Glazba koju ne može uništiti vrijeme
Dubravko Majnarić
Emisija “Zvjezdana prašina”
Hrvatski radio 2, petak 19.30 – 24 h
Svakoga petka puštam evergreene za publiku od 35 do 80 godina
Cjeloživotno iskustvo bavljenja glazbom pomoglo je Dubravku Majnariću da napravi jednu od najdugovječnijih emisija na Hrvatskom radiju, Zvjezdanu prašinu, koja se 20 godina svakog petka emitira na 2. Programu. Traje – četiri i pol sata! “Kad sam preuzeo emisiju, koju je jedno vrijeme vodio i Boško Petrović, vidio sam da isključivo jazz koncepcija ne bi bila dobra za dugi vijek emisije. Predložio sam koncept ‘od Bacha do jazza’, i tako je i ostalo: musical, film, jazz, evergreeni, velike zvijezde, jazz obrade klasike,” kaže Majnarić, koji je 20 godina bio umjetnički direktor Jugotona, a 1985. umjetnički direktor dvorane Lisinski.
Emisiju je nazvao “Zvjezdana prašina”, pa nije bilo teško naći špicu, “Stardust” Hoagyja Carmichaela.
Majnarić je 1958-65 svirao harmoniku u orkestru Ive Robića. Nastupajući ljeti u bijelom smokingu na terasi hotela Kvarner (s Draženom Boićem, Krešimirom Remetarom, Silvijem Glojnarićem i Brunom Pintarom, dok im je stalni gost bio veliki njemački producent Bert Kaemfert) ili zimi u Ritz cabaretu, gdje je swing bio glazba uz koju su se ljudi zabavljali, shvatio je da je “swing osnova svega”.
“Jedina prava glazba u jazzu, koja ima smisla, ona je koja ima swinga. Nakon toga nastaje jedan larpurlartizam koji je svodi na virtuozitet, a ono što glazbu čini glazbom, melodija i harmonija, pada u drugi plan, ili se uopće ne može raspoznati. Mi to zovemo free jazzom.
To je slijepa ulica koja je dovela jazz do male slušanosti. Free jazz u svojoj emisiji ne puštam, čak i Johna Coltranea, Milesa Daviesa… koji su free jazzom dostigli svjetsku slavu, puštam ih samo u ranim izdanjima, dok su bili u swingu”, obrazlaže. Posao mu olakšava i ogromna privatna fonoteka. Ima više od 30.000 magnetofonskih vrpci, ploča, CD-a, DVD-a.
Recept za emisiju? Pazi da glazba bude iz trezora trajnih vrijednosti (standarda, evergreena), da ima dopadljivu melodiju i interesantnu i bogatu harmoniju. “I treće, za emisiju najvažnije – mora imati dušu, onog momenta kad nema dušu slušatelj prelazi na drugu stanicu. Dušu daje glazba koju ste odabrali i onaj tko tu emisiju vodi. Moj veliki uzor je bio pokojni Willis Conver, urednik jazza na Voice of America,” kaže Majnarić, čiji su glavni slušatelji “od 35 do 80 godina”.
Za široku publiku
Tamara Kolarić i Mario Kozina
Časopis Filmonaut
U svim boljim knjižarama
Časopis za film koji se ne boji interneta
“Smatramo li se filmskim geekovima? Ako se riječ geek odnosi na nekoga tko voli ono čime se bavi i time se bavi u svoje privatno i profesionalno vrijeme te ono što nauči voli dijeliti s drugima, onda smo, valjda, geekovi”, kažu nam Tamara Kolarić i Mario Kozina, urednici časopisa za film “Filmonaut”.
“Prva dva broja Filmonauta izašla su kao online časopis, a nakon niza pozitivnih reakcija, kao i financijske potpore Hrvatskog audiovizualnog centra, njegov dotadašnji urednik i izdavač Dario Juričan odlučio ga je preseliti na papir. A mene i Tamaru pozvao je da budemo novi urednici”, kaže Kozina.
