Iz arhive Globusa

Glumci koji glume da glume

Globus je istražio tko su glumci čiji su nastupi u matičnim kazalištima toliko rijetki da jedna njihova uloga budžet košta stotine tisuća kuna, te zašto je bolje ne glumiti uopće nego rasipati snage po sapunicama

Drama Hrvatskoga narodnog kazališta u Zagrebu vratila se iz Njemačke gdje je 1. i 3. prosinca, pred polupraznim gledalištem, gostovala na Festivalu u Ludwigshafenu s predstavama “Dantonova smrt” te “I konje ubijaju, zar ne?”. Poziv sa zapadne strane, sasvim neobičan za uhodanu gostujuću liniju Drame HNK Skoplje – Sarajevo – Mostar, došao je, naime, od njemačkog redatelja Hansgünthera Heymea koji je i režirao zagrebačku “Dantonovu smrt”, a ravnatelj je dvorane Pfalzbau i kazališnog festivala u Ludwigshafenu.

Od premijere u ožujku ove godine, “Dantonova smrt” je u Zagrebu odigrana svega šest puta, ima loše kritike i nema publiku, no nama je ona zanimljiva ne zato što je uprava HNK ipak predstavlja kao “maestralni završetak sezone”, nego jer je njome, ističu, napokon postignuta “puna zaposlenost cjelokupnog ansambla Drame”!

Javna je tajna, naime, da se u hrvatskim kazalištima koja imaju stalne glumačke ansamble (dakle glumce koji primaju mjesečnu plaću iz gradskih ili - kao u slučaju HNK u Zagrebu – iz gradskog i državnog proračuna) podrazumijeva da postoje glumci koji ne rade i oni koji rade, a svima je plaća potpuno jednaka.

Tako da se istinska glumačka zarada ne krije u snimanju sapunica, nego u matičnim kazalištima! I tko su, prema tome, najbolje plaćeni glumci u Hrvatskoj? U zagrebačkom HNK službena evidencija o tome koliko koji stalno zaposleni glumac radi niti ne postoji. Sanja Ivić, ravnateljica Drame, taj poslovni nemar objašnjava činjenicom da za javnom evidencijom nema nikakve potrebe. “Radio-ne radio, glumac u HNK ionako uvijek prima jednak dohodak.

Nema stimulacija za one koji rade više. Plaća ovisi isključivo o koeficijentu”, rekla nam je. Sve koje podatak o uposlenosti glumaca zanima, upućuje u arhiv HNK na listanje programskih knjižica i čitanje podjela u predstavama. Intendantica Ana Lederer pak e-mailom iz Ludwigshafena, preko svoje računovotkinje, poručuje nam da su plaće glumaca u HNK službena tajna, iako ih oni primaju pola iz gradskog, a pola iz državnog proračuna!

Doznajemo ih zaobilaznim putem. I za razliku od 90-ih, kada je prvak Drame HNK imao tek nekoliko stotina kuna višu plaću od portira, otkrivamo da te plaće danas nisu ponižavajuće. Pogotovo ako znamo da zagrebački HNK u sezoni ima tri dramske premijere i maksimalno 70 dramskih izvedbi, te da je njihova najizvođenija dramska predstava u mandatu Ane Lederer – “Hasanaginica” Mustafe Nadarevića, koja je, međutim, u tri godine izvedena svega pedeset puta.

Bogatstvo za nastup. Nacionalni prvaci, a to su od 2006. godine, odlukom Ministarstva kulture, Mustafa Nadarević i Branka Cvitković, primaju mjesečno oko 20.000 kuna bruto. Prvaci Drame HNK, kojih je petnaestero, a među njima jedina žena Alma Prica, dobivaju oko 16.600 kuna bruto, glumci velikih uloga oko 12.000 kuna bruto, a srednjih oko 9300 kuna bruto.

