U 8. stoljeću, kad su se Hrvati doselili na današnje područje Hrvatske, bili su gladni i – visoki.
Današnji Hrvati i dalje su prilično visoki, gladni odavno nisu, ali su u proteklih 50 godina postali – trbušasti. I to toliko da bi se već početkom iduće godine mogle uvesti sasvim nove mjere za odjeću!
Od devet novih, takozvani dobrovoljnih mjera, koje se uvode kao dodatne oznake uz standardne konfekcije odjeće, čak bi se četiri odnosile na moderne potomke visokog, snažnog i markantnog kralja Zvonimira – tip F je korpulentan, tip G trbušast, tip H naglašeno trbušast, a tip I jako trbušast.
Otkrio nam je to prof. dr. Darko Ujević, dekan Tekstilno-tehnološkog fakulteta u Zagrebu i voditelj prvog hrvatskog antropometrijskog mjerenja, koje je provedeno od 2004. do 2007. na uzorku od čak 30.866 ispitanika.
“Današnji Hrvati, u odnosu na muškarce 60-ih godina, viši su par centimetara i teži par kilograma, a dominatna osobina im je trbušastost”, kaže prof. dr. Ujević.
Ne može se pouzdano tvrditi kakvi su Hrvati bili prije pola stoljeća, jer antropometrijsko mjerenje provedeno 1962. nije zapravo provedeno na Hrvatima, nego na skupini od 5000 Vojvođana, na temelju kojih su propisane konfekcijske mjere za cijelu bivšu Jugoslaviju (tzv. JUS standard).
Prema tim mjerama, prosječan Jugoslaven bio je visok 172 cm i imao je između 79 i 80 kg. Opseg prsnog koša iznosio mu je 104 cm, dok je opseg struka i bokova varirao, ovisno o tome je li se ubrajao u muškarce vitkog, normalnog ili punijeg stasa.
Muškarci vitkog stasa imali su opseg struka u prosjeku 92 cm, a opseg bokova 106 cm, oni normalnog stasa u struku su imali 97, a oko bokova 110 centimetara, dok su krupniji muškarci 60-ih godina imali opseg struka 105 cm, a opseg bokova 110 cm.
Prosječan Hrvat 2008. bio je visok 176 cm, težak 82 kg, opseg prsnog koša iznosio mu je 102 cm, opseg struka u prosjeku 95 cm, a opseg bokova 104 cm. Hrvatski građani, pokazuju zdravstvene statistike, danas su među najdebljima u Europi, a prosječan opseg struka, u par godina od antropometrijskog mjerenja, kod muškaraca je narastao na 103,68 cm.
Daleko je to od onih stepskih lovaca, gotovo natprirodno snažnih muškaraca, koje u novoj knjizi “Manthropology: The Science of the Inadequate Modern Male” (Muška antropologija: Znanost o nedoraslom modernom muškarcu), spominje australski paleoantropolog i arheolog Peter McAllister.
Rimski legionari svakog bi dana istrčali jedan i pol maraton, noseći opremu koja je težila više od polovice njihove tjelesne kilaže. Australski Aboridžini bacali su koplje od teškog drveta 100 metara udalj, a prije 20 tisuća godina trčali su brzinom od 37 km/h. Muškarci iz plemena Tutsi, početkom prošlog stoljeća, u sklopu obreda incijacije, skakali su i do 2,53 metra uvis.
Usporedbe radi, današnji svjetski rekord u skoku uvis iznosi 2,45 metara. Trenutačni svjetski rekord u bacanju koplja udalj iznosi 98,48 metara. Usain Bolt, najbrži čovjek na svijetu, lani je oborio svjetski rekord na 100 metara koje je istrčao za 9,69 sekundi, dakle brzinom od 42 km/h. Naravno, u pitanju su iznimni muškarci i iznimni sportaši, uz malenu ispravku – onaj Aboridžin od prije 20 tisuća godina zapravo je mogao trčati i brže, čak 45 km/h!
McAllister je izračunao njegovu brzinu na temelju grupe fosiliziranih otisaka stopala šestorice muškaraca koji su trčali za plijenom. Analiza stopa jednog od muškaraca, označenog kao T8, pokazala je da je trčao brzinom od 37 km/h, po mekom, muljevitom rubu jezera. Antropolog tvrdi da bi aboridžinski lovac, uz moderan trening, posebne tenisice i bolju podlogu za trčanje mogao postići brzinu od 45 km/h.
