Na vrhuncu novog vala nemira u islamskim zemljama izazvanih kontroverznim filmom koji ismijava proroka Muhameda, u utorak je izašla autobiografska knjiga Salmana Rushdieja, više od 600 stranica svjedočanstva o godinama skrivanja zbog smrtne presude ajatolaha Homeinija. U tom svjedočanstvu ne štedi nikoga, ni poznate i slavne, ni svoje bivše žene, ni islam, a ponajmanje samoga sebe...
Može intervju o recentnim djelima, ali bez pitanja o Homeinijevoj fetvi – to nam je svojedobno bio uvjet za intervju sa Salmanom Rushdiejem, u povodu izlaska njegova hrvatskog prijevoda “Firentinske čarobnice”.
Uzrok tome možda je bila piščeva iscrpljenost neprestanim vraćanjem na istu temu, a možda i to što je snagu čuvao za opširno, više od 600 stranica dugo svjedočanstvo o godinama koje su uslijedile nakon što je ostarjeli teokratski vladar posegnuo za “najekstremnijim oblikom književne kritike” objavivši fetvu kojom je pozvao na ubojstvo Salmana Rushdieja, kao i svih povezanih s romanom “Sotonski stihovi”.
Bilo kako bilo, dvije godine nakon tog intervjua, u jeku žestokih prosvjeda diljem muslimanskog svijeta izazvanih kontroverznim filmom u kojem se ismijava proroka Muhameda, vjerojatno najveća književna zvijezda našeg doba marljivo radi na promociji svoje nove knjige naslovljene “Joseph Anton”, što je pseudonim kojim se koristio u godinama skrivanja.
Dugoočekivane memoare, pisane u trećem licu, smrtnici su u ruke mogli uzeti tek u utorak jer su dotad čuvani pod strogim embargom. Popratna kampanja koju je vodio piščev stariji sin Zahar, doduše, nalikuje na one koje pamtimo iz ere J. K. Rowling. Detalji su počeli curiti i prije izlaska, pod zajedničkom egidom “Rushdie otvoreno o svemu o čemu su drugi svih ovih godina pisali ili nagađali”.
...
ČLANAK U CIJELOSTI PROČITAJTE U TISKANOM IZDANJU GLOBUSA
