Sve je, ali baš sve, bolje od onoga što smo imali ranije. Bez obzira na to što Miro Cerar napravio ili možda dosad nije napravio, s njim se nikad nećemo osjećati kao s našom bivšom premijerkom, zbog koje su nam se svi smijali. Danas kad dođe u Bruxelles, Miro Cerar suvisao je čovjek koji zna što govori i razumije o čemu se tamo priča.
Jedini koji mu je samo donekle u tome mogao parirati bio je Janez Janša i nitko više, ali opet zato što je Janša imao svoju vrlo preciznu političku agendu i nje se uporno držao. Sve ovo ostalo bilo je teško brukanje koje je kulminiralo s Alenkom Bratušek i njezinom nominacijom za europsku povjerenicu. To je bila takva epizoda da je se ne bih želio prisjećati ni u noćnoj mori”, ispričao mi je nedavno jedan dugogodišnji slovenski politički analitičar. Priznaje da Miro Cerar možda ne bi bio njegov prvi glasački izbor, ali dodaje da su Slovenci na ljetošnjim izborima masovno u njemu vidjeli novu nadu, čovjeka koji je obećao da će “deželu” oporaviti nakon što je bila ekonomski slomljena i politički izmučena od dugotrajne vladavine Janeza Janše i kasnije još opće konfuzije u slovenskom političkom životu. Zbog toga je i bilo moguće da se pojavi Stranka Mire Cerara, jednostavno nazvana po imenu svog lidera, o čijem se programu mjesecima naklapalo – jesu li predstavnici novog lijevog centra, s kim će koalirati, s kim će se dogovarati i koje su to vrijednosti koje će zastupati.
Htio je okupiti u tim ljude koji su neopterećeni politikom, a stručni u svojim resorima. “Veliki dio njegovih kolega iz pravne struke, profesora i sudaca prihvatili su njegov poziv, ne zato što bi se rado bavili politikom, nego zato što su to ljudi koji mu zaista vjeruju i koji vjeruju da njegovo ime jamči promjene nabolje”, objasnio mi je ovih dana jedan slovenski sugovornik blizak ovoj vladi.
“Ispostavilo se da je Cerar intelektualni centrist, političar pragmatičar, koji je smatrao da se prije svega treba baviti ekonomijom, a privatizaciju je tu vidio kao proces koji se ne bi smio uvijek i po svaku cijenu promovirati. Još je tada govorio da nije za prodaju Mercatora Agrokoru, tako da najnoviji događaj s Ivicom Todorićem (u Mariboru je odbio sastanak s njim) nije prekretnica, nego kontinuitet onoga što je ranije govorio.
Upozoravao je da Agrokor ima razvijenu prehrambenu mrežu u Hrvatskoj i da postoji realna bojazan, kad je riječ o slovenskim interesima, da će prenošenje hrvatskog dijela prodajnog asortimana u Mercator ugroziti slovenske dobavljače.
Cerar je ponavljao da postoji bojazan da su, dugoročno, ugrožena radna mjesta u Mercatoru”, spominje mi neke ranije Cerarove izjave slovenski sugovornik. Ipak, Cerar je i tada govorio da se u ranije dogovoreni proces privatizacije Vlada ne smije miješati, kad je već propustila priliku djelovati u korist Mercatora u prošlosti.
Državna poduzeća. “Mi kao stranka nikad nismo smatrali da se Vlada treba neposredno politički umiješati u taj postupak jer to ne bi bilo korektno. Naša stranka zagovara depolitizaciju korporativnog upravljanja, a kod državnih poduzeća država mora u skladu sa standardima takvog upravljanja djelovati kao dobar i brižan vlasnik”, govorio je uoči preuzimanja vlast novi slovenski premijer.
Na valu novog populizma, slovenski Državni zbor u svoje je klupe primio posve nove, svježe članove, uglavnom iz redova SMC-a – Stranke Mire Cerara. Ugledni pravnik i intelektualac samo mjesec dana prije izbora krenuo je u osnivanje stranke i obećavao da će “spasiti Sloveniju koju su političke elite uništile”. Ljudi su mu povjerovali i izabrali ga. Nakon što je njegova Vlada prošla razdoblje medenog mjeseca s javnošću, Cerar je početkom studenog doživio i prvi ozbiljan pad popularnosti od 9 posto. Značilo je to da bi i dalje pobijedio na izborima, ali sada bi dobio 19 posto glasova, dok su rezultati anketa u kolovozu pokazivali podršku od 28 posto. Što se dogodilo?
Kao i uvijek – otrežnjenje.
“Ljudi su sve manje strpljivi, a posla je puno. On čini najbolje što može i zna, ali država se zaista našla u teškoj situaciji. Međutim, ljudi su itekako svjesni da možda Miro Cerar nije idealni spasitelj, ali da je trenutačno zaista najbolje što imamo. Alternativa su neka već iskušana rješenja koja su nas dovela do političkog i ekonomskog sloma. Mislim da većina ljudi nije ni svjesna na kojem je rubu Slovenija bila”, kaže Globusu jedan politički izvor, koji i osobno dobro poznaje slovenskog premijera. “Zato su ga dobro opisali novinari The Economista kad su zaključili da zbog svega što mu se dogodilo, zbog premoćne pobjede na izborima, Miro Cerar pomalo nalikuje na čovjeka koji se nalazi u stanju šoka. Uoči izbora bilo je lako pričati o općem spasenju Slovenije; nakon izbora pokazalo se da to ne ide baš tako, koliko god da je ovaj ugledni intelektualac u politiku unio dašak ozbiljnost i vjerodostojnosti u odnosu na svoje prethodnike. No, ipak, Slovenci očekuju rezultate”, kaže Globusov ljubljanski izvor. Slovencima se dakako sviđa što im je premijer iz ugledne obitelji, što može parirati visokoeuropskom društvu i što ne zamuckuje kad ga nešto stručno upitaju za razliku od svoje prethodnice.
