U nekadašnjoj kavani Taverna na zagrebačkom Gornjem gradu otvorit će se Muzej prekinutih veza – moglo bi se zaključiti: konačno! – zato što je riječ o projektu koji već dugo bilježi uspjehe na svjetskoj turneji, ali se u rodnom gradu nikako nije uspijevao skućiti.
Muzej prekinutih veza, prvi privatni muzej u Zagrebu, financijski je gotovo samostalan projekt svojih osnivača, Olinke Vištice i Dražena Grubišića. U današnje vrijeme poseban i po tome što su njegovi autori krenuli zapravo u vlastiti posao u neizvjesnom vremenu u kojem rijetki ulažu u novo i riskiraju.
“Muzej će biti smješten u prizemlju Kulmerove palače na Gornjem gradu. Prostor je relativno velik, 300-tinjak kvadrata, od čega će 70 posto površine zauzimati izložbeni prostor, a ostatak pomoćne prostorije, mali caffe i dućan s proizvodima koji se mogu asocijativno povezati uz Muzej prekinutih veza”, priča Dražen Grubišić. Prostor koji su unajmili je zapušten, ogoljeni zidovi mogli bi izazvati nedoumicu i strah, ali ovom timu ne nedostaje optimizma. U projekt pokretanja stalnog postava Muzeja krenuli su, kažu, i jer se to jednostavno više nije dalo izbjeći. Kad je projekt 2006. krenuo, mislili su da će to biti samo još jedan umjetnički pothvat, nakon kojeg će krenuti dalje i prepustiti ga sjećanju rijetkih, kako to obično biva.
“Međutim, nakon što se u značajnim svjetskim medijima stalno ponavlja priča: ‘If you have a broken heart, go to Zagreb, Croatia’ dodatno potaknuta svakim gostovanjem, a pozivi za nova gostovanja i dalje dolaze, pa medijska pažnja ne jenjava, morali smo prihvatiti činjenicu da naš muzej ima izniman turistički potencijal”, kaže Olinka Vištica. S obzirom na to izbor lokacije na Gornjem gradu čini se logičnim, turistički je atraktivan, a za razliku od nekih drugih svjetskih metropola koje su svoj strogi centar obnovile i revitalizirale, ovdje je Gornji grad podosta mrtav.
“Kad su na samom početku sve svjetske agencije prenijele reportažu o Muzeju prekinutih veza, kontaktirali smo gradske strukture i Ministarstvo kulture da vidimo postoji li mogućnost da se projekt barem privremeno smjesti u neki prostor. U nekoliko smo navrata za potrebe snimanja japanskih i američkih televizija npr. fingirali postojanje stalnog postava na jedan dan u raznim prostorima po gradu. S odjelom za međunarodnu suradnju i Grada i Ministarstva kulture imamo odličnu suradnju i podršku za gostovanja po svijetu, ali ne i za ono što mislimo da je i potencijalno najveća korist i za grad i državu – stalni postav”, kaže Dražen Grubišić.
Zato im nije preostalo ništa nego u ovaj projekt krenuti onako kako većina ljudi ulazi u bilo koji vlastiti posao. “Svjesni smo da ne ulazimo u visokoprofitnu djelatnost, ali našli smo prostor, potpisali 10-godišnji ugovor o najmu i krenuli u realizaciju poslovnog plana i zatvaranje financijske konstrukcije koja, naravno, uključuje i kredite”, kaže Grubišić.
Grad Zagreb je, nakon dosta peripetija, odlučio izdvojiti nešto, te su im osigurali oko 20 posto minimalnih početnih sredstava.