Gledano iz današnje pozicije prizor je istovremeno i nevjerojatan i komičan. Mladi muškarac nešto duže kose sjedi na pločniku ispred ulaza u trgovinu ženskom odjećom. Ispred njega je kartonska “glasačka” kutija u koju skuplja odgovore na svoje referendumsko pitanje koje glasi ovako: ”Umjetnik je onaj kome drugi za to dadu priliku. Da li je Goran Trbuljak umjetnik ili ne?” Godina je 1972., mladi, tada tek 24-godišnji Trbuljak sjedi u zagrebačkoj Ilici na ulazu u Žensku modu. Socijalistički prolaznici su u omjeru 60 posto da i 40 posto ne odlučili da je mladi čovjek ipak – umjetnik.
Današnje vrijeme dalo je punu legitimaciju ovoj Trbuljakovoj mladenačkoj akciji jer je kao istinski umjetnik anticipirao budućnost u kojoj se na referendumima odlučuje i kako ćemo živjeti i kako ćemo glasati. A s prisjećanjem na ovaj umjetnički referendum Branka Stipančić otvara svoju priču o zagrebačkoj umjetničkoj sceni od 50-ih godina na ovamo.
Pod nazivom “Osobni rezovi” (preuzetog od istoimenog rada Sanje Iveković iz 1982. godine) Stipančić iznosi prije svega osobno, insajdersko viđenje radikalnih tendencija u modernoj i suvremenoj umjetničkoj sceni u Hrvatskoj od 50-ih godina prošlog stoljeća na ovamo, na izložbi koja se 17. listopada otvara u muzeju Carré d’art u Nîmesu, u južnoj Francuskoj. Ovaj muzej suvremene umjetnosti otvoren je 1993. godine u zgradi koju je projektirao slavni britanski arhitekt Norman Foster, a koja se nalazi nasuprot dobro očuvanog rimskog hrama iz 1. stoljeća prije Krista. Na izložbi će biti predstavljeno 15 hrvatskih umjetnika i jedna umjetnička grupa – uz radove Gorgone bit će pokazana i djela Josipa Vanište, Julije Knifera, Ivana Kožarića, Dimitrija Bašičevića Mangelosa, Tomislava Gotovca, Gorana Trbuljaka, Sanje Iveković, Dalibora Martinisa, Mladena Stilinovića, Vlade Marteka, Borisa Cvjetanovića, Igora Grubića, Andreje Kulunčić, Davida Maljkovića i Božene Končić Badurina.
...
ČLANAK U CIJELOSTI PROČITAJTE U TISKANOM IZDANJU GLOBUSA