Na domaćem tržištu, osim Hrvatskog filmskog ljetopisa, već nekoliko godina ne postoji tiskovina koja bi bila posvećena filmu. “Svjesni smo da je danas većina filmskih novosti i recenzija dostupna online i besplatna”, kaže dalje Kozina, “pa smo čitateljima odlučili ponuditi nešto drugo: niz probranih tema i analitičkih članaka napisanih na pristupačan način, koji se bavi suvremenim trendovima u filmu. Interneta se, zapravo, ne bojimo, jer na njemu tekstove često čitamo površno, jer smo navikli na njihovu brzu konzumaciju i skakutanje po linkovima.
Filmonaut sadrži istraživačke i analitičke članke, te poziva na podrobnije čitanje i refleksiju. Cilj Filmonauta podići most između akademizma i šireg kruga čitateljstva.” Filmonaut surađuje s cijenjenim britanskim filmskim časopisom Sight&Sound. Zasada, doduše, jednosmjerno. “Omogućili su nam da za svaki broj odaberemo neki od članaka koji su objavljeni u njihovom časopisu te da ga besplatno objavimo na hrvatskom.”
Online enciklopedija s Kvarnera
Vedrana Spadoni Štefanić
Riječka enciklopedija Fluminensia
Riječki leksikografi ujedinjeni na Facebooku
Facebook grupu “Riječka enciklopedija Fluminensia” pokrenuo je u srpnju prošle godine Goran Moravček. Vedrana Spadoni Štefanić od početka je bila, kaže nam, tek “najaktivnija članica”, a kada se Moravček povukao, upravo je njoj prepustio administriranje. Grupa “Riječka enciklopedija Fluminensia” danas ima 4440 članova, a u foto albumima ima oko 3500 fotografija.
Ono što grupu čini posebnom je sinergija, spoj ljudi raznolikih struka, godina, pozadina, državljanstava, političkih preferencija, statusa, interesa koji zajedno stvaraju sadržaj. Nakana je u početku bila “sadržajno obraditi zemljopisne, povijesne, društvene i znanstvene činjenice vezane uz razvoj Rijeke i njezine šire okolice, prostor na kojem su se od prapovijesti do naših dana susretali narodi, prožimale kulture i doticale vjere”.
No, kako su se ljudi sakupljali, tako je aktivnost grupe postajala sve životnija, pa su, osim prikupljanja građe, pokrenuli niz inicijativa. Jedna je spašavanje 200-godišnje kamene volte uz suradnju MO-a Grad Trsat, akciju “REFaj se” (refat na čakavskom znači oporaviti se, izbaviti iz dugova) koja je razrađena nakon posta Eduarda Filipovića o grafitima zanemarenih riječkih sportaša, zanimljivih trenutaka iz prošlosti, postignuća i zanemarenih ljudi. “Iskopavaju se stare i nove knjige, članci, filmovi i klipovi, poduzimaju se ekspedicije, Dragutin Sošić je napravio stotine foto komparacija dijelova grada nekad/sad itd. Sabiru se stare izreke, rječnik čakavskih i fiumanskih riječi, izviru stare fotografije, sjećanja i komentiraju se aktualni događaji. Objavljuje nas nekoliko stotina, bilo tekstove, bilo slike, bilo poveznice. Povremeno se javi i gradonačelnik Rijeke, a osobno se nadam da će uslišiti našu zamolbu da se napravi analiza tla i vode na aluminij i barij.” Ideja je, ukratko i poetično, otvoriti ormare povijesti i prozore budućnosti.
Najbolji vodič za filmove u Hrvatskoj
Krešimir Mikić
Najveća hrvatska web-stranica o filmu
www.kresimirmikic.com
Web stranicu o filmu vodim sam samcat i obnavljam je svaki dan
“Film mi je hobi, a ujedno i profesija, što mi je nemoguće odijeliti. Film je moja ljubav i moj život, što nije ni fraza, a ni patetika. Jednostavno, ja film živim. Mnogi će reći da je živjeti film možda predosadno ili prenaporno. Meni nije. Volim ga na isti način kao i u djetinjstvu. Bitno je jedino u toj ljubavi i odanosti filmu pronaći sljedbenike. I ova je stranica, barem se nadam, doprinos takvom nastojanju”, napisao je Krešimir Mikić, filmofil i profesor, na svojoj stranici www.kresimirmikic.com. Uopće ne čudi da je njegova stranica o filmu sadržajno najbogatija i najbolja na hrvatskom jeziku kada se na njoj pročita podatak da je Mikić gledao preko 50.000 igranih filmova.