U arhivu središnje nacionalne kazališne kuće otkrivamo tako da je prvaku Drame Draganu Despotu, čija plaća iznosi oko 16.600 kuna bruto, naslovna uloga Robespierrea u Buchnerovoj drami prva nakon one Veršinina u “Tri sestre” premijerno izvedene u ožujku 2006. godine. U međuvremenu je Despot, doduše, bio i ravnatelj Drame HNK – i postavila ga je i smijenila Ana Lederer – ali proračun je njegova uloga u “Dantonovoj smrti” koštala, računamo li po napravljenoj ulozi, oko 597.600 kuna bruto.

Ako je do kraja ove godine odigra deset puta, po jednom je nastupu zaradio 59.760 kuna bruto, što je i za glumca njegove klase vrlo pristojan iznos.

U HNK je, na nešto nižem mjesečnom osobnom dohotku od oko 9300 kuna bruto, i glumac Miljenko Brlečić koji već osmu godinu ne igra ništa i potpuna je enigma je li on,osim na bankomatu, uopće glumac. U tih osam godina država je njegov nerad nagradila s oko 893.000 kuna bruto. Prvakinja Alma Prica od 2004. godine do danas napravila je, pak, devet uloga, što znači da je po ulozi zaradila 132.800 kuna bruto, kao i Goran Grgić koji također ima devet uloga, no mora da je i uz najbolju organizaciju vremena nerijetko bio “duh na probama” jer se, za razliku od Price, ali i Despota, nije nimalo suzdržavao od snimanja, odradivši 180 nastavaka telenovele “Sve će biti dobro” u 2008. i 62 epizode dramske serije “Dobre namjere”, uz osam dugih filmskih uloga.

No, Goran Grgić koji je, uza sav glumački angažman, još i član Nadzornog odbora Narodnih novina, te predsjednik Hrvatskog društva dramskih umjetnika, sasvim je atipičan primjer “hvatanja krivina” na angažmanu u HNK.

Evo boljega primjera u liku glumca Damira Markovine kojeg većina gledatelja zna upravo iz telenovela u koje se uključio među prvima 2004. godine snimivši 160 epizoda “Ville Marije”, dok je u ansamblu HNK stalno zaposlen od 2002. godine. Markovina je, naime, u prve dvije godine angažmana napravio pet uloga, a onda mirno, na redovnoj mjesečnoj plaći, počeo spavati zimski san.

Od 2004. godine do danas, s plaćom od oko 12.000 bruto, imao je svega pet uloga: jednu 2004., pa je 2005. prespavao, pa se vratio 2006. u projektu “Žudnja” Boruta Šeparovića koji je imao, i za HNK nevjerojatne, svega četiri izvedbe, da bi prvu sljedeću ulogu napravio 2008. u predstavi “I konje ubijaju, zar ne?”. Markovina je, dakle, u 72 mjeseca od HNK primio oko 864.000 kuna bruto dohotka, te tako zaradio 172.000 kuna bruto po ulozi.

Između TV-a i kazališta. Najveći sapuničari u ansamblu HNK – Zijad Gračić i Vlasta Ramljak, koji imaju okvirno podjednake plaće kao Markovina, paralelno sa stotinama snimljenih epizoda, odglumili su od 2004. do danas veći broj uloga. Vlasta Ramljak je bila u sedam podjela, a Zijad Gračić u njih devet, međutim, i oni su se prešutno izborili za pauziranje na redovnoj plaći. Vlasta Ramljak je otpauzirala cijelu 2005. i 2006. godinu, a Gračić tijekom 2006. nije stao na pozornicu HNK. Oboje su se tek ove godine primjetno trgnuli, pa izračun njihovih primanja, kad se uključe njihove ovosezonske uloge, ne može biti objektivan.

Nekoliko stotina metara od HNK stoji zgrada DK Gavella u kojoj glumci, budući da su plaćeni iz izdašnijeg proračuna Grada Zagreba, primaju više plaće – one u prosjeku, a sve to ovisi o stažu, iznose oko 17.000 kuna. Glumica Anja Šovagović Despot ove sezone na repertoaru ima dvije predstave: “Mjesec dana na selu”, na kojoj je radila još 1998. godine s Paolom Magellijem, i “Orfej silazi” Janusza Kice koja je premijerno izvedena lani.

