Uoči tradicionalnog godišnjeg sastanka Svjetskog ekonomskog foruma u švicarskom Davosu, što se održava od 25. do 29 siječnja, Globusov stručnjak za gospodarstvo pročitao je i analizirao najnoviji, vrlo dramatični izvještaj te organizacije “Globalni rizici 2012.” u kojem se iznosi sumorno predviđanje privrednog i društvenog razvoja svijeta ne samo u ovoj godini nego sve do 2022.

(Piše: Ratko Bošković)

Najveća ekonomska opasnost za čovječanstvo u sljedećih deset godina, s najvećom vjerojatnošću da će se ostvariti, kronična je fiskalna neusklađenost država. Na skali od jedan do pet, njezina je magnituda procijenjena na gotovo četiri, baš kao i vjerojatnost da države kronično neće imati dovoljno prihoda da podmire svoje proračunske rashode.

Još je veća opasnost, ali s nešto manjom vjerojatnošću, da će svijet pogoditi opsežno zatajenje financijskog sustava.

Tek nešto manji udar, sa značajnim izgledima da će se obistiniti, čovječanstvu će pričiniti goleme svjetske razlike u dohotku. Sljedeći najkrupniji rizici su ekstremna kolebljivost cijena energenata i prehrambenih sirovina, te ponavljajuće krize likvidnosti...

Rezultati su to širokog istraživanja koje je proveo Svjetski ekonomski forum (WEF) iz Ženeve, poznat po švicarskom gradiću Davosu, skrovitom alpskom skijalištu u kojemu se svake godine potkraj siječnja održava njegova glavna, godišnja konferencija. Najvažnija otkrića tog istraživanja predstavljena su prošloga tjedna u sedmom izdanju reporta “Globalni rizici 2012.”

Davos će među alpske vrhunce prekrivene snijegom opet privući par tisuća ključnih svjetskih “igrača” iz biznisa, politike, znanosti i umjetnosti kako bi u dva tjedna, u strogo čuvanom okruženju, bez osobnih asistenata, odjeveni po pravilu “business casual” (bez kravate), na više od 200 work­shopova, panela i konferencija raspravljali o gorućim problemima ljudskog roda.

Kada je 1971. prvi put okupio svjetske poslovne lidere u Davosu, tada još samo na stručnu raspravu o menadžmentu, Klaus Schwab, profesor menadžmenta na Ženevskom sveučilištu, rođen u Njemačkoj, nije ni slutio u kakav će se svjetski brend Davos pretvoriti petnaestak godina kasnije.

Razvoj događaja u svijetu, poput sloma tečajnog mehanizma iz Bretton Woodsa i arapsko-izraelskog rata, naveo je Schwaba da 1973. proširi teme u Davosu i na ekonomska i politička pitanja pa su već 1974. u Davos prvi put pozvani i političari. Dvije godine kasnije ustrojen je sustav članstva, pa je WEF postao nevladinom organizacijom koju financira “tisuću vodećih svjetskih korporacija”.

No, da bi pozvani sudionici dobili podlogu i smjernice za svoje rasprave, WEF uoči Davosa provodi istraživanja među svjetskim liderima da bi saznao što oni misle, što kažu što ih najviše muči i koje globalne prijetnje i rizike vide kao najopasnije i najvjerojatnije u sljedećem desetljeću.

Ispitanicima je ponuđena lista od 50 opasnosti (rizika) globalnog značaja, relevantnih za sve djelatnosti, s velikom neizvjesnošću kada bi se i gdje mogle obistiniti. Opasnosti su ekonomske, okolišne, geopolitičke, sociološke i tehnološke, no mi ćemo se u ovom prikazu ograničiti na ekonomske.

Ove godine, naime, od pet najvećih predvidivih opasnosti čak tri su ekonomske. A od krupnih rizika za koje ispitanici  procjenjuju da će se najvjerojatnije dogoditi, gospodarski su prvi i drugi. Usporedi li se taj rezultat s prošlogodišnjima, odmah se vidi kako svjetski gospodarski čelnici (točnije, 469 eksperata i lidera industrije, vlada, sveučilišta i civilnog društva) na budućnost zapravo projiciraju ono što se u ekonomiji trenutno događa.

U 2008., 2009. i 2010., nakon propasti Lehman Brothersa i sloma cijena stanova i dionica, Global risk report izvijestio je da čovječanstvu u sljedećem desetljeću najviše prijeti “slom cijena imovine”. Dogodine, sasvim drukčija priča. U 2011. većina je bila uvjerena da su prve dvije najvjerojatnije prijetnje za budućnost “meteorološke katastrofe” i “hidrološke katastrofe”. Desile su se, naravno, velike poplave u nekim dijelovima svijeta.

Zašto ove godine svjetske čelnike brinu upravo “ozbiljan disparitet u dohocima” i “kronične fiskalne neravnoteže”, i nije tako teško dokučiti. Golema prezaduženost država, usporediva s razinama iz doba svjetskih ratova, upravo razdire Europu, a produbljivanje jaza između najbogatijeg sloja stanovništva i svih ostalih već je izazvalo goleme prosvjede u najrazvijenijim državama svijeta.

