Iz arhive Globusa

Maskiramo se. Pritajimo. I promatramo. Satima... Kakvo zadovoljstvo!

Čudno me gledaju kad kažem da idem promatrati ptice. Ako se pojavim s fotoaparatom na Jarunu, zaštitari me otjeraju. Ali ne odustajem

Što je zajedničko američkom piscu Jonathanu Franzenu, autoru “Korekcija” i “Slobode”, i zagrebačkoj veterinarki, dvojici biologa, informatičaru, umirovljenom električaru...?

Vjerojatno ne puno toga. Ono što ih sigurno veže jest ljubav prema pticama. Franzen je jedan od najpoznatijih promatrača ptica na svijetu. Običaj koji izvan granica Hrvatske ima dugogodišnju tradiciju, u nas tek uzima zalet. Jonathan Franzen je lani bio u Zagrebu jer se Hrvatska našla na ruti koju je obilazio s ekipom časopisa National Geographic za koji je pisao članak o pticama.

“Birdwatcher”, kao i glavni junak “Slobode” Walter Berglund, koji ratuje sa susjedima, vlasnicima mačaka, kad oni puštaju ljubimce da slobodno šeću prirodom i pritom – ubijaju ptice. Franzen je u Zagrebu, u društvu ornitologa, promatrao djetliće.

Birdwatching je naročito popularan u Sjevernoj Americi i Zapadnoj Europi gdje se milijuni ljudi deklariraju kao promatrači. U SAD-u ih je toliko da privredi pridonose više nego lovci. Vani se time bave većinom stariji ljudi, a u Hrvatskoj taj “sport” postaje popularan među mlađima. U “ozbiljnijim” godinama ljudi imaju više vremena, možda i više novca, za putovanja i promatranje ptica.

Ana Ciković, veterinarka iz Zagreba, oduvijek osjeća ljubav prema prirodi i životinjama. Posebnu povezanost osjetila je s pticama i odlučila im se u slobodno vrijeme više posvetiti. Uočila je plakat za Ornitološku školu za amatere na Hrvatskoj akademiji znanosti i umjetnosti i prijavila se. Volontirala je. I danas je povezana s ornitolozima. S njima odlazi u Lonjsko polje, na Ćićariju, Vransko jezero. Često je išla i u mjesto Beli na Cres i tamo promatrala bjeloglave supove.

“Kao da ih razumijem bolje nego druge životinje. Ta njihova fascinantna raznolikost u perju, pjevu, vrstama... Kad čujem pjev ptice, odmah se pitam koja bi to mogla biti”, govori mlada promatračica.

Ornitolozi. Važan joj je odlazak u prirodu, nije joj važno hoće li vidjeti samo vrapca. Obraća pažnju na sve. Ako nije uzela Collinsov džepni vodič o pticama i dalekozor, što je najvažnija oprema za birdwatching, obavezno zapamti “karakteristike”, pa provjerava kad dođe kući. “Nije lako, one se miču. U letu ih je teško dobro promotriti, ali oko mi se izoštrilo kroz godine. Volim provesti cijeli dan u prirodi i promatrati ptice”, kaže Ana.

Na Savici je izvrsno, otkriva. Kako za taj lokalitet ne zna puno ljudi, ono je očuvano.

“To je ornitološki rezervat. Kad sam dovela prijatelje, nisu mogli vjerovati da se to nalazi usred Zagreba, a da oni ne znaju”, govori mi. Odlazi i na Bundek, zatim u okolicu Medvednice, pa u Zagorje... Profesionalni ornitolozi pomalo su zabrinuti zbog promatrača amatera jer navodno često uznemiravaju staništa ptica.

...

ČLANAK U CIJELOSTI PROČITAJTE U TISKANOM IZDANJU GLOBUSA

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
24. travanj 2024 21:36