Dugački, crni, asimetrični kaput, sa zipom po cijeloj dužini koji potpisuju domaći dizajneri Zoran Mrvoš i Ogi Antunac Nini Violić sjajno stoji. “Nazvala me Ana Karić tri dana prije nego što je umrla i rekla mi kako je u Petrinjskoj, u Linku, vidjela kaput upravo za mene. Pa baš mi treba kaput, rekla sam joj. Naravno da ti treba, odgovorila mi je Ana, pa zima je. To je bilo zadnji put da smo se čule”, ispričala je Nina Violić dok smo pile kavu prije nego što je odradila fotosession s Globusovim fotografom Borisom Štajduharom.
Dok ste prije više od dva desetljeća studirali na Akademiji, je li vam uopće padalo na pamet da ćete jednog dana biti prvakinja drame zagrebačkog HNK? Uvijek ste pokazivali taj pomalo anarhoidni, pankerski duh, a HNK-ovi se još percipiraju kao mjesta najžešćeg kulturnog establishmenta.
- Još od Akademije s Ivanom Legati, pa preko ITD-ove škvadre s Jelenom Miholjević i Natašom Dangubić, na čelu s mojom najvećom učiteljicom Anom Karić, najveća sprdnja bilo je nazivati se prvakinjom drame.
Senka Bulić, kad je napravila Scenu Gorica, sprdala se sa mnom da sam prvakinja pučkog učilišta, a eto prije mjesec dana završila sam s tom titulom u HNK. Šali nikad kraja. Za mene to znači samo obaveza a nikako uhljebljenje, ako ste na to ciljali. Naučila sam raditi kao konj i ljudi iz struke, a naročito moje bivše kolege iz ZKM-a najbolje znaju koliko mogu potegnut. Ono što znam to je da me u HNK čeka puno posla i da se tome jako veselim. Imate pravo, ako mi ništa drugo ne pođe za rukom, uvijek ću moći reći da sam bila prva pankerica koja je postala prvakinja Drame nacionalne kuće.
...
INTERVJU U CIJELOSTI PROČITAJTE U TISKANOM IZDANJU GLOBUSA