Što je mislio Maestro kad je rekao: “Kakva pompejanska sličica...!” – naravno, u romanu “Kiklop” Ranka Marinkovića, a opisujući poprsje fatalne Viviane, koje je zločesti Ugo “iznio na vidjelo” pred cijelom kavanom? Nesvakidašnju prigodu da odgovore na tu, i sve druge nepoznanice o Pompejima imat će posjetitelji izložbe “Pompeji – život u sjeni Vezuva” koja se u Galeriji Klovićevi dvori otvara 15. ožujka.
Pompeji su bili tragični, dekadentni, inspirativni. “Intrigantni su najširoj publici”, kaže ravnateljica Klovićevih dvora Vesna Kusin o razlozima postavljanja izložbe za koju svih 110 predmeta dolazi iz Nacionalnog arheološkog muzeja u Napulju, a cijena od 3 do 3,5 milijuna kuna svrstava je u red “velikih”. Mjere osiguranja najrigoroznije su dosad.
Izložba počinje prizorima erupcije i s četiri odljeva tijela: Čovjek koji sjedi, Žena koja leži, Dječak sa sandalama i pas. Predmeti su u “u ambijentu”: rekonstruirani su kuća i vrt, na podovima su fotografije mozaika, a u vitrinama od neprobojnog stakla i s unutarnjim alarmom predmeti – s nalazišta, ili oni koje su bjegunci sa sobom ponijeli. “Bit će prikazani i filmovi koji rekonstruiraju ondašnji život, a možemo najaviti i manju popratnu izložbu koju će raditi Joško Belamarić, ‘Salona, hrvatski Pompeji’, koja će ujedno biti naš prijedlog za Unesco”, najavljuje Vesna Kusin. Kustosica izložbe je Jasmina Bavoljak.
24. 8. 79. - ZADNJI DAN POMPEJA
Pompeje su osnovali Etruščani krajem 7. st. p. n. e. Stoljeće kasnije gradom su zavladali Grci, pa iako su na vlasti bili kratko, njihov je utjecaj ostao snažan. Na prelazu iz 3. u 2. st. p. n. e. grad je pao u ruke Rimljana i postao dijelom Rimskog Carstva; tad se podižu sve važne građevine u gradu, forum dobiva dugu kolonadu s tri strane. Za vrijeme cara Augusta, od 20. g. p. n. e., podignuti su rimski hramovi omiljenih Augustovih božanstava. Znamenitosti su većinom iz tog vremena: Apolonov hram, Bazilika sa sudnicom, Forumske terme, zgrada Venerine svećenice Eumahije, Jupiterov hram, Stabijske terme, Amfiteatar, Vespazijanov hram... Do 24. kolovoza 79. godine vjerovalo se da je Vezuv obična planina – iako su potresi u gradu bili česti, pa je u i trenutku konačne propasti grad bio veliko gradilište nakon razornog potresa 72. godine. Kobnoga dana oko 10 ujutro čep od lave koji je zaustavljao protok magme iz Vezuva odletio je u zrak pod pritiskom plinova. Raspao se takvom silinom da je pao na grad u obliku kiše kamenja, zajedno s plinovima i pepelom. Obližnji grad Herkulanej prekriven je blatom u visini od 20 metara. Punih 19 sati erupcija je udarala grad, zatrpavala ga, i sa zadnjim udarom sljedećeg dana u 8 ujutro grad je bio bez života. Dio stanovništva vjerojatno je napustio grad s prvim znacima katastrofe; ostali su se sklonili u kuće: većina je vjerojatno ipak stradala od otrovnih plinova.
Kako su rađeni odljevi umirućih ljudi
Ideja za izradu odljeva pompejskih žrtava potekla je od Giuseppea Fiorellija, numizmatičara i inspektora iskopavanja u Pompejima od 1847. i voditelja iskopavanja od 1860. do 1875. Primijenio je znanstvenu metodu u arheološkim istraživanjima; među mnogim zaslugama je i podjela Pompeja na područja (regiones), blokove zgrada (insulae) i kućne brojeve. Prenio je metodu kojom se služe numizmatičari kako bi napravili gipsane odljeve kovanica. Tijela je rekonstruirao uz pomoć praznina što su ih ona ostavila u pepelnom sloju Pompeja. Odljev uključuje sve dijelove tijela koji se nisu raspali, npr. kosu ili predmet što ga je bjegunac sobom nosio. U nekim slučajevima odljev omogućuje da se iščitaju i uzorci na platnima i izrazi lica; tako je očuvan sam trenutak erupcije, bolni izrazi lica, djeca zakrivenih lica da se zaštite od vrela pepela, skupine osoba u zgrčenu položaju. Fiorellijeva metoda bila je korištena tijekom cijelog 19. st.
