Osam najboljih hrvatskih glumaca - Globus.hr

Oni tek dolaze, ovo će biti njihovo desetljeće

Osam najboljih hrvatskih glumaca

Za njih ne postoji konflikt između sapunica i kazališnih uloga: sve je to, kažu, gluma. U godinama koje dolaze sve će se češće pojavljivati na naslovnicama novina. Globus otkriva tko su najperspektivniji hrvatski mladi glumci koji već prvim ulogama dokazuju da je stiglo novo vrijeme teatra i filma...

Franka Klarić

Pogledajte je u “Piru malograđana” u HNK Šibenik i u filmu “Show must go on”

Sjećate je se sigurno iz dramske tv-serije “Loza”! Šibenčanka Franka Klarić već je tu najširoj publici kao Kate Radovani pokazala svoj mediteranski temperament. No, ona je u kazalištu od osnovne škole, prošla je dramsku grupu, Međunarodni dječji festival, Lidrano, pa i zagrebačku Akademiju dramske umjetnosti. “Ne na preveliku radost mojih roditelja, ali sad su mi velika podrška”, kaže. Rođena prije 25 godina Franka Klarić rado pamti svoju ulogu Aglaje u “Idiotu” u režiji Ivana Plazibata u Teatru &td, te isto u &td-u predstavu “Radio Kundera”, koju je radila s Helenom Petković prema motivima Kunderine “Nepodnošljive lakoće postojanja” i tekstu dramaturginje Vedrane Klepice. Ipak, posebno ističe rad s Bobom Jelčićem na ispitu “Teška” te s Reneom Medvešekom na “Juditi” Marka Marulića.

“Kroz rad s njima gluma je za mene postala proces kojim osvještavaš svoje biće. Osvještavaš prirodu djelovanja svog lika i pritom se propitkuješ i upoznaješ samog sebe. Razvijaš se i rasteš privatno kroz posao.” Franka Klarić privržena je rodnom Šibeniku te puno radi u tamošnjem kazalištu.

Nedavno je imala premijeru “Pira malograđana” Bertolta Brechta u režiji Dražena Ferenčine, te je za Globus i pozirala u kostimu iz te predstave. “Za glumu je bitno biti vjerodostojan. Pokušavam u gledatelju probuditi osjetila da se nakon predstave osjeti drugačijim. To je ljepota kazališta, da se publika na neki način poistovjeti sa stanjem koje ja kao glumica donosim, proživi ga, preispita vlastite želje i potrebe... Većinom sam imala priliku raditi u kazalištu, ali smatram da svaki umjetnički kanal ima svoje zakonitosti. U suštini je gluma uvijek gluma, ali za razliku od kazališta, kamera prvo zahtijeva ispunjavanje tehničkih uvjeta, dok je gluma nadgradnja. Kazalište pak pruža veću slobodu, ali za razliku od filma nemate pravo na pogrešku.”

U slobodno vrijeme Franka Klarić pleše argentinski tango, vježba jogu kod Danijela Dubičanca, druži se i izlazi sa “šibenskim gospojama”. “Idem u prirodu, čitam stripove, radim torte, maštarim o budućnosti, planiram... putujem...”

Priznaje da nema ambicija za inozemnu karijeru. Kaže da voli tu živjeti i da je previše vezana za obitelj i prijatelje. Ipak, simpatično dodaje: “Ako me pozove Terrence Malick…”

...

ČLANAK U CIJELOSTI PROČITAJTE U TISKANOM IZDANJU GLOBUSA