Vijest je zadobila međunarodnu pažnju kada se otkrilo da iza nepotpisanog teksta stoji francuski književnik, filozof i esejist Albert Camus, koji je zajedno s osnivačem lista, književnikom Pascalom Pijom, bio urednik i de facto jedini suradnik lista. S navršenih dvadeset i šest godina, Camus je, sudeći po svim parametrima, biografskim, stilskim i idejnim, koji su korišteni pri utvrđivanju autentičnosti autorstva, napisao tekst koji na izvanredno koncizan način sažima kodeks slobodnog novinarstva.
Napisan tri mjeseca nakon početka Drugog svjetskog rata, članak je nastao kao reakcija na rigoroznu cenzuru koja je uvedena u francuskim medijima, a koju su posebno osjetile tiskovine u tadašnjoj francuskoj koloniji Alžiru. Kroz četiri “zapovijedi” koje bi trebale važiti za svakog novinara, lucidnost, odbijanje, ironija i ustrajnost, mladi Camus iscrtava mnogo više od artikulirane reakcije na revnosni rad alžirskih cenzora koji su, u skladu s državnim dekretom, pomno filtrirali informacije na početku novog svjetskog rata s programiranim efektima manipulacije i dezinformacije.
Radi se prije svega o vrlo aktualnom tekstu visoko humanističkog poslanja koji i nakon sedamdeset godina od svog nastanka zvuči kao neostvareni cilj, o svojevrsnom manifestu, koliko idealističkom, toliko i pragmatičnom, koji kroz okvir slobode tiska progovara o slobodi mišljenja kao o jedinom valjanom čovjekovu opravdanju pred poviješću.
ČLANAK U CIJELOSTI PROČITAJTE U TISKANOM IZDANJU GLOBUSA