Hrvatski stručnjaci za vanjsku politiku analiziraju zašto Barack Obama godinu dana nakon dolaska u Bijelu kuću ima znatno manju potporu građana, koji su ga u trenutku inauguracije većinom dočekali kao velikog reformatora

Kad je, prije godinu dana, polagao predsjedničku zakletvu, Barack Obama, 44. američki predsjednik i prvi Afroamerikanac izabran na tu funkciju imao je gotovo plebiscitarnu podršku svojih sugrađana i obožavanje ostatka svijeta. Godinu dana poslije ankete o popularnosti ne idu mu u prilog. Njegove sporne odluke o slanju dodatnih trupa u Afganistan, pokušaj reforme zdravstvenog sustava, financijska kriza koja je obilježila početak njegova mandata i manje optimistična retorika kad su okoliš i ljudska prava, pa i oslobađanje zatvorenika u Guantanamu, u pitanju navukla je na Obamu kritike i nezadovoljstvo.

Do jučer obožavani američki predsjednik koji je nudio promjenu našao se odjednom na meti kritika. Pomalo je razočarao i svoje europske partnere jer mu dolazak na Stari kontinent i nije među prioritetima, a koliko je Obama isključivo fokusiran na uspjeh u Americi, zorno govori primjer iz Pariza. Američki predsjednik i prva dama navodno se nisu odazvali pozivu bračnog para Sarkozy na večeru u povodu proslave obljetnice Dana D - iskrcavanja savezničkih snaga u Normandiji - jer je Obami bilo važnije razmišljati i skicirati nacrte za prijedlog zdravstvene reforme.

Kakva je perspektiva nedavno najomiljenijeg američkog predsjednika?

Savjetnik za vanjsku politiku predsjednika Republike Tomislav Jakić ovako to komentira: “Činjenica da je predsjednik Obama, godinu dana nakon što je izabran, praćen nadama i (pre)velikim očekivanjima i dobrog dijela Amerike, i najvećeg dijela svijeta, suočen sa značajnim gubitkom podrške javnosti – ne bi trebala izazivati nikakvo čuđenje. Obama, kao političar, svojevrstan je fenomen, a njegov izbor za predsjednika SAD-a priča je koja graniči s čudom, ili je – gleda li se na nju drugim očima – savršeno logična, baš kao što je logičan i pad Obamine popularnosti godinu dana nakon preuzimanja dužnosti.

Najkraće rečeno – Obama se Americi dogodio. Zemlja, žedna promjena nakon deset neslavnih godina Georgea Busha i vojne avanture u Iraku, iz koje se sve više američkih vojnika vraća upakirano u plastične vreće, nakon evidentne nesposobnosti pokazane u slučaju saniranja posljedica uragana Catherine, ta je zemlja bila zrela za nekoga tko je prije svega i iznad svega obećavao promjenu, koji je obećavao da će biti drugačiji, ali i da će Sjedinjene Države pod njegovim vodstvom biti drugačije. Obama, kojemu u početku maratonske predizborne utrke jedva da je tko davao šanse, savršeno je odgovarao toj predodžbi reformatora i obnovitelja”, objašnjava Jakić.

Osim toga, a ne manje važno, “njegovu su kampanju – financijski gledano – nosili mali ljudi, oni koji doista žele promjene, koji vole svoju zemlju, ali iskreno priželjkuju da u njoj bude drugačije, da se na nju u svijetu gleda drugim očima, pa – u konačnici – i da oni u njoj bolje žive. Stoga je plan o zdravstvenoj zaštiti za sve, u zemlji u kojoj više od trideset milijuna ljudi nema apsolutno nikakvu zdravstvenu zaštitu, i obećanje da će dijalog zamijeniti konfrontaciju u međunarodnim odnosima u kojima je Washington postao omrznut u svojoj samo­izabranoj ulozi svjetskog policajca koji drugima nameće svoj model kao jedini važeći i najbolji postojeći, naprosto morao naići na odjek. Valja naglasiti – kod malih ljudi koji su željeli promjenu”, dodaje bivši vanjskopolitički novinar koji je od 2000. godine najbliži suradnik Stjepana Mesića.