Prostitutke za par čaša vina
Bordel Lupanar (lupa, lat. prostitutka) jedino je nedvojbeno otkriće javne kuće u antičkom svijetu. Govore o tome eksplicitne freske, uzidani kreveti i grafiti s cjenikom. Pretpostavlja se da je u Pompejima bilo više od 25 javnih kuća; Lupanar je bila najveća. S pet prostorija u prizemlju i pet na katu – prostitutke su bile ropkinje uglavnom iz Grčke i s istoka; cijene usluga niske, ne više od nekoliko čaša obična vina. Osim u bordelima, prostitucije je bilo i u otvorenim sobama s pogledom na ulicu, gostionicama i termama. Freske iz Prigradskih termi (Termae suburbane), njih 16, od kojih je 8 još vidljivo, eksplicitno su erotske, hetero ili homoseksualne, a dvojako se interpretiraju. Po jednima, to je “jelovnik” usluga koje su robovi nudili na gornjem katu, po drugima, ukras interijera termi. Slike seksualnog sadržaja dolaze i iz privatnih kuća, često bogataških, može se rekonstrirati je li vlasnik koristio robove i za seks – po tadašnjim zakonima, na to je imao pravo, pa ako se sve događalo unutar četiri zida, nije imalo ni “sramnih” posljedica za vlasnika kuće.
Imali su vile i po 3000 kvadrata
Kuća u Pompejima jedno je od najdragocjenijih svjedočanstava na vezuvskom području, jer daje sliku svakodnevnog života (i to od predrimskog razdoblja sve do 5. st. n.e.) koja je drugdje izgubljena. Gospodska kuća (domus) s atrijem, jezgrom kuće i obitelji, najčešći je tip kuće i u Pompejima i u Herkulaneju. Atrij je u središtu imao bazen; prostorije su se pružale oko atrija: spavaće sobe, blagovaonice, sobe za svakodnevne aktivnosti, dok su pomoćne prostorije i kuhinja obično bili zabačeni, mračni i uski. Pod helenističkim utjecajem od 2. st. p. n. e. sve postaje bogatije, luksuznije. Najbogatije kuće imale su i vlastite terme. Ulaz u kuću obično je bio povezan s jednim ili više dućana, u vlasništvu glave obitelji; iznajmljivali su ih ili su ih vodili robovi. Namještaj (kamini, kreveti, stolovi, klupe) je bio ugrađen u zidove, a onaj od drveta, bronce ili mramora imao je ukrasnu funkciju. Glavni komad namještaja bio je ležaj (lectus) za spavanje i gozbe (kraj njih su bili mali stolići, mensae, s nogama u obliku šapa). Svjetiljke su bile raznovrsne, za gozbe pomno odabrane i njihove su sjene zabavljale goste.
Umjesto u običnim kućama, bogataši su živjeli u vilama. Vila misterija najveličanstvenija je gradska vila. Panoramska blagovaonica zbog svojih je freskodekoracija nazvana “Dvoranom misterija”: zidne freske, duge 17 metara a visoke 3, vjerojatno prikazuju tajanstveni ritual inicijacije mladih žena povezan s kultom Dioniza i njegovih orgijskih svečanosti bakanalija. Ovaj je kult bio zabranjen u Rimu, ali čak 28 likova u prirodnoj veličini na jarkocrvenoj pozadini “uhvaćeno” je u fazama rituala: Prinošenje žrtve, Prestrašena žena, Inicijatkinja otkriva Dionizov simbol falusa, Krilata žena bičuje mladu ženu koja kleči dok Bakhantica pleše itd.
