Ne baš tako velika lažljivica, Julijana – potpisala je autorica posvetu na mom, danas prilično raskupusanom, prvom izdanju romana “Zašto sam vam lagala”, dirljivoj baladi o nasušnoj životnoj laži – literaturi. Otkako se Julijana Matanović 1997. godine, kao već etablirana 38-godišnja književna znanstvenica (rođena 1959. u Gradačcu, Bosna i Hercegovina) odvažila prvi put okušati s onu stranu fikcije, izaći iz teorijskog zaštićenog kabineta i upisati se u neizvjesnost proizvođača priča, začeo se jedinstven spisateljski opus istinske književne zvijezde.
Dosadašnjih četrnaest izdanja knjige “Zašto sam vam lagala” i njenih impresivnih prodanih 55.000 primjeraka na ovdašnjim su klaustrofobičnim prostorima ravni čudu. No, brend nije izgorio od te nulte meteorske pojave. Naprotiv. Lakoća, strast i disciplina kojima svih ovih godina Matanovićeva izbacuje autentične koncentrate manirističkih provokacija, socijalnih balada i melodramskih priča, osiguravaju joj nove tisuće i tisuće vjernih fanova. Što god ona proizvede ispod fenomena svoje izmaštane “laži” proguta se poput nektara zaboravljene medicine predaka. Najsvježijom knjigom “I na početku i na kraju bijaše kava” upravo je osvojila ovogodišnju uglednu Nagradu Ksaver Šandor Gjalski (koja joj je uručena 25. listopada u Zaboku), kao i nagradu za proznu knjigu godine na 20. Danima Josipa i Ivana Kozarca, a srca njezinih čitatelja već se nestrpljivo žare.
metalni lončić Površni promatrač rekao bi da je Gjalskog dobila za trivijalno kafenisanje. Ali, ona je te (ne)trivijalne granice ionako odavno srušila, zar ne?
...
ČLANAK U CIJELOSTI PROČITAJTE U TISKANOM IZDANJU GLOBUSA