Skupljanje bodova u regiji. Jedan od lidera Združene ljevice, iznenađenje parlamentarnih izbora u Sloveniji, Luka Mesec – slovenski Aleksis Cipras, ovako je, prije nekoliko mjeseci, u razgovoru za hrvatske medije, opisao novog slovenskog premijera: “Pojavio se kao veliki izbavitelj Slovenije, iznad svake ideologije, on nije lijevo, nije desno, on je najpošteniji čovjek u Sloveniji, dolazi iz ugledne obitelji... On je sve! Kad biste iz mainstream ideologije pokušali utjeloviti samo jednog političara, dobili biste Cerara.”
Nakon preuzimanja vlasti i stranačkih dogovora, ispostavilo se da ipak ne može sve. Počela mu se rušiti popularnost i ako se ne dogode neki veći pomaci, moglo bi se dogoditi da kod slovenskih građana ponovno prevlada razočaranje. Uostalom, ne bi im to bilo prvi put – upravo su Zoran Jankovič sa svojom Pozitivnom Slovenijom, a onda i Alenka Bratušek predstavljali te nove snage u slovenskoj politici, a svoje su mandate katastrofalno završilii izgorjeli kao meteori na političkom nebu dežele.
Cerar je zato dosta iznenadio Slovence kad je bodove počeo skupljati na staroj, istrošenoj, a opet uvijek politički korisnoj priči – odnosima s Hrvatskom. Na sastanku trilaterale Hrvatska – Slovenija - Austrija u Opatiji (a Cerar je u Hrvatsku prošloga tjedna došao prvi put službeno kao premijer) najavio je da će Slovenija možda tužiti Hrvatsku ako Zagreb ne prizna dug hrvatskih poduzeća prema Ljubljanskoj banci. Naime, Cerar je, pozivajući se na ocjene neimenovanih stručnjaka, izjavio kako su potraživanja Ljubljanske banke možda veća od duga štedišama, a ako izračuni tako pokažu, a hrvatski susjedi ne priznaju dugove, onda je najavio upotrebu pravnih sredstava.
Iznenađeni hrvatski domaćin Zoran Milanović na to je samo rekao kako Ljubljanska banka ima pravo na svoja potraživanja, ali da to nije stvar države te izrazio čuđenje što se ovo pitanje poteže odjednom, nakon što ga 25 godina nitko nije spominjao.
Cerar nije samo s Hrvatskom zaoštrio retoriku. Upravo je i Srbiji poručio da od nje očekuje da se svrsta uz zemlje Europske unije po pitanju odnosa prema Rusiji, što je znak da se od Beograda očekuje zaoštravanje politike prema Moskvi. To je za srbijansku politiku posve neprihvatljiv stav, naročito kad dolazi od regionalnih lidera.
“Nije Miro Cerar Angela Merkel da nam to govori”, jedan je od komentara na račun njegovih izjava.
No, to nije sve. Slovenski premijer ovih dana poručio je Slovencima da su uglavnom sami odgovorni za stanje u kojem su se našli te ponovno sebe prikazao kao njihova spasitelja.
U razgovoru za austrijski Die Presse rekao je: “Slovenci su većim dijelom sami odgovorni za krizu. Pravna država i osnovne vrijednosti su oslabljene, politika korumpirana, bankarski sektor miniran. Zato je moj prioritet uspostavljanje političke stabilnosti u Sloveniji, podizanje razine političke kulture i jačanje pravne države jer takav red stvara bolje poslovno okruženje i zdraviji bankarski sustav.”
Slovenija je prošle godine najavila privatizaciju 15 svojih kompanija, ali dosad su uspjeli prodati samo tri. U planu je i mirovinska reforma i njezina primjena do 2020. godine.
Rast BDP-a. U vlasništvu države je više od 50 posto ekonomije, uključujući vodeće banke, osiguravatelje i energetski sektor.
Slovenski BDP povećan je u trećem kvartalu ove godine za 3,1 posto u odnosu na isto razdoblje prošle godine, a porast BDP-a na godišnjoj razini iznosi 3,2 posto, objavio je prošloga tjedna Slovenski statistički zavod.
Taj rezultat posljedica je jačanja izvoza u države Europske unije te povećanja konkurentnosti slovenske industrije. Za stabilniji rast treba provesti gospodarske i fiskalne reforme, istaknuo je Boštjan Vasle, direktor Ureda za makroekonomske analize i razvoj (UMAR) slovenske Vlade.
UMAR je ukazao i na znakove oporavka domaće potrošnje, dok je potrošnja države u padu ili stagnira.
Slovenski je izvoz ove godine bio rekordan i usmjeren najviše na članice Europske unije.
Izvoz u prvih deset mjeseci 2014. godine bio je za 6,3 posto veći nego u istom razdoblju lani: iznosio je 19,206 milijardi eura, uz vanjskotrgovinski suficit od 369,5 milijuna eura i pokrivenost uvoza izvozom od 102 posto.
Slovenija tri četvrtine svoje robne razmjene ima s područjem EU, a u zemlje 28-orice ostvaren je i najveći dio izvoza – 14,688 milijardi eura u prvih deset mjeseci, što je povećanje od 8,3 posto u odnosu na isto razdoblje lani.