Čim su u petak počele stizati vijesti iz Osla, većina je svjetskih analitičara stala unisono tipkati tekstove i komentare o zadanoj temi napada u Norveškoj. O krivcima nisu trebali puno razmišljati.
Al Kaida - definitivno.
Da su samo proučili podatke koji o napadima na svoje države članice ima Europska Unija, a radi se o javnom dokumentu, možda ne bi bili tako sigurni. Shvatili bi da su veće šanse da je Norvešku napao netko drugi. No, u početku, dok su policijske informacije bile šture, nisu shvaćali i nastavili su tako...
Bilo je to samo pitanje dana kada će islamski ekstremisti udariti na liberalnu skandinavsku državu. Američki su i europski analitičari uključili laptope i počeli pisati uvodnike, eseje i komentare: islamski terorizam pokucao je i na vrata prosperitetne Skandinavije.
I nižu se argumenti: Norveška je zemlja s visokim postotkom useljenika, članica je NATO-a i bliska Sjedinjenim Državama, sudila je nekim ekstremnim islamistima, šalje vojnike u Afganistan, objavljivala je karikature proroka Muhameda....
Tko bi drugi to sve organizirao i isplanirao ako ne Al-Kaida, koja, nakon smrti Osame Bin Ladena, mora, samoodržanja radi, pokrenuti neku novu akciju i pokazati da je još jaka, baš uoči desete obljetnice 11. rujna? Ako ne baš obezglavljena Al-Kaida, onda makar neka njezina filijala - no radikalni islamisti bili su definitivno prvi na listi osumnjičenika. Gotovo sigurni krivci.
I američki predsjednik je iz Bijele kuće odaslao priopćenje solidarnosti sa svojim norveškim prijateljima; spominjale su se riječi “teror”, “borba protiv terorizma”... sinonimi za islamski radikalizam i Al-Kaidu.
U svijetu, na svim kontinentima, najveći strah i dalje izaziva spominjanje ovih imena.
Islamski terorizam smatra se najvećom opasnošću za neku državu, njezin sustav, mir i sigurnost. Zato su svjetski centri moći smatrali da treba još jednom naglasiti ime zajedničkog neprijatelje. No, prevarili su se.
Sati koji su uslijedili sve su to demantirali: za krvavi napad nije kriv neki pomahnitali arapski useljenik koji ne zna ni riječ norveškoga, mrzi sve zapadnjačko i spreman dignuti se u zrak kako bi nanio zlo svojim bijelim domaćinima, očekujući u raju obećane 72 djevice.
Ni “a” od Al-Kaide.
Odgovoran je bijelac, čovjek koji izgleda kao tipični sjevernjak, koji nema ama baš nikakve veze s Al-Kaidom i islamistima. Otkad je detektirano da je ubojica bijelac, jedan od onih ljudi koji ne žive u imigrantskim getima zapadnih velegrada, nego “običan” pripadnik naroda domaćina, riječ terorizam je nestala. Zamijenila ju je u svim novinskim izvještajima riječ ekstremizam. I terorizam i ekstremizam opasni su pojmovi, čak i na papiru, ali terorizam ima onaj dodatni prizvuk kojega se svaki normalan čovjek boji - luđake s bombama ušivenima pod kaputima, raznesena tijela, jauke i smrt. To je naročito bolno sjećanje u Americi koja će za nešto više od mjesec dana obilježiti 10 godina od svoje najveće tragedije u novijoj povijesti.
No, zašto se uz Arape veže terorizam, a uz Norvežanina iz susjedstva “samo” ekstremizam - upalo je u oči nekolicini američkih autora.
Prvi je to u svom članku koji je objavio Salon.com primijetio Glen Greenwald. Pobrojio je sve tekstove o Oslu objavljene u Washington Postu i New York Timesu, čija su se vodeća pera, stručnjaci za terorizam, odmah uhvatili ukoštac s Al-Kaidom - ispostava Skandinavija. No, pokazalo se da je 32-godišnji Anders Behring Breivik potpuni luđak, ekstremist-manijak koji je, kako to opisuje američki profesor Mark Hamm - vuk samotnjak. Ta je kategorija ekstremista najopasnija i oni su tempirane bombe koje prijete općem miru i sigurnosti. Češće su takvi ljudi, zadojeni tajnim udruženjima, ekstremističkim idejama, bilo desnim, bilo lijevim, svoje paklene planove provodili u djela. Ne Al-Kaida, dežurna svjetska babaroga.
