U sedmom i osmom razredu imao sam formativnu sreću. Nastavnica povijesti izgledala je kao kopija Milene Dravić, utegnuta i zgodna. Već po toj činjenici, đačka joj je pažnja bila osigurana. Osim toga, znala je zavodljivo pričati, posebice rubne legende. Onaj sočni background ohole historije. Učila nas je lekciji da jaka, monumentalna povijest, nije ništa bez milijuna likova slabe povijesti. Iz njenih usta čak je i Desant na Drvar imao uzbudljivost mita o kralju Arthuru.
Čini se da i stratezi televizijskog serijala “Hrvatski kraljevi” bježe od dosadne povijesne drenovine kao od srednjovjekovne kuge. U svakom slučaju, tehnoatrakcija neće nedostajati. Barem ako je suditi po sirovom materijalu megaprojekta Hrvatske televizije.
Ode ruka, nebu pod oblake! “Imaš ono odsijecanje ruke?” sjetio se Božidar Domagoj Burić, dok sjedimo u barakama na Prisavlju, a montažer Dubravko Prugovečki spremno navigava po kompu. Začas na ekranu leti ratnička ruka nebu pod oblake, a krv šikne u high speedu, usporeno prskajući konjicu. Deveto je stoljeće, udario Hrvat na Hrvata, ili purger na tovara, za lokalnu vlast i globalno franačko-vatikansko vazalstvo bore se južni i sjeverni knezovi, Borna i Ljudevit Posavski. Efekata se, bogme, ne bi postidio ni Mel Gibson u “Braveheartu”. Kao ni vrhunski iskorištene HD kamere u rukama Branka Cahuna.
“Je li srce bolje?”, pitam scenarista i redatelja najspektakularnije HTV-ovske produkcije posljednjih godina. Burić, koji je početkom srpnja, radi stresa i zdravstvenih tegoba, zatražio od Programskog vijeća HRT-a da ga razriješi dužnosti direktora programa HTV-a (u sedlo je tada ubačena Hloverka Novak-Srzić koja ionako nikamo ne odlazi, nikad), doista zrači zaraznom radnom energijom. Kako i ne bi, riječ je o projektu kakav skoro nije iscurio iz HTV-ovskih hala a da je bio isključivo plod resursa kuće. I da djeluje poput proizvoda BBC-ja, History Channela, Artea, National Geographica...
B“Na funkcijama sam ravno osam godina. Moje zdravlje više nije dopuštalo da i jedno i drugo obavljam jednako kvalitetno. Naravno da sam se odlučio za rad na seriji, jer to je kreativnost koja ostaje, a funkcije dođu i prođu”, kaže Burić, pojasnivši da je za redatelja određen još 2006. kad je projekt odobrio tadašnji glavni ravnatelj Mirko Galić. Na istraživanja, izradu scenarija i knjige snimanja otišlo je dvije godine a terenska je epopeja krenula u veljači 2009.
“Ovo je još sirovo”, pokazuje Burić rasulo neke vojske kod izvora Cetine (pejzaž je maestralan, dan ko stvoren da se gine), u vjernim replikama oklopa. “Digitalno ćemo dodati strelice kako ih zasipaju.” Knez Trpimir pritisnuo bizantsku vojsku u koju su mahom regrutirani alkarski momci! Momci svojski urlaju i brane se štitovima od buduće smrtonosne kiše. Štedi se, naime. Kuloari na Prisavlju govore da serija stoji oko 2 milijuna eura. Službena je brojka i dalje tajna, ali Burić tvrdi da je budžet “daleko, daleko manji...”, manji od nekih razvikanih zabavljačkih programa. Posebno je zadovoljan da je uspio u naumu totalnog korištenja HTV-ovskih studija, i tako uštedio barem 100.000 eura. Osim toga, prva dokumentarno-igrana ekranizacija srednjovjekovne hrvatske povijesti (od knezova u 9. st. do kraljeva Tomislava i Zvonimira te propasti dinastije Trpimirovića i dolaska mađarskih Arpada na prijestolje) u performerskom smislu isključivo računa na srca naturščika. U seriji od 8 50-minutnih epizoda nema ni jednog profesionalnog glumca.
Castingom (na projektu je ukupno petstotinjak glava) su tako manje-više prodefilirali, i to volonterski, svi od pedesetak HTV-ovih ljudi iz ekipe. Burić je knez Domagoj glavom, majstor tona je kralj Stjepan Držislav, producent Miroslav Rezić je knez Mislav, rasvjetljivač Željko Tomasović ubojica je kneza Zdeslava, a montažer Prugovečki, kad ne montira, uživa u moći mletačkog dužda. Na terenima, a dosad se snimalo na izvornim lokacijama Knina, Sinja, Vrlike, Zadra, Splita, Zagvozda, Velebita..., narod se navukao na povijest i nije bilo problema dobiti ih pred kamere.
“Daj, Tanja, pošalji mi Kolomana i nadbiskupa!” viče vođa snimanja Đani Kosić, zvani Japanac, zbog fanatične radne discipline. U studiju 10 sagrađena je replika biogradske bazilike (jako puno eksterijera rekonstruirano je u 3D tehnologiji) u kojoj pratimo scenu krunidbe mađarskog vladara Kolomana za hrvatskog kralja. “Osjećam se kraljevski, ovo mi je i zabava i posao”, priznaje Robert Vrhovski, trenutno nezaposlen, kojemu kruna krpa budžet.
