Iz arhive Globusa

Putin je u zamci i zato je još opasniji

Putin se čini kao čista kopija Miloševića kad govori u stilu – Nitko ne sme da vas bije! – i premda tada tvrdi da brani Ruse, zapravo predstavlja veliku nesreću za Ruse

Čekajte, čekajte, da sad ja vas nešto pitam - zaustavlja me Adam Michnik, poljski novinar, urednik, povjesničar i najpoznatiji poljski intelektualac, taman kad smo završili intervju, a on se našao u mirisnoj auri svoje električne cigarete neke slatkaste, omamljujuće arome. Ustali smo od stola na kojemu je puna pepeljara čikova i prvi broj Charlie Hebdoa koji je izašao nakon masakra u Parizu. U daljini, iza zatvorenih vrata, priprema se novi broj dnevnika Gazeta Wyborcza. Jedan je urednik tijekom intervjua provirio glavom u Michnikovu sobu, a kad je vidio da su gosti unutra, brzo se povukao. U Michnikovoj sobi sve je u neredu, puno je knjiga, nagrada, priznanja, suvenira – primjećujem toaletni papir na kojemu je lik Vladimira Putina – a 69-godišnji mudrac, dobitnik nagrade za najEuropljanina, zavalio se u svoju fotelju iza koje je njegova jakna i žustro priča o situaciji u svijetu. Ipak, odnevno opet otac, Michnik je tata dječaka od 16 mjeseci, poljski je pisac dobio jednu blagu notu koju ranije nisam kod njega primjećivala. Djeluje nježnije, mirnije, pitomije. Zbog sina puši i električnu cigaretu jer kaže da bi ga doma ubili da se pojavi s pravom. Maleni noću ne spava pa Michnik dosta vremena provodi budan, puno razmišlja. Najviše o Ukrajini, o odnosima Europe i Rusije. Nedavno mi je najslavniji ukrajinski pisac Jurij Andruhovič prepričao kako su Michnik i on lani sudjelovali na jednom okruglom stolu na temu Ukrajine i da je Michnik toliko pobjesnio na sveprisutno “razumijevanje” svega što Putin radi i govori da je vikao kako smo “razumjeli Hitlera, sad razumijemo i Putina”. U Francuskoj je, opet na nekoj debati, vikao za onima koji su napuštali dvoranu jer nisu željeli slušati njegovo viđenje trenutačnih ukrajinsko-ruskih odnosa... Adam Michnik žestoki je polemičar, njegov disidentski karakter ugrađen je u svaku njegovu stanicu mada su disidentski dani, pritvaranja, maltretiranja i sve ostalo kroz što je prolazio u vrijeme komunizma, odavno iza njega. Sada proživljava drugu mladost.

Malenog sina koji ga je, posve je jasno, pomladio, Michnik ovako opisuje:

“Izgledom je na mamu, a zločestim karakterom na tatu”, kaže mi uz osmijeh.

A sada pitanje koje ga muči.

...

INTERVJU U CIJELOSTI PROČITAJTE U TISKANOM IZDANJU GLOBUSA

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
26. travanj 2024 10:02