Iz arhive Globusa

Ljevičar koji je preokrenuo Poljsku

Osnivač i vođa lijevoliberalnog Pokreta Palikot, koji je na rujanskim parlamentarnim izborima u Poljskoj, s 10 posto osvojenih glasova, postao treća politička snaga u državi, otkriva kako je metodom šoka uzdrmao stupove društva, Katoličku crkvu, svemoćne korporacije i banke te nacionalistički mentalitet

Znači, kad se vidimo za četiri godine, vi mislite da ćete biti...

“Premijer Poljske”, govori Palikot dok užurbano otvara vrata svog stana u centru Varšave da bi nas ispratio van u kasno poslijepodne. Mrak je već pao, svjetlo u stanu dolazi od Palikotove Haloween bundeve koju je stavio na radni stol. Njegov stan u urednoj četverokatnici prostran je, ali zatrpan knjigama, ukrasima, ogledalima, lampama. Svega tu ima, a domaćica je upravo prije pet minuta objavila da odlazi jer joj je radni dan završio.

Sad je Palikot sam s gostima kojih je više nego što trenutačno može podnijeti.

Tako je to kad ostvariš dobre izborne rezultate, svi te hoće. Čak smo ranije susreli, u istoj toj uličici - i k tome slijepoj - u koju se ne ide bez jasne namjere, bivšeg poljskog predsjednika Alexandera Kwasniewskog. Djelovao je nekako zabrinuto, pomalo odsutno.

Je li bio kod Palikota?

Kwasniewski, reformirani komunist, prvi je počeo nagrizati snagu Katoličke crkve u Poljskoj, nešto što će više od 15 godina kasnije ponovno učiniti Palikot.

Naime, mada je Crkva na tim predsjedničkim izborima 1995. pozivala da se glasa za Lecha Walesu, sindikalnog revolucionara, rušitelja komunizma i pobožnog katolika, narod je glasao za ateista. Kwasniewski je dobio izbore dvaput.

Kad je i on otišao s vlasti, Katolička crkva u Poljskoj, jedna od zaista ključnih institucija u poljskom društvu, mislila je da će napokon odahnuti. Ponovno je cvjetao tradicionalizam i političari su se rado molili Bogu. Braća blizanci Lech i Jaroslaw Kaczynski Poljsku su vratili Crkvi.

A onda im se dogodio baš ovaj čovjek koji sad već cupka u želji da nas isprati, Janusz Palikot (47). Njegovo je prezime u hrvatskoj prijevodu “palimačka” i zapalio je poljsku javnost svojim antiklerikalnim, izrazito liberalnim stavovima, koji su mu na izborima prije tri tjedna donijeli fantastičan rezultat od 10 posto glasova. Stvorena je nova poljska ljevica. Drska, provokativna ljevica koja baca tradicionaliste u očaj. Traže ukidanje vjeronauka u školama, legalizaciju marihuane, skidanje križa iz institucija, legalizaciju istospolnog partnerstva. “I to u Poljskoj. A Poljaci”, ponovio je to nekoliko puta Palikot, “sjetite se – mole Boga dok Nijemci piju pivo, a Francuzi jedu kamenice.”

Pokret Palikot, kako mu se zovu stranka, apsolutni je hit u Poljskoj i treća politička snaga u državi.

Kako vi objašnjavate svoj izborni uspjeh od 10 posto i izrazito katoličkoj zemlji? Tko vam je dao te glasove?

- U Poljskoj se dogodila velika kulturološka promjena. Naime, u Poljskoj se 80 posto ljudi deklarira katolicima, ali detaljna su istraživanja pokazala da se samo 20 posto ljudi zaista moli Bogu, a 50 posto ide u crkvu samo jednom godišnje, to su praktični vjernici. Katolicizam je u Poljskoj postao prazna parola, a ne duhovna realnost i ljudi su to shvatili. Osim toga, nakon pada aviona s državnim dužnosnicima u Smolensku, Crkva se u Poljskoj angažirala politički, i to samo za jednu stranku, onu Jaroslawa Kaczynskog. Crkva je postala stranačka. Ljudima se to ne sviđa, ne sviđa im se što je Lech Kaczynski pokopan na Wawelu, i te stvari nisu više mogli trpjeti čak ni oni koji su inače neutralni ili su u dobrim odnosima s Crkvom. Mi smo u Europskoj Uniji već sedam godina. Gotovo četiri milijuna Poljaka radi ili studira izvan Poljske. Oni znaju što se događa vani, razumiju ideje na Zapadu, žive s njima i žele ih imati i u Poljskoj. Mi smo danas u Poljskoj racionalno, moderno društvo i očekujemo i takvu vlast koja će moći potaknuti takve promjene. Ljudi u Poljskoj prihvaćaju te “zapadne” ideje, a istovremeno smo umorni od sukoba među strankama. Mi ovdje imamo dvije glavne stranke koje se od 2004. neprestano svađaju. Birači su sada rekli da im je toga dosta. Ne žele više slušati iste parole i ista obećanja. Svi smo od toga umorni i oni koji su od toga umorni glasali su za nas. A kad se pogleda njihov ukupni broj, to nije malo.

INTERVJU U CIJELOSTI PROČITAJTE U TISKANOM IZDANJU GLOBUSA

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
10. svibanj 2024 16:58