U 70-ima bio je urednik “u svim omladinskim listovima koji su izlazili u Zagrebu”. Kako su oni bili središnje mjesto ne samo gradske kreativnosti mladih, pridonio je popularnosti stripa, rocka itd. U 80-ima četiri godine bio je tajnik Društva književnika Hrvatske, te sudjelovao 1985. u Novom Sadu na skupštini Saveza književnika Jugoslavije, pri “prvom” raspadu bivše, književničkom. Devedesetih je “ponovno bio nezaposlen a objavljuje uglavnom u inozemstvu”. Mediji ga prešućuju ili osuđuju, povezujući ga sa Stipom Šuvarom i Goranom Babićem.
Pero Kvesić, književnik, novinar i urednik, pa filmski i TV scenarist i tvorac “Malih letećih medvjeda” (crtići, slikovnice), rođen je 1950. u Zagrebu. Diplomirani je sociolog i filozof. Skromno kaže da je bio “svojevremeno prilično popularan zbog priča u omladinskim i visokotiražnim novinama” (zbog priča u omladinskim novinama u Zagrebu i Hrvatskoj, a zbog onih u Startu i Erotici u cijeloj Yu). Naime, njegova prva knjiga kratkih priča “Uvod u Peru K.” (1975.) stekla je kultni status, pobrala kritičke hvalospjeve i pomogla Aleksandru Flakeru da definira “prozu u trapericama”. Iza sebe Kvesić ima 15-ak bibliografskih jedinica – knjiga priča, romana i zbirki pjesama. A neposredni povod ovom razgovoru bio je izlazak njegove nove knjige “Pudli lete na jug”, u kojoj je skupio “priče o psima i naizgled čudnim i neobjašnjivim događajima”. Usput, treba dodati da mnogi mlađi čitaoci i ne znajući Kvesićevo ime prate njegove blogove koje vodi pod pseudonimom Babl (kako se zove njegov pas).
Kad ste objavili prvi tekst, ima tome više od 40 godina?
– Zapravo ima i nešto više. Prvi sam se oglasio u javnosti 1962. Imao sam 12 godina. Tada je emitirana emisija na Školskom radiju, od jedno 20 minuta, pola sata, cijela emisija bila je posvećena mojim pjesmama. Prema tome, iza mene je više od pola stoljeća objavljivanja.
Prisjetio sam se fotke, u vašoj knjizi pjesama “Slavujevac”, na kojoj kao dječak slušate Cesarića, u Sisku?
– U Bjelovaru. To je otprilike to vrijeme, da. Tad sam vidio Cesarića u živo, i tad su nekim stjecajem okolnosti došli do mojih pjesama u Radio Zagrebu. Bio sam mlado, talentirano dijete, i napravili su prvu emisiju o mojoj poeziji. Moglo bi se reći da je to bio moj literarni početak. Iste godine počeo sam se baviti i novinarstvom, jer je postojala grupa Andersen pri Školskom radiju, gdje su me prihvatili. Iste 1962. napravio sam prvu radioemisiju u trajanju od pola sata, potpuno samostalno. O Na-mi sam radio. U smislu da sam predložio temu, otišao sa snimateljem na teren, izmontirao, izrežirao i dodao unutra postprodukcijsku konferansu. Tako da iza sebe imam stvarno jednu veliku kilometražu.
...
INTERVJU U CIJELOSTI PROČITAJTE U TISKANOM IZDANJU GLOBUSA