Kad turski političari hodaju hodnicima zgrada briselskih institucija, to je vrlo neobičan prizor. Imaju hod, držanje tijela, nastup posve drugačiji od europskih diplomata. Tipičan zapadnoeuropski diplomat je poslovan, sterilan, užurban, usiljeno ljubazan, a Turci stupaju hodnicima tako da se zna da su sila.
Kad bi povjerenici za proširenje predali godišnje izvještaje o napretku, kandidati bi se obično pokrili po ušima, ali ne i Turci, oni bi se vrijeđali.
Pitanje proširenja Unije donedavno je bilo toliko marginalno da novi predsjednik Europske komisije Jean-Claude Juncker nije mislio ni imenovati povjerenika za proširenje. Naposljetku, ipak ga je imenovao, postavivši na to mjesto Austrijanca Johannesa Hahna, ali čak su i u Beču mislili da će se on u idućem mandatu baviti isključivo bivšim jugoslavenskim zemljama i, dakako, Ukrajinom. To je samo ilustracija koliko se na Tursku više nije računalo.
S druge strane, nakon višegodišnje šutnje o temi najednom je nekoliko najvećih turskih političara počelo hvaliti Europsku uniju. Kadrovska rješenja obećavaju da se radi o pravom zaokretu. Novi ministar vanjskih poslova je Mevlüt Çavuşoğlu, bivši turski ministar za Europu.
Reforme. Prošli tjedan turski ministar za odnose s Europskom unijom Volkan Bozkir obavijestio je da Ankara ponovo pokreće svoju proeuropsku politiku, da želi europsko članstvo, da je ono realno, te da će ozbiljno i u pozitivnom duhu razmotriti reforme koje od njih traži Bruxelles. Ministar je rekao da su napravili strategiju koja podrazumijeva i političke reforme i društveno-ekonomsku preobrazbu. Turci očekuju kao znak dobre volje skidanje blokade s četiri poglavlja koja je zatvorio Nicolas Sarkozy. Peto je, kao znak dobre volje, otvorio François Hollande. Osim toga, zbog velike sigurnosne krize na Bliskom istoku i u Siriji, oni očekuju i mnogo više.
...
ČLANAK U CIJELOSTI PROČITAJTE U TISKANOM IZDANJU GLOBUSA