Poneke se nepravde udvostruče, pa koliko god već bile teške, ispadnu još i teže. Takav je slučaj nasljednika obitelji Mayer, jedne od najbogatijih obitelji s ovih prostora prije Drugog svjetskog rata.
Obitelj Mayer, poslije Mayer Marić, a potom preimenovana u Marić, bila je poznata židovska zagrebačka obitelj iz 19. stoljeća. Počeli su se uzdizati s Hinkom Mayerom, a zenit su dosegli za vrijeme njegovih sinova dr. Milana i dr. Artura Marića, veleindustrijalaca iz Zagreba, stvarnih vlasnika Rafinerije Sisak, koji su posjedovali većinski paket dionica naftne industrije “stare” Jugoslavije i brojne druge tvrtke i tvornice unutar Koncerna Mayer. Svoj veliki imetak koji je došao iz Beča umnogome su povećali poslovanjem s crnim zlatom.
Politika obitelji bila je da sve vode najsposobniji članovi. Sav obiteljski kapital generacijama je bio u zajednici.
Uspješni Hinko Mayer imao je sestru Sofiju, a Dragutin Mayer njezin je praunuk.
Sofijinom imovinom upravljao je prvo njezin brat, a poslije njegovi sinovi koji su bili obrazovani na najboljim europskim sveučilištima. Sestrin dio nasljedstva, dakle pola imetka, bilo je u “mraku”. Sofija je bila “de facto” izvanknjižni vlasnik dijela obiteljske imovine.
...
ČLANAK U CIJELOSTI PROČITAJTE U TISKANOM IZDANJU GLOBUSA