Višestruki prvak Hrvatske u bodi-bildingu i liječnik opće medicine, prim. dr. Željko Šućur, slaže se s australskim antropologom u ocjeni da su današnji muškarci, u usporedbi s dalekim precima – apsolutni fizički slabići.
“Muškarci su nekad definitivno bili jači! Bili su ili predatori ili žrtve predatora, no u oba slučaja morali su biti snažni i brzi da bi preživjeli. Od srednjega vijeka čovječanstvo sve više tone u fizičku autodestrukciju, a nekretanje se reklamira kao stil života. Pod izgovorom da nam se olakšava život i da nam sve postaje nadohvat ruke, ili nadohvat automobila, čovjek koji je rođen da se kreće postaje fizički sve neaktivniji. Nije bitno što se životna dob produžuje ako smo sve bolesniji”, objašnjava dr. Šućur koji liječi mnoge hrvatske sportaše.
Paradoks je, kaže, da muškarci degeneriraju ne samo u usporedbi s muškarcima iz prethistorije, nego i u usporedbi sa ženama. Ženski rekordi u sportu sve se više približavaju muškima u mnogo disciplina, do te mjere da su neki uvjereni kako će u bliskoj budućnosti sportska natjecanja postati zajednička, ravnopravna.
Zapravo se promijenio odnos crvenih i bijelih vlakana u našim mišićima. “Bijela vlakna daju eksplozivnost, mišićnu masu, a crvena izdržljivost. Dugo se vjerovalo da se ta vlakna ne mogu promijeniti, no danas se zna da treningom bijela vlakna mogu postati crvena”, objašnjava.
Odnos bijelih i crvenih vlakana nije, naravno, kod svih ljudi isti, pa se, prema tome, ljudska tijela mogu podijeliti u četiri osnovna tipa – mezomorfi, endomorfi, ektomorfi i mješoviti tip.
Mezomorfi su atletski, mišićavi tipovi, kod kojih je 75 posto mišićnih vlakana bijelo, dakle snažno. Takvi tipovi mogu, primjerice, u teretani dignuti teške utege, ali dok se popnu na treći kat, ostanu bez daha.
Endomorfni tipovi su debeljuce – dakle, prosječni Hrvati, dok su ektomorfi mršavi tipovi s izduženim udovima i najčešće su visoki, kakvi su Hrvati, pretpostavlja se, nekad bili.
Potvrđuje to prof. dr. Mario Šlaus, forenzički antropolog i bioarheolog, koji svoje podatke temelji na Osteološkoj zbirci pri HAZU.
Zbirka sadrži oko 6000 kostura s više od 30 arheoloških lokaliteta u Hrvatskoj, od neolitika do 18. st., što obuhvaća razdoblje od otprilike 10.000 godina. Stari Hrvati, kaže prof. Šlaus, bili su visok narod. Prosječan Hrvat koji je u 8. st. živio uz obalu Jadrana – pradalmatinac - bio je visok 176 cm, kao i današnji Hrvat. Pradalmatinka je bila visoka 161 cm. Kontinentalni Hrvat, praslavonac iz okolice današnjih Vinkovaca, bio je znatno niži – svega 165 cm, a praslavonka 149 cm.
Zašto su pradalmatinci bili viši od praslavonaca, teško je reći. Nagađa se da razloge treba tražiti u genetskom kodu (ondašnje se stanovništvo miješalo sa Slavenima), ali i u močvarnome tlu u tadašnjoj kontinentalnoj Hrvatskoj, koje je bilo leglo zaraze pa nikakva hrana ili genetika nisu mogli nadvaladati slabu higijenu i opasne mikroorganizme. No, najveći utjecaj treba tražiti u – hrani.
Prehrana je, pojašnjava prof. Šlaus, u prošlosti ljudskog roda – kao i danas – bila izuzetno bitna, jednako kao i genetika. Da bi netko narastao visok i bio snažan, morao je ispuniti oba uvjeta.
“Prije Hrvata na ovim su prostorima najprije živjeli Iliri, a onda Rimljani. Iliri su se u željezno doba uglavnom hranili žitom, kopnenim proteinima – dakle, jeli su meso ovaca, koza i krava, a ribu uopće nisu kozumirali. Rimljani su se u antičko doba prehranjivali također žitom i kopnenim proteinima, no jedu i morske proteine, dakle ribu i muzgavce. Hrvati koji su došli iz ravnica i stepa nisu imali pojma kako se prehranjivati hranom iz mora, a uz meso kopnenih životinja, jeli su, umjesto žita – proso. Proso je bilo žito siromaha – bila je veća vjerojatnost da će uspjeti roditi”, objašnjava profesor Šlaus.