Prema službenom izvještaju DK Gavella o angažmanu glumaca u razdoblju od 1. rujna 2004. do 25. studenoga 2009. godine, a DK Gavella ima evidenciju o radu, ona je odigrala ukupno 138 predstav a. Dakle, u prosjeku je morala doći na posao jednom u dva tjedna. Doduše, to što je “Orfej silazi” od premijere igran otprilike dvanaest puta, nije njezin problem. Glumac nema nikakav utjecaj na broj izvedbi, ali itekako može izbjegavati rad na novoj predstavi.

Prošle godine napravljena uloga u “Orfej silazi” Anji Šovagović Despot prva je nakon one u “Prije sna” koju je pripremala do studenog 2004. godine i odigrala 68 puta. Dakle, gotovo četiri godine za svoju je plaću samo nastupala. I u pet godina i tri mjeseca za dvije glumačke uloge od Grada Zagreba primila je nešto više – ne računamo pritom regrese za godišnji odmor, Bandićeve božićnice i uskrsnice – od milijun kuna. Po ulozi barem 500.000 kuna bruto! Po nastupu, međutim, 7304 kune bruto.

Njezina kolegica Ksenija Pajić ove sezone u DK Gavella na repertoaru ima šest predstava, a u istom je razdoblju odigrala svoje uloge 239 puta, dakle jedan njezin nastup je koštao 4217 kuna bruto. No, ako uračunamo i vrijeme koje je provela radeći na čak šest uloga, a to je srž glumačkoga posla, te sate koje je provela na probama – Ksenija Pajić vjerojatno je čak i u minusu.

Njihov, pak, kolega Duško Valentić koji već šestu godinu ne igra baš ništa, a redovito prima plaću, po istoj je toj računici ipak najveća zvijezda DK Gavella jer mu je ono za nula odigranih predstava isplatilo oko 1.152.000 kuna bruto dohotka. U istom tom šestogodišnjem razdoblju na pozornici Zagrebačkog kazališta lutaka Predrag Petrović koji je nedavno u jednim novinama apostrofiran kao Robert de Niro hrvatskog glumišta, ipak to nije.

Na svojoj matičnoj sceni pojavio se, doduše, svega 64 puta u šest godina te uprihodio oko 1.152.000 kuna bruto, a Grad Zagreb mu je, dakle, po nastupu platio u prosjeku oko 18.000 kuna bruto. No, kao što smo vidjeli, nije rekorder po zaradi.

Blagonakloni sustav. Janko Rakoš, primjerice, koji je u DK Gavella za otprilike istu plaću, vjerojatno i manju jer ima kraći radni staž, u 63 mjeseca radio na pet predstava i odigrao ih 367 puta, zaradio je po nastupu svega 2750 kuna bruto. Još je manje zaradio rekorder po broju uloga i nastupa u DK Gavella Ozren Grabarić jer sustav se pobrinuo samo za one koji ne rade, a Grabarić je s 10 predstava i 10 uloga, te 368 izvedbi u 63 mjeseca pravi udarnik hrvatskog teatra.

U Zagrebačkom kazalištu lutaka, koje ima i manje zahtjevne produkcije, nasuprot Predragu Petroviću i njegova 64 nastupa na sceni stoji Đuro Roić s njih 716 u posljednjih pet godina. Prema njemu je po zaradi Predrag Petrović s 18.000 kuna bruto po izvedbi zaista Robert de Niro jer je Đuro Roić po jednoj svojoj izvedbi zaradio svega 1296 kuna bruto. U Satiričkom kazalištu “Kerempuh” stalno je zaposleno nekoliko glumaca koji su i medijske zvijezde. Njihov mjesečni bruto dohodak iznosi, uprosječimo li ga, oko 17.000 kuna bruto.