Pokazuje to i izvještaj Europola, na koji nam je pozornost usmjerio kanadski novinar i kolumnist Dan Gardner, a u kojemu se ekstenzivno popisuju slučajevi napada na europskom tlu u posljednjih nekoliko godina. Od njih gotovo 300, godine 2009., samo su jedan - brojem: 1 - počinili islamski teroristi, i to u Italiji. Za ostale su zaduženi “domaći” - separatisti, lijevi i desni ekstremisti, anarhisti. Uglavnom mladi i uglavnom izgledom i ponašanjem isti kao “mi”.
Najviše su napadali i ubijali u Italiji, Grčkoj i Španjolskoj. Europska Unija, naime, osnovala je i svoju “kriznu skupinu” za terorizam koja se treba baviti opasnostima i analizirati koliko je terorizam uzeo maha u državama članicama.
Podaci pokazuju da je, na primjer, 2009.godine u Europi uhićeno 587 osoba za zločine povezane s terorizmom. Od toga ih je 110 bilo povezano s islamskom terorističkom prijetnjom. Ostali? Lijevi i desni ekstremizam. U ovoj europskoj analizi ETA je kudikamo opasnija od Al-Kaide.
“Mi u Americi drukčije reagiramo; za većinu onoga što se u svijetu događalo u posljednjih 20 godina krivi su islamski teroristi, ali nisam se žurio s ocjenama. Meni je bilo čudno zašto bi oni napali Norvešku koja nije ni na čijoj terorističkoj listi. No, smatram da je i ovo terorizam, ne ekstremizam. Treba upotrijebiti prave riječi za opisivanje, ovo što je Breivik učinio nije ništa manje strašno ili opasno. Mediji i javnost vole crno-bijelu podjelu. Vole imati jednoga velikog negativca koji plaši sve, a to je Al-Kaida, no u međuvremenu je ona, od organizacije koja je imala oko 600 članova prije 11. rujna, oslabila, mnogo je članova poubijano. Ovi ljudi koje danas nazivamo 'ekstremistima' nisu niša manje opasni”, govori za Globus Larry C. Johnson, bivši CIA-in analitičar i bivši šef specijalnih operacija u antiterorističkim odjelu State Departmenta. Johnson je završio obavještajnu karijeru kad je svjedočio u koristi Valerie Plame, CIA-ine operativke čiji je identitet javno prokazan zato što je dokazivala (a u tome ju je podržavao i njezin suprug, bivši američki veleposlanik Joe Wilson) da Irak nema atomsku bombu.
Profesor Mark Hamm u razgovoru za Globus kaže da je i on osobno bio iznenađen kada je saznao da iza napada u Oslu stoji jedan čovjek. I on je mislio da je to djelo Al-Kaide:
“Zapravo, razmišljao sam na isti način kao i kada sam čuo za napad u Oklahoma Cityju. Ova se dva slučaja u dosta detalja podudaraju; i Timothyju McVeighu i Andersu Behringu Breiviku cilj je bilo ubijanje ljudi. Da su htjeli samo poslati poruku, onda bi bombu postavili usred noći, kada u tim državnim zgradama nema nikoga. Netko ih je onda možda i mogao smatrati aktivistima, herojima koji pokazuju što misle. No, oni su zapravo samo željeli ubijati”, kaže profesor kriminalistike Hamm sa Sveučilišta u Indiani. On je radio profile pedesetak “vukova samotnjaka” i kaže da oni, mada djeluju sami, uvijek su “naslonjeni” na neku ideologiju ili neki ekstremni pokret. Često samo “zabriju” da su važan faktor unutar neke tajne organizacije.
“Zato ne mislim da je ovaj slučaj nužno izdvojen od islamskog terorizma. On je naprosto druga stana tog novčića. Jednako je opasan, ako ne i opasniji i jednako ga se trebamo bojati i pokušavati zaustaviti. Ipak, kao i u slučaju Timothyja McVeigha, ne očekujem da će ovi napadi biti kopirani i to zato jer su obojica svojim zločinom prešli svaku moguću granicu. Vjerojatnije je da će izazvati posve suprotan efekt”, zaključuje američki profesor.