Upozorava i da ne treba generalizirati u ocjenama kako su današnji muškarci, pa tako i Hrvati, fizički slabići. Današnji muškarac u prosjeku živi 80 godina, dok su “stari” muškarci – od neolitika do 18. st. – živjeli 30 do 40 godina. Ti superbrzi i supersnažni muškarci iz prošlosti zapravo su bili mladići, pa ih nije baš pravedno uspoređivati s današnjim prosječnim muškarcem.
Uostalom, prema statistikama, prosječan Hrvat star je oko 40 godina. Nije ni čudo da ne može trčati 37, a kamoli 45 km/h! Pitanje je i zašto taj superčovjek iz prethistorije tako super trči. Trči li on doista zato što lovi ručak ili, možda, ručak lovi njega?!
Šalu na stranu, na pitanje je li u povijesti Hrvata postojalo neko razdoblje kad su Hrvati bili snažni i veliki, a ne samo visoki i gladni, prof. Šlaus odgovara: “Jest. Postojalo je. To je današnje vrijeme. A sutra će biti sutrašnje.”
“Nema sumnje da je sjedalački način života nezdrav, no činjenica je da tek od sredine 20. st. čovječanstvo ima mogućnosti biti debelo”, kaže prof. Šlaus.
Upravo je zato priča o prehrani bitna - pothranjenost dovodi do bolesti i smrti, a teško da su muškarci iz prošlosti bili brzi i snažni ako su bili gladni. Skeptičan je prema istraživanju Petera McAllistera, barem u dijelu tvrdnje da su današnji muškarci slabići, za razliku od predaka. Kao primjer navodi muškarce i žene iz neolita. Kako je hrane bilo malo, bilo je malo i fizičke razlike među spolovima. Osnovna je razlika bila u tome da su muškarci bili malo teži, a žene su rađale. Također, ističe, današnji bi muškarci, kad bi htjeli, mogli biti mnogo jači i brži, jer imaju na raspolaganju saznanja i mogućnosti koje naši preci nisu imali. “Nismo postali slabi – kad želimo biti jaki, možemo biti jači od njih. Ovakvi smo jer smo rezultat potrošačkog društva”, zaključuje.
AUTOR “MANTHROPOLOGY”
Niti ste metroseksualci, niti snagatori, niti seks-mašine
Peter McAllister u svojoj knjizi “Manthropology” tvrdi da su naši preci, preciznije preci muškaraca, bili brži, jači, izdržljiviji, brižniji te nažalost – pametniji, od bilo kojeg muškarca danas.
“Ako ovo čitate, onda ste vjerojatno najjadniji muškarac u povijesti. Ili je najjadniji onaj kojem ste kupili ovu knjigu na poklon. Ne kažem da ste možda najgori, nego kažem da sigurno jeste najgori. U cijeloj ljudskoj povijesti nije bilo tužnije kohorte muškog Homo sapiensa nego danas”, piše McAllister u uvodu knjige.
Dokazi? Dečki, žao nam je što to moramo reći, ali bilo koja neandertalska djevojka mogla bi, da je slučajno i danas živa, pobijediti Arnolda Schwarzeneggera u obaranju ruke. McAllister tvrdi kako je neandertalska žena imala 10 posto više mišićne mase od današnjeg Europljanina. Da je trenirala, dosegla bi 90% mišićne mase koju je Arnold Schwarzenegger imao na svom vrhuncu, 70-ih godina. Iako ne bi bila podjednako velika kao on, pobijedila bi ga u obaranju ruku jer je imala kraću podlakticu!
Zašto su današnji muškarci toliko jadni? Što im se dogodilo?
“Od industrijske revolucije muškarci postaju sve neaktivniji. Ljudsko tijelo je veoma plastično i reagira na stres. Izgubili smo 40% trupa dugih kostiju, jer je na njima danas mnogo manje mišića. Nismo izloženi istim izazovima kao ljudi iz davnih vremena, pa čak i oni iz predindustrijskog doba. Čak ni vrhunski atletičari ne mogu danas imati takva tijela”, objašnjava McAllister.