Mia Begović je u razdoblju od 1. siječnja 2007. do kraja listopada ove godine, prema službenim podacima “Kerempuha”, napravila tri nove uloge i odigrala 165 predstava. Računica je jasna: po ulozi je zaradila oko 193.000 kuna bruto, a po nastupu, i to u prosjeku jedan dan tjedno po dva sata, oko 3500 kuna. Nije li to, zapravo, bolje plaćen angažman od glume u sapunicama? Još je bolje od nje prošao Rene Bitorajac: u 34 mjeseca novu je ulogu napravio jednu i to u “Metastazama”, što znači da je po ulozi zaradio oko 578.000 kuna bruto, a na pozornici “Kerempuha” u istom se razdoblju pojavio 193 puta.

Zaštitni znak “Milijunaša” Tarik Filipović prednjači, barem po broju nastupa, s njih 333 u dresu svojeg matičnog kazališta, no ima svega dvije nove uloge u tri godine, što znači da jedna njegova kazališna uloga gradski proračun stoji oko 290.000 kuna bruto.

Iz ovih računica jasno je da nema bolje zarade za glumca od uhljebljena u ansamblu neke kazališne kuće: sustav je, jednostavno, postavljen tako da se potiču nerad i osrednjost. A najmanjim zaradama kažnjava rad i izuzetnost.

SLAVKO JURAGA PUNE TRI GODINE NIJE RADIO NIŠTA

Zrinka Cvitešić, koja je najveća medijska zvijezda u mlađem dijelu glumačkog zagrebačkog HNK, od 2005. godine kada je primljena za stalno, napravila je čak osam uloga za plaću od oko 12.000 kuna, što znači da je ukupno zaradila oko 720.000 kuna bruto, odnosno 90.000 kuna bruto po ulozi. Njezina kolegica Olga Pakalović koja se, poput Alme Price, suzdržava od tezgarenja izvan kazališta, od 2004. do danas napravila je čak deset uloga. I tako zaradila oko 86.400 kuna bruto po ulozi. A ni Ana Begić, usprkos tome što već četvrtu sezonu radi kao Biba u RTL-ovu dućanu “Bibin svijet”, a u HNK je zaposlena od 2005., ne izbjegava kazališne obaveze – u posljednje četiri godine napravila je sedam uloga i tako zaradila oko 82.285 kuna bruto po ulozi. Zanimljivo je da su se muški glumci njihove generacije u zagrebačkom HNK, bez obzira na to što također primaju dohodak od oko 12.000 kuna bruto, i bez obzira na to što se u kazališnim dramama u pravilu uvijek pojavljuje više muških nego ženskih uloga, nekako izborili za prilično višu zaradu!

Nikša Kušelj je od 2006. godine iz gradskog i državnog proračuna ukupno primio oko 576.000 kuna bruto, a napravio je pet uloga – dakle zaradio je 115.200 kuna bruto po ulozi. Njegov kolega Luka Dragić, koji je stalno zaposlen dvije godine prije Kušelja, ako mu ne računamo cijelu 2006. godinu koju je prespavao na plaći, s pet je uloga zaradio identičnih 115.200 kuna bruto kao i njegov kolega. No, pogledajmo apsurd do kojeg je dovela uravnilovka u hrvatskim kazalištima! Slavko Juraga je od 2003. do danas, dakle u šest godina, u HNK odigrao svega pet uloga. Pune tri godine nije radio ništa, a zaradio je ukupno više od milijun kuna bruto ili po ulozi 201.600 kuna bruto. Ivo Gregurević? Od 2002. godine do danas u svojoj je matičnoj kući primio oko 1.600.000 kuna za svega pet uloga! Dakle, iz proračuna prima oko 320.000 kuna bruto po ulozi, s time da u tih osam godina čak četiri nije imao ni jednu novu ulogu i nije se morao ni pojaviti na svojem radnome mjestu. Takve žene-glumca nema u zagrebačkom HNK!

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
16. travanj 2024 10:39