Slično je i s “teškim sistemskim zatajenjem financija”: upravo se ono dogodilo prošlih godina kad se otkrilo koliko su bezvrijedni derivati izvedeni iz hipotekarnih kredita, ili kad su europske banke prestale posuđivati novac jedna drugoj ne znajući koja će prva propasti zbog grčkih državnih obveznica u bilancama. No, da li će se slični sistemski slomovi ponavljati i sljedećih godina?

Ili će ponovo u prvi plan doći šok zbog skoka cijene nafte, opasnost širenja neke epidemije, otimanje robota ljudskoj kontroli ili tko zna što drugo? Nije lako predviđati, osobito ne budućnost.

Očito, niti kristalno čist alpski zrak u Davosu nije kristalna kugla. Ali, odnekud treba započeti raspravu, a čak i najbanalniji poticaji među briljantnim ljudima mogu dovesti do najneočekivanijih ideja i prijedloga. Upravo je to ono što se, vjerojatno s pravom, naziva “duh Davosa”.

No, od jednostavne identifikacije najvećih opasnosti ili rizika, puno je zanimljivije kako su autori reporta za Davos rizike iz pet istraživanih područja maštovito povezali u tri moguća scenarija do kojih dovodi međusobno isprepletanje i međudjelovanje najrazličitijih opasnosti.

Nazivi scenarija su “Sjeme distopije”, “Koliko su sigurni naši sigurnosni sustavi?” i “Mračna strana povezanosti”. Nažalost, nemamo prostora za prikaz svih triju studija mogućih situacija (eng. case) pa ćemo tehniku Svjetskog ekonomskog foruma i institucija koje s njim surađuju demonstrirati na slučaju distopije.

Za razliku od utopije, distopija je mjesto na kojem ljudi trpe teške životne prilike, oskudicu i gubitak svake nade u boljitak. No čemu tako mračna slika za Davos, najšminkerskije i najbezbrižnije mjesto na Zemlji, u kojem vladaju najveće moguće obilje i totalna egzistencijalna sigurnost? Čini se da je to ipak došlo u pitanje. Analitičari WEF-a zabrinuli su se da bi povezanost fiskalnih, demografskih i društvenih opasnosti mogla stvoriti “konstelaciju rizika” koja bi većinu čovječanstva u sljedećim godinama mogla baciti u distopijsku budućnost!

Međuigra detektiranih najvećih i najvjerojatnijih opasnosti govori da bi se veći dio svijeta mogao pretvoriti u prostor dramatično opterećen golemom i kroničnom nezaposlenošću mlađe populacije, s najvećim udjelom u povijesti starih ljudi koji egzistencijalno ovise o ionako prezaduženim državama.

I mladi i stari mogli bi se naći pred dohodovnim jazom, kao i pred posvemašnjim nedostatkom vještina, toliko dubokim da bi to zaprijetilo društvenoj i političkoj stabilnosti.

Scenarij “Sjeme distopije” u prvi plan ističe opasnost koja bi se pojavila ako bi “pogoršavanje ekonomskih prilika dovelo u opasnost društveni ugovor država i građana. U nedostatku boljih alternativa, to bi moglo pojačati spiralu poniranja globalne ekonomije. Protekcionizam, nacionalizam i populizam pojačali bi propadanje...”

Ne treba biti Švicarac da bi se vidjelo da se takvo nešto u svijetu događa, već sada i na mnogim mjestima, jače ili slabije. Ali, nije to ništa novo, nagovještaji distopije jačali su i slabili kroz čitavu povijest, manifestirajući se u najrazličitijim prilikama. Ovoga puta analitičare Svjetskog ekonomskog foruma konkretno brinu pojave poput arapskog proljeća, pokret “Occupy” i slični “incidenti” građanskog nezadovoljstva proisteklog iz frustracije političkim i ekonomskim establišmentom...

No, pojavljuju se i prirodni trendovi i neizvjesnosti za koje se ne može reći da imaju ikakav ideološki predznak. Već sada većina ljudi živi u gradovima, a za par dekada urbana će populacija biti dvostruko veća od ruralne, sa svim problemima koje to donosi. “Starenje” strukture stanovništva neizbježno je i nezaustavljivo, sa svim globalnim neravnotežama koje zbog toga prijete.

Odatle do osjećaja beznađa, straha od pada životnog komoditeta, gubitka povjerenja u sposobnost izabranih vlasti da preokrenu trend, tek je maleni korak. No što tu može učiniti Davos? Može postaviti pitanja, otvoriti diskusiju. Nije puno, ali nije ni malo.

Kako bi države mogle djelotvornije surađivati da isprave kronične neusklađenosti ponude rada? Kako će izgledati društveni ugovori 2022. godine i kako bi trebalo nezaposlene bolje obrazovati da steknu potrebne vještine...? Ljude koje okuplja u Davosu Svjetski ekonomski forum naziva stakeholdersima, “ljudima koji imaju interes”, pa bi trebali biti zainteresirani da odgovore i na ta pitanja.

Koji se koraci mogu poduzeti da se smanje dohodovni dispariteti? Koje bi mjere trebalo poduzeti da se izađe na kraj s promjenom socioekonomske dinamike starenja stanovništva i nadiruće mladosti? Kako bi se poticanjem poduzetništva moglo spriječiti da sjeme distopije ne pusti korijenje...?

Pitanja su ne samo zanimljiva nego i sudbonosna, pa jedva čekamo kakve će odgovore na njih dati ovogodišnji Davos.