Korporativna Amerika, ona Amerika koju predstavljaju velike tvrtke i krupni kapital čiji su interesi razgranati širom svijeta, ali i konzervativna, zadrta, rasistička, provincijalna Amerika – te dvije Amerike naprosto nisu vjerovale da tamnoputi kandidat koji nastupa s programom reformi ima bilo kakve šanse. Bila je to pogreška, plaćena prije godinu dana, kada je Barack Obama prisegnuo kao predsjednik Sjedinjenih Država”, kaže Jakić.

 “Od toga je trenutka praktički počeo pad njegove popularnosti, jer svi oni koji su njegovu pobjedu osjetili kao svoj poraz snažno su zatrubili iz svojih propagandnih fanfara pozivajući na 'spas Amerike i američkih vrijednosti' te mobilizirajući sve one slojeve u Americi koje svijet tako često zaboravlja i zanemaruje, a koji i te kako postoje. Pa je Obamima osjetljivost za socijalno, izražena kroz zauzimanje za program opće zdravstvene zaštite, proglašena socijalizmom, a njegovo pozivanje na dijalog čak i s onima s kojima ima malo dodirnih točaka – znakom slabosti.

Ne treba zaboraviti da u već spomenutoj provincijalnoj Americi, negdje u podsvijesti, još živi duh makartizma, duh Hladnoga rata, da je toj Americi svaki spomen socijalizma otprilike isto što i poslovičnome vragu miris tamjana, da joj je konfrontacija, pa i rasna, znatno bliža od dijaloga, kakav je Obama ponudio u svojim, nedvojbeno, povijesnim govorima u Kairu i Ankari, i – napokon - da joj je vizija o svijetu bez nuklearnoga oružja, kakvu je Obama ponudio u govoru u Pragu, potpuno strana i odbojna – jer podrazumijeva odricanje od statusa supersile”, smatra vanjskopolitički savjetnik.

Poraz demokrata u borbi za ispražnjeno mjesto pokojnog senatora Teda Kennedyja, velikog podupiratelja Obame, samo je simptom stanja što ga je proizvela mobilizacija desnice u najširem smislu, a završni je udarac u toj prvoj rundi – prije svega korporativne Amerike, Amerike krupnoga kapitala – ukidanje 63 godine staroga limitiranja financijskog sudjelovanja tvrtki i sindikata u izbornim natjecanjima. Poruka je jasna – učinit će se sve kako bi se spriječio ponovni izbor Obame i kako bi se – bilo kada u budućnosti - spriječio dolazak na scenu nekog novoga Obame. Istina je – divili smo se Americi i američkoj demokraciji prije godinu dana, jer je uspjela iznjedriti Baracka Obamu. I zaboravili smo da je to isti onaj sustav koji je iznjedrio i jednu Sarah Palin – zaključuje Jakić.

Pad popularnosti američkog predsjednika ne čudi ni profesora na Fakultetu političkih znanosti dr. Ivana Grdešića, koji je bio i hrvatski veleposlanik u Washingtonu. Očekivanja su bila golema kada je Obama preuzeo funkciju i bilo je jasno da on ta očekivanja neće moći ispuniti onom brzinom kako su to ljudi bili zamislili. Ipak, veliki su koraci napravljeni, smatra Grdešić.

“Mislim da ipak treba biti oprezniji u procjeni takozvanog dramatičnog pada Obamine popularnosti. Naravno da je do pada došlo i da se očekivalo da će se to dogoditi. Nakon izbora i oni koji su bili protiv njega davali su mu podršku. Taj je rezultat bio zaista dugoročno neodrživ. Ova je godina za njega sigurno bila teška, ali ako se sjetimo njegova govora u Chicagu kada je pobijedio, kao i onoga na samoj inauguraciji, on nikada nije govorio da će sve probleme riješiti u godinu dana.