Likovni događaj godine, izložba “Pompeji – život u sjeni Vezuva” s potpunom rekonstrukcijom života u ukletom gradu, otvara se 15. ožujka u Klovićevim dvorima

Što je mislio Maestro kad je rekao: “Kakva pompejanska sličica...!” – naravno, u romanu “Kiklop” Ranka Marinkovića, a opisujući poprsje fatalne Viviane, koje je zločesti Ugo “iznio na vidjelo” pred cijelom kavanom? Nesvakidašnju prigodu da odgovore na tu, i sve druge nepoznanice o Pompejima imat će posjetitelji izložbe “Pompeji – život u sjeni Vezuva” koja se u Galeriji Klovićevi dvori otvara 15. ožujka.

Pompeji su bili tragični, dekadentni, inspirativni. “Intrigantni su najširoj publici”, kaže ravnateljica Klovićevih dvora Vesna Kusin o razlozima postavljanja izložbe za koju svih 110 predmeta dolazi iz Nacionalnog arheološkog muzeja u Napulju, a cijena od 3 do 3,5 milijuna kuna svrstava je u red “velikih”. Mjere osiguranja najrigoroznije su dosad.

Izložba počinje prizorima erupcije i s četiri odljeva tijela: Čovjek koji sjedi, Žena koja leži, Dječak sa sandalama i pas. Predmeti su u “u ambijentu”: rekonstruirani su kuća i vrt, na podovima su fotografije mozaika, a u vitrinama od neprobojnog stakla i s unutarnjim alarmom predmeti – s nalazišta, ili oni koje su bjegunci sa sobom ponijeli. “Bit će prikazani i filmovi koji rekonstruiraju ondašnji život, a možemo najaviti i manju popratnu izložbu koju će raditi Joško Belamarić, ‘Salona, hrvatski Pompeji’, koja će ujedno biti naš prijedlog za Unesco”, najavljuje Vesna Kusin. Kustosica izložbe je Jasmina Bavoljak.

24. 8. 79. - ZADNJI DAN POMPEJA

Pompeje su osnovali Etruščani krajem 7. st. p. n. e. Stoljeće kasnije gradom su zavladali Grci, pa iako su na vlasti bili kratko, njihov je utjecaj ostao snažan. Na prelazu iz 3. u 2. st. p. n. e. grad je pao u ruke Rimljana i postao dijelom Rimskog Carstva; tad se podižu sve važne građevine u gradu, forum dobiva dugu kolonadu s tri strane. Za vrijeme cara Augusta, od 20. g. p. n. e., podignuti su rimski hramovi omiljenih Augustovih božanstava. Znamenitosti su većinom iz tog vremena: Apolonov hram, Bazilika sa sudnicom, Forumske terme, zgrada Venerine svećenice Eumahije, Jupiterov hram, Stabijske terme, Amfiteatar, Vespazijanov hram... Do 24. kolovoza 79. godine vjerovalo se da je Vezuv obična planina – iako su potresi u gradu bili česti, pa je u i trenutku konačne propasti grad bio veliko gradilište nakon razornog potresa 72. godine. Kobnoga dana oko 10 ujutro čep od lave koji je zaustavljao protok magme iz Vezuva odletio je u zrak pod pritiskom plinova. Raspao se takvom silinom da je pao na grad u obliku kiše kamenja, zajedno s plinovima i pepelom. Obližnji grad Herkulanej prekriven je blatom u visini od 20 metara. Punih 19 sati erupcija je udarala grad, zatrpavala ga, i sa zadnjim udarom sljedećeg dana u 8 ujutro grad je bio bez života. Dio stanovništva vjerojatno je napustio grad s prvim znacima katastrofe; ostali su se sklonili u kuće: većina je vjerojatno ipak stradala od otrovnih plinova.