Ručak od 3 sata popodne do zore
Hrana je bila važna i složena ceremonija. Osim hedonističke, objed je imao i društvenu komponentu: gozba je pokazivala bogatstvo domaćina, na njoj su se razvijale poslovne i političke veze. Obično bi počinjala oko 15 ili 16 sati popodne, a trajala do zore. Od 2. stoljeća p. n. e. gozba posve gubi antički karakter štedljiva obroka, uz bliske osobe pod zaštitom bogova Lara, a prostorije posvećene gozbama bile su trikliniji – tri ležaja po tri mjesta, raspoređenih oko stola u obliku potkove. Jelo se ležeći na boku, uglavnom prstima, zagrlivši tanjur; na srednjem ležaju (medius) počasni gost; na lijevom (imus) gazda kuće, desno manje važan gost (clientes). Posluga je bila brojna, raspoređena prema sposobnostima: hranu i piće posluživali su ministratores, imali su dugu kosu i živopisnu odjeću. Hranu su dijelili scissores ili carptores, a robovi nižeg ranga obavljali su čišćenje tijekom i poslije gozbe i bili su obrijanih glava. Tempo gozbe diktirao je nomenclator, meštar ceremonijala. Navodno su i gosti morali slijediti stroga pravila – no, ona su se uglavnom kršila, a prizore pretjerivanja, raspuštenosti, vulgarnosti domaćina i nezasitnih gostiju bilježe Horacije, Petronije, Marcijal i Juvenal. Večera (gustatio) se sastojala od predjela, glavnog jela i deserta (svaki po nekoliko jela), a drugi dio (secunda mensa) posvećen je bio vinu. Na njemu su uz muškarce smjele ostati samo slobodne žene i kurtizane, koje su uveseljavale skup kao i svirači, žongleri i plesači; a u najsvečanijim zgodama virtuozi na kitari i flauti te deklamatori književnih tekstova.
Zadnji krik vrtne mode
Smješten u unutrašnjosti kuće; za uzgoj povrća, voća, aromatičnih biljaka; krasile su ga i ljekovite i ukrasne biljke (šimšir, lovor, bršljan, vrtlarski podrezani u oblike životinja, geometrijskih likova, čak i božanstava). Vrtovi su ukrašavani manje ili više luksuznim fontanama i skulpturama: stupićima s poprsjima, okruglim visećim talismanima (oscillae), reljefima s maskama, kipićima Amora, Bakha, Afrodite, prizorima borbe. Fontane su bile bogate, hidrauličko inženjerstvo stvaralo je umjetne vodopade, niše ukrašene školjkama i dragocjenim mozaicima od staklene paste.
Primjetan utjecaj za uređenje vrtova stigao je nakon izgradnje augustovskog akvadukta. On je privatnim kućama donio tekuću vodu, koja je dotak bila veliki problem. Biljke su podrezivali profesionalni vrtlari, a danas se provode arheobotanička istraživanja koja omogućuju rekonstrukciju vrsta i položaja biljaka u vrtu.
Prekrasne vrtove imale su i slavne pompejanske vile. Među najslavnijima bile su: Faunova vila (jedna od najvećih u Pompejima; prekriva cijelu četvrt od 3000 četvornih metara; ime je dobila po figuri fauna koji je stajao u sredini plitkog impluviuma), Vila Vetii bila je raskošna rezidencija bogate trgovačke obitelji Vetii, poznata po najbolje očuvanim freskama; najveća vila bila je vila Julija Felixa koja se, kao i kuća Octaviusa Quartiusa, nalazila u sjevernom dijelu grada.
Njega tijela
Preparati za borbu protiv dermatitisa na bazi telećih genitalija kuhanih u medu i octu, sredstva za ublažavanje bora na osnovi magarećeg mlijeka, šminka (crnilo od čađi, prašci za bojenje obraza, puder od kristala i hematita za sjaj), ali i obično čišćenje tijela spužvom, abrazivnim tvarima..., sve je to spadalo u redovitu higijenu i njegu stanovnika. Osnovna higijena odvijala se u termama, otvorenima svim građanima, (financirali ih mecene ili car osobno) kamo se odlazilo jednom tjedno ili svakih devet dana, jer samo su rijetki imali prostor za kupanje u kući. Kozmetika, šminka, frizura bile su namijenjene ženama. A ženski je rutual završavao stavljanjem nakita. Nakit je pratio modu 1. stoljeća...
Od pekare do bordela
Uzgoj loze i maslina, žitarice, voće i povrće... sve se to relativno lako proizvodilo na plodnu tlu. Amfore za vino s pečatima lokalnih obitelji proizvođača (Lassii i Emachii) pronađene su čak u Francuskoj, što svjedoči da su Pompeji bili dijelom trgovačke mreže koja je povezivala Sredozemlje. Legalan biznis bila je i prostitucija: u doba Kaligule vlasnik bordela čak je plaćao i porez. Cvjetala je i proizvodnja vune, o čemu svjedoče 23 valjaonice; pet tkalačkih radionica, šest bojadisaonica. Postojale su tri peći za keramiku za lokalne potrebe. Tijekom kasnog razdoblja Republike i početka Carstva, zbog niza potresa grad stagnira i ulazi u razdoblje opće gospodarske krize koja će pogoditi cijelu Kampaniju. Mijenja se socijalna slika.