“Ovo je broj iz vremena kad sam pokrenuo ovu stranicu, a bilo je to u travnju 2010. godine. Na dan 1. ožujka 2012. pogledao sam 52.380 filmova!”, kaže nam filmofil Mikić.
Inače, Krešimir Mikić iz naše priče nije poznati glumac već sveučilišni nastavnik na zagrebačkoj ADU i na Učiteljskom fakultetu, te pokretač i voditelj privatnog visokoškolskog studija Film, televizija i novi mediji na Visokoj politehničkoj školi u Zagrebu. “Kad čovjek tako nešto voli, kao ja, tada želi da i drugi u tome sudjeluju. To je jedan od razloga što sam još prije puno godina počeo o filmu govoriti mladim ljudima u klubovima, a kasnije i na fakultetima. Osim što me to izuzetno veseli, održava me i mlađim nego što jesam”, piše Mikić na svojoj stranici.
Njezin sadržaj je izuzetno zanimljiv i, što je rijetkost među zanesenjacima koji svojom stranicom ne ostvaruju nikakvu zaradu, Mikić je obnavlja svaki dan. Uostalom, ima i stalnu dnevnu rubriku “Danas preporučam pogledati na televizijskim postajama”, pa tjednu “Filmovi od četvrtka do srijede”, ali i sve relevantne linkove o filmu, te kolumne medijske tematike.
Tu su još i rubrike o filmskim zvijezdama, starim filmskim plakatima, filmskoj glazbi, filmskim manifestacijama, knjigama o filmu, filmskoj povijesti. Kuriozitet je Krešino kino: tjedno prikazivanje jednog značajnog odabranog filma, ali i internetska galerija: odabrani “filmići” skinuti s interneta! “Ove godine sam pokrenuo udrugu za medijsku kulturu Mediji (mediji.hr) koja ima portal namijenjen medijskoj kulturi, medijskom opismenjavanju, posebice filmskom, odgoju za medije. Može se reći: mediji i škola, namijenjen učiteljima, odgojiteljima, djeci, roditeljima To je buduća publika na koju nikad ne smijemo zaboraviti”, zaključuje filmofil i profesor Krešimir Mikić.
Alternativni leksikon književnosti
Zoran Roško
Blogovi svjetske eksperimentalne književnosti
http://zorosko.blogspot.com
Jedinstveni svjetski vodič kroz manje komercijalne pisce
“Zoranroskovacuumplayer” samo je jedan od tri bloga na engleskom jeziku koja vodi pisac i teoretičar Zoran Roško. “Možda je bolji opis ‘arhiv podataka’, jer svaki post je svojevrsna kolekcija s interneta prenesenih tekstova o autorima koji su meni osobno važni. S druge strane, stvara se i arhiv podataka o tekstovima koji spadaju u eksperimentalne, inovativne, manje komercijalne vidove književnosti – za druge korisnike. Neka se posluži komu treba!”, kaže Roško (u civilnom životu zaposlen u knjižnici), čovjek koji stoji iza tisuća internetskih stranica.
“Neki su autori tako malo poznati da o njima nađem svega par redaka; o nekima i 40, 50 kartica. Što se tiče autorskih prava, ja se ponašam kao da je sve što je na internetu javno. Nije nikad bilo problema”, kaže Roško koji je do sad postavio oko 500 takvih postova (500 autora), a kad ih bude oko 1000, bit će to najjača svjetska internetska baza te vrste podataka. To može biti i u sljededećih nekoliko godina, znači, ta masovnost bit će ipak nešto posebno, a mislim da je i društveno-koristan rad”, zaključuje. Blog “Roškofrenija” počela je iz potrebe da objavi teorijske tekstove koje je napisao nakon što je objavio knjigu “Paranoidnije od ljubavi, zabavnije od zla”. “Zasad ne mislim da ima potrebe da objavljujem novu knjigu tog tipa – nema za to dovoljno čitateljske publike, iako tu imam materijala za dvije do tri knjige.”