“Pretpostavljamo da je naša, moderna civilizacija najbolja dosad, no lovac na kitove iz 19. st., koji je dijelom bio Aboridžin, Tom Chaseland, mogao je identificirati kitove s velike udaljenosti, a kopno primijetiti s 50 km”, piše u knjizi.
Današnji muškarac jadan je i u usporedbi s Mongolima. Olimpijski strijelci ne mogu se mjeriti s mongolskima iz 12. stoljeća koji ne samo da su gađali s većom preciznošću sa šest puta veće udaljenosti, nego su to činili i galopirajući na konju.
Kao da ovo nije dovoljno, McAllister tvrdi da su muškarci nekad bili i – pametniji, brižniji i seksepilniji. Navodi kako je reper 50 Cent napisao oko 100 pjesama, od kojih se svaka sastoji od 60-ak stihova. Ako pretpostavimo da je svaku pjesmu upamtio, to znači da 50 Cent u glavi ima 6000 stihova koje može izrecitirati u bilo kojem trenutku.
Impresivno? Nimalo!
“Ilijada” i “Odiseja” grčkog pjesnika Homera ukupno sadrže 27.803 stiha! Usporedba koja nam je geografski bliža: bošnjački guslar iz Crne Gore Avdo Međedović, inače nepismeni mesar, napamet je znao 58 epskih pjesama. Znanstvenici su za njegova života (1875.-1953.) uspjeli zapisati 78.555 stihova 13 pjesama koje im je Međedović izrecitirao.
Kad bi se zbrojili stihovi iz svih 58 pjesama koje je znao, zbroj bi iznosio 350 tisuća stihova. 50 Cent može se samo pokriti ušima.
Drugi argument - muškarci koji se danas hvale kako su moderni očevi brižniji - mogu se sakriti pred nekadašnjim Pigmejcima koji su 47% budnog vremena djecu nosili na rukama, a neki od njih imali su i sposobnost laktacije – dojenja!
Pada u vodu i argument da se današnji muškarci više brinu o fizičkom izgledu. Metroseksualac David Beckham nije ništa prema muškarcima iz nomadskog plemena Wodaabe koji su u prosjeku dnevno provodili 3,1 sat lickajući se. I, konačan udarac. Seks. Profesionalni NBA košarkaš Wilt Chamberlain (1936.-1999.) ostao je upamćen i kao veliki ženskar. Tvrdio je da je spavao s 20.000 žena. Zanemarivo ako se zna da su danas 32 milijuna ljudi potomci mongolskog vladara Džingis Kana.
Dr. DARKO UJEVIĆ, Tekstilno-tehnološki fakultet
Hrvati će u veljači dobiti nove konfekcijske brojeve
Pored klasičnih, međunarodno usklađenih konfekcijskih oznaka za odjeću i obuću, Hrvati bi, već početkom veljače, mogli dobiti i vlastite oznake, tzv. dobrovoljne norme.
Kako objašnjava prof. dr. Darko Ujević, oko 20 posto Hrvata tijelom odstupa od tradicionalnih konfekcijskih mjera – odjeća im je možda dobra u prsima, ali preuska ili preširoka u struku ili bokovima. Upravo zbog tih odstupanja od konfekcijskih mjera uvode se dobrovoljne mjere koje kupcima pomažu da lakše kupe odjeću i obuću. Te je mjere već prihvatio Hrvatski zavod za norme, a dr. Ujević ih planira krajem siječnja predstaviti i proizvođačima u Hrvatskoj gospodarskoj komori.
Kako bi to izgledalo u praksi? Tako da bi na etiketi, primjerice ženske haljine, pored konfekcijskog broja 38 stajala i oznaka tipa 0 koja znači “posebno uski bokovi” ili, možda, tip E, što je norma za “vrlo široke bokove”. Slično bi bilo i kod muškaraca: uz konfekcijski broj dolazila bi i oznaka tip A, što nači “vrlo vitki” ili tip H, što znači “naglašeno trbušast”.
Ove dodatne mjere uvelike bi smanjile muke proizvođača odjeće i obuće, kaže dr. Ujević, jer je jedno istraživanje pokazalo da kupci najviše reklamiraju upravo odjeću, što toj industriji predstavlja izniman trošak. Mnogi danas kupuju putem interneta ili kataloške prodaje, a onda odjeću vraćaju, jer im ne odgovara veličinom.