Iza nas je vikend očekujemo čepove na graničnim prijelazima preko kojih nam stižu Talijani. Kad počne kolovoz, osmijesi svih koji rade u turizmu razvuku se do uha do uha – benvenuti, dragi gosti, cvrkuću oni jer Talijani su oduvijek spas.
No, ove godine, svjedoči nam poznata novinarka Nunzia Penelope, koja je upravo podigla ljetnu oluju u Italiji svojom knjigom “I soldi rubati” (Ukradeni novac), talijanski su gradovi još uvijek puni.
Ne osjeća se da je počeo ferragosto. Nije bilo kilometarskih kolona na talijanskim autocestama, dodaje Nunzia i ne osjeća se da su gradske ulice odahnule od svojih stanovnika. Naprotiv.
Već uoči odlaska na odmore statistike su pokazivale da će ljeto 2011. za većinu Talijana biti radno. Svaki peti Talijan ove je godine otišao na ljetni odmor. Samo jedan posto će ih na odmoru provesti mjesec dana. Od onih koji su otišli na odmor, njih 60 posto ostalo je kod kuće, na talijanskoj obali. Nekoliko tjedana prije nego što su finiširani veliki planovi za ljetni godišnji odmor, financijska kriza jasno im je pokazala da u svom pohodu nije zaboravila na europsku čizmu. Pa se s Pirineja preselila na Apenine. A s druge strane, sa istoka, iz Grčke, pušu vjetrovi bankrota...
“Mi smo zemlja velikih suprotnosti, kontradikcija. Ljudi izvana doživljavaju Italiju kao vrlo bogatu državu, zemlju u kojoj ljudi jako dobro žive i mogu sebi štošta priuštiti, ali zapravo samo 10 posto Italije živi tako. Ostalih 90 posto živi loše i plaća poreze. Oni mjesečno zarađuju 800-900 eura, što nije dovoljno za život. Mladi nemaju nikakvu perspektivu i odlaze u druge zemlje. Ta bizarna priča je i tema moje knjige.
Godišnje - a sve sam brojeve potkrijepila podacima - Italija izgubi 120 milijardi eura od utaje poreza. Da smo samo to uspjeli naplatiti, mogli xsmo spasiti Grčku. Da smo deset godina uspijevali naplatiti neplaćene poreze, mogli smo riješiti cjelokupni talijanski dug. No, unatoč istragama i skandalima... taj je novac nestao. Godišnje izgubimo 60 milijardi eura zbog korupcije, a crna ekonomija teška je 350 milijardi godišnje”, kaže ogorčeno.
Bez obzira na “bunga bunga” Berlusconija, dodaje da su i političari ljevice i desnice toliko umočeni u različite skandale da bi Talijani najradije, kada idući put budu pozvani da izađu na birališta, zaboravili na svoju građansku obvezu i ostali kod kuće.
“Jedini koji je imao neku viziju države i kako ona treba funkcionirati bio je Romano Prodi. Njemu pak nisu dali da dovoljno dugo ostane na mjestu premijera. Italija je okružena zemljama koje imaju jak leadership, čija državna vodstva točno znaju što žele - uzmite samo Njemačku za primjer, pa i Francusku... Mi, mi smo jedna čudna priča”, kaže.
Talijanska novinarka naglašava da u zemlji u kojoj bogati industrijalci ne plaćaju poreze, a plaćaju ih radnici zaposleni kod poslodavca koji uredno prijavljuju svoje prihode, stvari ne mogu biti gore postavljene. Osim toga, veliki i bogati koriste mogućnost off shore poslovanja i registriranja u zemljama koje su porezne crne rupe tako da ih država ne može prisiliti da novac vrate unutar granica Italije.
“U međuvremenu pati sve ostalo; pate naši mladi, pati zdravstvo, pati školstvo, državne službe. Državni vrtići više ne postoje, tko god da radi u državnoj instituciji, mora paziti koliko će papira dnevno isprintati, a policija mora paziti na potrošnju goriva. Stvara se cijela jedna nova generacija ekonomskih izbjeglica iz Italije jer im ne možemo ništa ponuditi, a imamo i 4 milijuna radnika na crno”, kaže Penelope.
Osim toga, a to je problem na koji će upozoriti svi promjena željni Talijani, naše jadranske susjede vodi generacija staraca. Nunzia je o tome napisala i knjigu “Italija u rukama sedamdesetogodišnjaka” i opisala i analizirala talijansku gerontokraciju.
Ni u jednoj zemlji ona nije toliko izražena: “Nama se dvojica ljudi, jedan s desnice, jedan s ljevice, već dvadeset godina smjenjuju na mjestu ministra financija. Pa je li više dosta?”
Italija je, vjerojatno, zasad prošla ono najgore. Bila je na rubu financijskog kolapsa, ali se uspjela vratiti. Na brzinu je povukla prave poteze, one o novim mjerama štednje. No, prijetnja je bila takva da su je Talijani sasvim dobro razumjeli. Treba štedjeti. La dolce vita pričekat će neke bolje dane.