“Za potencijalnih 100 ili 200, maksimalno 300 čitatelja ne treba gnjaviti nekog izdavača… ali neka znaju da sam nastavio pisati”, kaže Roško, dodajući da je zadnja, aktualna faza unutar istog bloga gotovo klasičnoblogerska: daje preporuke za film, glazbu, videospotove… Nekad se tome opirao, jer mu je bilo “previše narcisoidno”.
Treći je blog Man Who Authored Everything on the Internet, nastaje u kontrastu s općom perecepcijom da je Internet kolektivno djelo. “Išao sam na kontraštos, solipsističku pretpostavku da je to laž, te da je sve na internetu napravio jedan čovjek, ili neka tajna služba, a taj blog je kao ‘The best of…’ onoga što je on napravio”, objašnjava Roško. Sastoji se od tekstova (recimo kao kad u knjizi pocrtaš neki odlomčić koji ti se sviđa) te fotografija, ilustracija, sličica… a spajanjem raznih citata u isti post dobivaš novu cjelinu, nastaje novo kolektivno djelo različitih nepotpisanih autora! “Nekoliko mi se ljudi javilo – izvrsni su vam tekstovi. Misle da sam sve sam napisao, što nije loša igra”, kaže Roško, koji očito uživa u manipulatorskoj moći medija.
Samozatajnost blogerske žrtve mu ne smeta: “Umjesto da zaboraviš tekst, spremiš ga, a vidjet će se i što se, eventualno, može poslije s tim napraviti. Najveći posao je stavljanje kritika na zoran rosko vacuum player. Možda bih ga mogao usporediti sa strašću za neki hobi”, kaže Roško.
Besplatni magazin u PDF-u
Robert Gojević
Online časopis Blur
www.blur-magazine.com
Moj fotografski časopis čita se čak u 195 zemalja
Otkačeni ženski aktovi dominiraju internetskim časopisom za fotografiju Blur. Nastaje daleko na istočnom predgrađu Zagreba, u nevelikoj obiteljskoj kući ispred koje je mali vrt u kojem cvatu visibabe. Odatle se pruža u 195 zemalja svijeta, a downoloadi se po broju (do sad je izišlo 25 brojeva) kreću između 12.000 i 14.000. Glavni mu je urednik i pokretač Robert Gojević, koji kaže: “Odlučio sam si napraviti fotografski časopis kakav bih ja volio čitati. Svaki foto časopis danas na svijetu ima 50 reklama, što je čisti višak, a informacije su prečesto jedne te iste… ali, kad se pitate u kojem biste časopisu predstavili nekog fotografa, nema odgovora.” Blur je časopis za one koji vole fotografiju, dodaje Gojević.
“Zato uz fotku nema tehničkih podataka: ističemo kreativnost i osobu koja stoji iza toga. U istom broju časopisa bez problema ćemo uz svjetske top fotografe staviti totalnog anonimusa, čak i amatera, koji svojim fotografijama pokazuje da ima ukusa, stila, znanja…”
To je ujedno i način da hrvatski fotografi zainteresiraju nekog u inozemstvu. Urednici su iz iz Njemačke, Kanade, Brazila, SAD-a… koji za svoje rubrike rade i intervjue.
Časopis će ove godine prvi put primiti novčanu potporu Grada Zagreba; odlukom da ne objavljuju reklame sami su si, kaže Gojević, prerezali granu na kojoj sjede. Entuzijazam je, dakle, glavni pokretač časopisa. Gojanović je po zanimanju grafički dizajner;, slikarstvo je učio u jednoj zagrebačkoj privatnoj visokoj školi, ali, kako kaže, “tu nema kruha, fotografija je prirodni nadomjestak”. Ponosan je što je Blur po internetskim pokazateljima najači internetski fotografski časopis na svijetu. U Bluru nije objavio nijednu svoju fotku, a bavi se art fotografijom. “Forsiram ljudski lik i aktove jer mislim da je u tome hrvatska fotografija ‘skučena’; malo je fotografa koji rade akt i teško se dolazi do modela”, kaže Robert Gojević.