Kako su rađeni odljevi umirućih ljudi

Ideja za izradu odljeva pompejskih žrtava potekla je od Giuseppea Fiorellija, numizmatičara i inspektora iskopavanja u Pompejima od 1847. i voditelja iskopavanja od 1860. do 1875. Primijenio je znanstvenu metodu u arheološkim istraživanjima; među mnogim zaslugama je i podjela Pompeja na područja (regiones), blokove zgrada (insulae) i kućne brojeve. Prenio je metodu kojom se služe numizmatičari kako bi napravili gipsane odljeve kovanica. Tijela je rekonstruirao uz pomoć praznina što su ih ona ostavila u pepelnom sloju Pompeja. Odljev uključuje sve dijelove tijela koji se nisu raspali, npr. kosu ili predmet što ga je bjegunac sobom nosio. U nekim slučajevima odljev omogućuje da se iščitaju i uzorci na platnima i izrazi lica; tako je očuvan sam trenutak erupcije, bolni izrazi lica, djeca zakrivenih lica da se zaštite od vrela pepela, skupine osoba u zgrčenu položaju. Fiorellijeva metoda bila je korištena tijekom cijelog 19. st.

Prostitutke za par čaša vina

Bordel Lupanar (lupa, lat. prostitutka) jedino je nedvojbeno otkriće javne kuće u antičkom svijetu. Govore o tome eksplicitne freske, uzidani kreveti i grafiti s cjenikom. Pretpostavlja se da je u Pompejima bilo više od 25 javnih kuća; Lupanar je bila najveća. S pet prostorija u prizemlju i pet na katu – prostitutke su bile ropkinje uglavnom iz Grčke i s istoka; cijene usluga niske, ne više od nekoliko čaša obična vina. Osim u bordelima, prostitucije je bilo i u otvorenim sobama s pogledom na ulicu, gostionicama i termama. Freske iz Prigradskih termi (Termae suburbane), njih 16, od kojih je 8 još vidljivo, eksplicitno su erotske, hetero ili homoseksualne, a dvojako se interpretiraju. Po jednima, to je “jelovnik” usluga koje su robovi nudili na gornjem katu, po drugima, ukras interijera termi. Slike seksualnog sadržaja dolaze i iz privatnih kuća, često bogataških, može se rekonstrirati je li vlasnik koristio robove i za seks – po tadašnjim zakonima, na to je imao pravo, pa ako se sve događalo unutar četiri zida, nije imalo ni “sramnih” posljedica za vlasnika kuće.

Imali su vile i po 3000 kvadrata

Kuća u Pompejima jedno je od najdragocjenijih svjedočanstava na vezuvskom području, jer daje sliku svakodnevnog života (i to od predrimskog razdoblja sve do 5. st. n.e.) koja je drugdje izgubljena. Gospodska kuća (domus) s atrijem, jezgrom kuće i obitelji, najčešći je tip kuće i u Pompejima i u Herkulaneju. Atrij je u središtu imao bazen; prostorije su se pružale oko atrija: spavaće sobe, blagovaonice, sobe za svakodnevne aktivnosti, dok su pomoćne prostorije i kuhinja obično bili zabačeni, mračni i uski. Pod helenističkim utjecajem od 2. st. p. n. e. sve postaje bogatije, luksuznije. Najbogatije kuće imale su i vlastite terme. Ulaz u kuću obično je bio povezan s jednim ili više dućana, u vlasništvu glave obitelji; iznajmljivali su ih ili su ih vodili robovi. Namještaj (kamini, kreveti, stolovi, klupe) je bio ugrađen u zidove, a onaj od drveta, bronce ili mramora imao je ukrasnu funkciju. Glavni komad namještaja bio je ležaj (lectus) za spavanje i gozbe (kraj njih su bili mali stolići, mensae, s nogama u obliku šapa). Svjetiljke su bile raznovrsne, za gozbe pomno odabrane i njihove su sjene zabavljale goste.

Umjesto u običnim kućama, bogataši su živjeli u vilama. Vila misterija najveličanstvenija je gradska vila. Panoramska blagovaonica zbog svojih je freskodekoracija nazvana “Dvoranom misterija”: zidne freske, duge 17 metara a visoke 3, vjerojatno prikazuju tajanstveni ritual inicijacije mladih žena povezan s kultom Dioniza i njegovih orgijskih svečanosti bakanalija. Ovaj je kult bio zabranjen u Rimu, ali čak 28 likova u prirodnoj veličini na jarkocrvenoj pozadini “uhvaćeno” je u fazama rituala: Prinošenje žrtve, Prestrašena žena, Inicijatkinja otkriva Dionizov simbol falusa, Krilata žena bičuje mladu ženu koja kleči dok Bakhantica pleše itd.