Najprije vam pogled zapne za visoki tamni neboder, s neobičnim izbočenjem na vrhu. Neboder, crni monolit s površinom od reflektirajućeg stakla, dio je većeg kompleksa. Između njega i zgrade MSU-a neočekivana je udubina: golemi trg ispod razine okolnih ulica. Dobro, spustite se na trg – i, možda i ne znajući, naći ćete se na jednoj od najvažnijih kulturnih točaka Zagreba. Naime, kompleks s neboderom veliki je Židovski kulturno-društveni centar, a niska nova zgrada nasuprot njemu, koja zatvara taj trg, aneks je MSU-a i u njemu se nalazi Galerija “Edo Murtić”...
Dio je to vizije zagrebačkog arhitekta Alena Žunića, autora nesvakidašnje atraktivnog prijedloga za novu sinagogu, u raspravi koja se ovih tjedana opet rasplamsala prijedlogom arhitekta Nenada Fabijanića za uređenje memorijalnog centra u Praškoj ulici 6, gdje je stajala sinagoga srušena 1941-1942. godine. Alen Žunić, dvadesetčetverogodišnjak koji je trenutačno na postdiplomskom specijalističkom studiju teorije i filozofije arhitekture na Harvardu, kao da svojim projektom želi reći: “Odmaknimo se od Praške, ona može ostati zadatak za neko buduće vrijeme!” Žunić, naime, sinagogu smješta u Novi Zagreb, na središnju os, između Muzeja suvremene umjetnosti i Centra Bundek, gdje danas postoji livada, koja je namijenjena, po GUP-u, za kulturni i društveni sadržaj.
Sadržaji sklopa u Žunićevu projektu nisu vjerski “zatvoreni grad”: oni su izrazito javnog karaktera i otvoreni su svim stanovnicima Zagreba. Odabrana lokacija uz novozagrebački potez “središnje osi” organizirana je u tri glavne zone: sjevernu s izgrađenim sklopom Židovskog kulturno-društvenog centra, potom središnju s deniveliranim trgom (koji omogućuje pješačko spajanje istočnog ulaza u Velesajam tj. Aleje nacija i naselja Središće) te južnu zonu s paviljonom Galerije “Edo Murtić” kao svojevrsnim aneksom MSU-a.
Sve na jednom mjestu. Niski dio s naglašenim “trakama” etaža, objašnjava Žunić, objedinjuje sve kulturno-društvene prostorije Centra. Pročelja su projektirana kao envelopa od corten čeličnih ploča, a crni neboder s površinom od reflektirajućeg stakla je poslovne namjene. Sama sinagoga nalazila bi se u dvostrukoj etaži smještenoj na 14. katu, volumena izbačenog iz glavnog korpusa tornja, obloženog crnim mat perforiranim limom.
Zašto u Novom Zagrebu?
Žunić, inače dvostruki dobitnik Rektorove nagrade, najbolji student svoje generacije, nagrađivan na mnogim javnim natječajima, koautor knjige “Antologijski arhitektonski vodič Zagreba” (s profesorom Zlatkom Karačem), postavio je arhitektonski i teorijski uvjerljivu tezu. Rekao je – Kleinova sinagoga u današnjoj Praškoj, kad je građena 1866., bila je na samom kraju gradske periferije, građena je u vrtovima Emanuela Priestera. Praške ulice još nije bilo, probijena je na darovanom zemljištu židovskih obitelji, i vodila je na tadašnje stočno sajmište, današnji Zrinjevac, gdje je bilo trgovište svinjama i volovima, što je tada bio sam kraj grada. Međutim, Židovi su za to vrijeme jednom tako spektakularnom gradnjom potakli pomicanje suvremenoga grada prema jugu i otvaranje novih urbanističkih situacija, te je sinagoga generirala cijeli jedan historicistički Zagreb tadašnje ulice Marije Valerije (današnje Praške), i tek kasnije je to postalo Zrinjevac, Tomislavac...
“Novo vrijeme mora imati mogućnosti za propitivanje novih lokacija i za generiranje novih prostora visoke razine urbaniteta, kako se to događalo i u prošlosti”, kaže Alen Žunić. “Gotovo da i nema bolje reference od same povijesne sinagoge u Praškoj ulici iz 1866./67. Zagreb 19. stoljeća je imao smjelosti za dislociranje kapitalnih sadržaja na posve nove, još neformatirane prostore, pa je primjerice palača Akademije – prvotno projektirana za gornjogradski ugao parka Grič – ipak izgrađena uz rampu južne mitnice na rubu kukuruzišta! Nova zgrada HNK je s višekratno projektirane lokacije na Jelačićevu trgu smjelom odlukom bana Khuen-Héderváryja premještena na isušenu močvaru ispred zgrade Sveučilišta. Stoga smatram da je pozicioniranje novog funkcionalno i identitetski kapitalnog sadržaja za židovsku zajednicu, ali i za grad – poput suvremenoga društveno-kulturnog centra sa sinagogom – opravdano smjestiti upravo u srcu Novog Zagreba.”
...
ČLANAK U CIJELOSTI PROČITAJTE U TISKANOM IZDANJU GLOBUSA