Sve popularniji internetski portal
Saša Randić, Ivan Dorotić, Petra Tomljanović i drugi
Portal za dizajn i arhitekturu Pogledaj.to
http://pogledaj.to
Govorimo o dizajnu i arhitekturi tako da nas razumiju apsolutno svi
Govori o arhitekturi tako da te razumiju i oni koji nisu arhitekti, bila je zamisao Saše Randića, vlasnika arhitektonskog ureda “Randić i suradnici”, pri kojem djeluje blog Pogledaj.to. Kad je prije četiri godine, nakon rada na raznim arhitektonskim publikacijama (npr. Čovjek i prostor) zaključio da treba napraviti nešto novo, razmišljao je o časopisu, ali rast interneta i važnost internetskih blogova u svijetu potakla ga je na web. “Željeli smo pisati iz arhitektonskog ureda, dakle kombinirati arhitektonsku produkciju i pisanje i istraživanje, kao u nekovrsnom medijskom laboratoriju”, kaže Randić. No, s vremenom se pokazalo da arhitektura nije dovoljno dinamična da bi punila stranice, a nije se potpuno ni preklopilo ono što se radi u birou s onim što se objavljivalo, tako da je taj blog, ili portal, koji se bavi trima stvarima, arhitekturom, dizajnom, i svime što je vezano uz prostor, počeo živjeti svoj život, i danas je najreferentniji za dizajn.
“Portal reflektira ono što se u zadnje tri godine, otkako je počela kriza, događa u hrvatskoj arhitekturi. Ne skidamo samo sa stranih portala, a činjenica je da je u Hrvatskoj u zadnje tri godine jako pao broj natječaja, izvedbi…”, kaže jedna od pokretačica Pogledaj.to, novinarka Barbara Matejčić.
“U trenutku kad je blog nastao, arhitektonska produkcija u Hrvatskoj bila je najveća u zadnjih 50 godina, puno se toga događalo, pa smo i mi mogli biti zanimljivi. No, i neovisno o krizi, arhitektura ima jedan svoj ritam, dosta spor…”, kaže Randić.
Pogledaj.to danas ima od 60.000 do 70.000 pojedinačnih posjeta mjesečno; 10.000 fanova na Facebooku, nešto manje na Twitteru. “Face i twitter spominjem zato što nam barem polovica prometa dolazi s društvenih mreža”, kaže Saša Randić, “dakle, naše ‘pleme’ ima oko 11.000 ljudi. Publika je uglavnom iz Hrvatske i regije. Imamo i englesku verziju (comeandcheck.it) koju radi Iva Tijan iz Rijeke. Comeandcheck.it još ne živi u obimu u kojem bismo željeli, svakako ćemo na njemu intenzivno raditi, jer mi više ne živimo u zemlji od četiri milijuna, nego 300 milijuna stanovnika…”, kaže Randić. Dizajn je napravio Damir Gamulin Gamba; Barbara Matejčić je u startu pisala i uređivala; njenu ulogu preuzeo je Ivan Dorotić, koji je i vrstan fotograf, kako kaže Randić, pa često obogati stranicu svojim fotkama. Petra Tomljanović piše i lektorira; Marina Andrijašević je grafička dizajnerica, a Marina Franolić se bavi financijama, pa kaže: “Prije tri-četiri godine stanje je bilo puno bolje, no, marketing je prva grana koja se unutar firmi kreše, tu se smanjuju troškovi i to nam je najveći problem.” Randić više ne razmišlja o tiskanom izdanju. “Pogledaj.to je trenutno puno zahvalniji u digitalnom obliku, jer je jeftiniji i jednostavniji i puno većeg dosega. U tiskanom izdanju voljeli bismo objavljivati monografije i tematske, ciljane publikacije.”