Paket mjera štednje vrijedan je 70 milijardi eura, s ciljem da zemlja izbjegne dužničku krizu i izbalansira budžet do 2014. godine. Javni dug Italije među najvećima je u eurozoni i iznosi gotovo 120 posto bruto domaćeg proizvoda, ali kronični problem talijanskog gospodarstva je nizak rast.
“Mi godinama stagniramo”, objašnjavaju Talijani.
U međuvremenu, obiteljske su se zalihe istopile, Talijani su potrošili ušteđevinu i okreću se kreditima. Paket štednje, koji je usvojen glasovima 314 zastupnika (280 bilo je protiv), trebao bi izbalansirati budžet do 2014. i sadrži 16 mjera kojima bi trebalo potaknuti rast.
Između ostalog, predviđa kresanje budžeta ministarstava, i to milijardu eura dogodine, 3,5 milijardi 2013. i 5 milijardi 2014.
Rezanje plaća Povećanje plaća radnicima u javnom sektoru bit će zamrznuto do 2014., a za 10 posto bit će smanjeno i financiranje političkih stranaka. Nunzia Penelope izračunala je da Italiju politika godišnje košta 23 milijarde eura.
Izdaci za zdravstvo bit će umanjeni za 2,5 milijardi eura 2013. i pet milijardi godinu dana poslije, a predviđena je i ušteda od državnih penzija podizanjem dobne granice i oporezivanjem, kao i veći prihodi podizanjem poreza.
Čak je i Silvio Berlusconi upravo u četvrtak ponosno objavio da talijanska Vlada neće na godišnji odmor. Ali, rekao je i to, sasvim iznenađujuće, da će se temom krize državne vlasti baviti ponovno u rujnu. Ima još dovoljno vremena za ostanak u fotelji jer su redovni izbori u Italiji tek 2013. Dotad će zemlja ekonomski propasti ili će rezultati oporavka već biti vidljivi.
“Kako to političari uopće mogu izgovoriti? Zar kriza čeka da prođe ferragosto? Besmislice”, kažu oprezniji azzuri.
Glas razuma u Italiji je - gle slučajnosti - guverner talijanske Središnje banke Mario Draghi, koji je od 2006. na njezinu čelu, a od studenog 2011. preuzet će i Europsku centralnu banku i naslijediti Jean-Claudea Tricheta.
Draghi nije političar, ali je zato makroekonomski velemajstor. I nitko ga ne sluša. Draghi već mjesecima trubi da Italiju nije mimoišla financijska kriza i da bi moglo biti drame.
U međuvremenu, skočile su cijene goriva, avionskih karata, vlakova i autobusa. Turistički sektor moli milost jer se boji da će kolabirati.
“Berlusconi je još u prosincu 2009. govorio: u Italiji nema krize, kupuj narode”, pojašnjava Sergio Nava, bloger i analitičar, koji kao mlad i educiran čovjek na svojim web-stranicama piše o problemu odljeva mozgova u Italiji i svemu što takva situacija donosi.
Prema službenim statistikama, kojima nitko ne vjeruje, godišnje iz Italije ode oko 31 tisuća mladih stručnjaka (u dobi do 40 godina).
Sergiova analiza pokazuje da ih je barem dvostruko više.
“Italijom upravlja elita koja nema nikakvog iskustva života u inozemstvu, koja nema pojma o tome kako se danas radi i razmišlja u globaliziranom svijetu i koja često ne govori nijedan jezik i ne čita strane novine”, objašnjava Sergio te dodaje: “Osim toga, s obzirom na to da ekonomija stagnira, teško je procijeniti kako će se sadašnji val krize odraziti na nas. Mislim da bi najbolje rješenje bila tehnička vlada i reforme koje bi dovele do temeljnih promjena u ovom društvu pa i njegovoj ekonomiji.”
I na državnoj i na lokalnoj razini posljednjih se tjedana u Italiji poduzimaju različite vatrogasne mjere; outlet Palmanova na ionako niže cijene daje 70 posto popusta, rade do 11 sati navečer. Cijena macchiata ne prelazi više euro. Kupci se dočekuju kao carevi, a dizajnerska roba s potpisom, ljetna kolekcija, rasprodaje se po cijenama kakve su u Zari i H&M-u.
U ljetovalištu Jesolo, laguni gdje se kupa sjever Italije koji naginje Jadranskom moru, odslikavaju se talijanski kontrasti. “Da nam nema Nijemaca...”, počinje nam objašnjavati konobarica, “i vikend turista”, dodaju čuvari plaže Mario i Claudio, “ne bi bilo veselo.”
Talijani s kojima usput razgovaramo kažu da su tu došli na samo nekoliko dana i da prvi put ove godine primjećuju razliku u broju gostiju.
Nema onog šušura, gužve, kolone ljudi koja šeta po pješčanoj promenadi.
Besprijekorno čistu plažu narušava samo grafit na jednoj od kabina za presvlačenje: Volim te, Hajduče i - Torcida Split.