine Hellmann gurnuo u priču u povijest ove atletske discipline i svojevrsnog virtualnog dvoboja kojeg vodi s bacačicama iz Istočne Njemačke, a koje su osamdesetih godina ostvarile rezultate koji su i danas nedostižni. Barem zasad, dok Sandra Perković još nekoliko puta ne pomakne svoje granice.
Nije upitno da će još napredovati. Svjetska rekorderka je Gabriele Reinsch s hicem 76,80 metara, od četiri najbolje svih vremena tri su iz DDR-a. Mnogi će većinu atletskih rezultata iz tog razdoblja povezati s dopingiranjem, ali svi su službeno priznati…
...
ČLANAK U CIJELOSTI PROČITAJTE U TISKANOM IZDANJU GLOBUSA