Da je poznati zagrebački oftalmolog, dr. Vilko Panac, spasio iz ustaškog zatvora Stara Gradiška svoga šogora, akademskog kipara Viktora Samuela Bernfesta, u obitelji naše sugovornice Darije Alujević bilo je poznato, i spominjano, oduvijek.
No, da je njen praujak dr. Vilko Panac spasio od sigurne smrti i oca Lee Deutsch, male genijalne glumice zagrebačkog HNK između dva rata – otkrila je sama Darija prije tri godine. Tad je u Novom listu pročitala tekst o pripremama za snimanje filma Branka Ivande “Lea i Darija”. Tu se dr. Vilko Panac spominje kao “liječnik koji je u bolnici Sestara milosrdnica, na očnom odjelu gdje je bio šef, za vrijeme rata skrivao Stjepana (Štefa) Deutscha”.
“Pitala sam mamu je li moguće da je to njezin ujak. I mama je ostala u čudu, i to stvarno jest nevjerojatno da se ništa o tome u obitelji nije znalo. Ali podudarnosti su bile očite, pa sam počela istraživati. U to je vrijeme izišla i knjiga Pavla Cindrića, ‘Lea Deutsch, zagrebačka Anne Frank’, pa sam i u njoj našla nekoliko podataka: Deutsch je vjerojatno ostao živ zahvaljujući tome što ga je Panac smjestio u sobu s oboljelima od očnog trahoma, što je bila teška zarazna bolest, uzročnik sljepoće, koje su se i ustaše i Nijemci bojali, pa nisu onamo ni ulazili”, kaže Darija.
U toj knjizi (objavio Profil, 2008.) spominje se kako se među zagrebačkim Židovima, barem u krugovima u kojima se kretao Lein otac (odvjetnik koji je tu karijeru gurnuo u stranu, postajući impresario svojoj nadarenoj kćeri), smatralo kako nova vlast neće dirati žene i djecu, stoga je on prvi potražio utočište od ustaškog progona. Sjetio se svog sugrađanina Petrinjca Vilka Panca. Prvi se pokušao spasiti – i jedini se spasio. Stjepan Deutsch skupio je nešto svojih stvari 21. kolovoza 1942. godine, a sa stvarima i Leine slike, kritike, film koji su o Lei snimili Francuzi iz Pathéa – tako je spašena Leina “biografija” – i otišao u bolničku “ilegalu”. Nema sumnje, uz životni rizik dr. Panca i dr. Dolinšek.
ČLANAK U CIJELOSTI PROČITAJTE U TISKANOM IZDANJU GLOBUSA