Tatjana Kandrač, organizatorica statista, ističe izvrsnu vibru na snimanjima, kako u tv-ekipi, tako i u redovima natur-glumaca: “Fenomenalni su, dođu na snimanje nabijeni znanjem iz povijesti!”
Užitak u proizvodnji dijeli i iskusna šminkerica (45 godina u poslu) Zvjezdana Mikulić: “Ovo je pravi izazov, za razliku od svakodnevnog teniranja u televizijskim emisijama.” Pod njezinim prstima živahna crnka prelazila je vremensku lajnu i postajala neka od medijevalnih vila. “Danas mi je prvi dan. Nagovorio me frend da se prijavim”, smješka se Martina Reba, u civilu sestra na Hitnoj. Ne trpe valjda pacijenti dok ona leti kroz stoljeća? “Ma, neee, na godišnjem sam”, kaže i dodaje kako doktorice na njezinu odjelu jedva čekaju da im sve ispriča. Usmena predaja, dakle, zagarantirana je.
Ekipa je skoro zaglavila, gušeći se u podrumima kninske tvrđave, sjeća se montažer Dubravko dok nam vrti scene mučenja u kazamatima kneza Domagoja. Dakle, u serijalu ćemo vidjeti i mračnijih strana povijesti. Recentni Domagoj, odnosno redatelj Burić, odbija moju skepsu neće li se nasukati u mitomanskoj, lakiranoj povijesti:
“Po struci sam profesor povijesti i arheologije, i ja si to ne bih dopustio, dakle u seriji će biti prikazane činjenice onako kako su se dogodile, odnosno ono što znanost može utvrditi da se dogodilo. Sve ono što nismo sigurni, što ostaje u sferi legendi i mita, bit će nedvosmisleno rečeno.”
Svaku bojazan da bi se “Kraljevi” mogli pretvoriti u bespuća povijesne zbiljnosti i šarlatansku lakirovku (ono, “ko na tvrdoj stini svoju povist piše...”) otklanja i glavni stručni konzultant serijala prof. dr. Neven Budak, neprijeporni autoritet za medijevalnu historiografiju. “Opasnosti od šarlatanskog, mitomanskog tretmana povijesti u ovoj seriji apsolutno nema. Budući da je srednji vijek u javnosti najmanje poznat, dakako da su neke prijašnje manipulacije nailazile na plodno tlo, no od toga nije bila imuna ni jedna država u svijetu”, govori prof. Budak .
Kaže da smo srećom prošli ona vremena kad se nacionalna povijest krčmila u jadne dnevnopolitičke svrhe. “Uostalom, naš je javni prostor zasićen prijeporima partizana i ustaša, tako da su srednji vijek pustili na miru.”
Na pitanje može li usporediti kraljevski serijal s nedavnim Vrdoljakovim vašarskim tretmanom historije u seriji o Titu, Budak odgovara: “Neusporedivo, to vam je kao nebo i zemlja!” Na zemlju je, sjećamo se, tresnuo Vrdoljak, usput pristojno oženivši HTV, dvaput skupo prodajući lažiranu povijest.
Profesor Budak vjeruje da će serija kvalitetom povući iznimnu gledanost i da svakako zaslužuje prime time.
Uz profesora Budaka, u seriji sudjeluju i drugi hrvatski znanstvenici (Mladen Ančić, Nikola Jakšić, Vedrana Delonga...) te niz svjetskih medijevalnih eksperata, na čelu s Jacquesom LeGoffom, autorom kapitalnih djela “Civilizacija srednjovjekovnog Zapada” i “Srednjevjekovni imaginarij”.
Dobrom rejtingu nada se i Burić, čiji je serijal “Ludi rimski carevi” u produkciji HTV-a uspješno prodan desecima svjetskih televizija. “Čak smo je prodali i u Italiju. Talijani su kupili vlastitu povijest od nas”, kaže Burić i napominje da se “Hrvatski kraljevi” prvi put produciraju po iskušanom BBC-jevu ekonomičnom modelu. Od matičnog materijala, osnovne serije, koja bi trebala startati u siječnju 2011., rade se i satelitski proizvodi: 90-minutni dokumentarno-igrani film, dokumentarni film o stanju starohrvatskih arheoloških spomenika, dvodijelna serija “Arhiv u kamenu”, making-off film...
Hollywoodska maska predaka. Osim političke povijesti, pomno je analizirana srednjovjekovna svakodnevica. Kroz metaforičnu priču iz vizure sedam seljaka, govori se o hrani, piću, medicini, spolnosti.
“Jebo mater svoju!”, čuje se ispod živopisne scene seoske makljaže oko mesa na grubo tesanom stolu. Otelo se statistu. “To naravno ide van”, kucne Burić po tipkovnici. Maska ubogih kmetova je prvorazredna, daje privid bogate hollywoodske produkcije.
Da će ovaj serijal unijeti posve nove standarde, potvrđuje i scenograf Ivan Ivan: “Imali smo manjak novca, ali višak kreativnosti. Nikome ništa nije bilo teško, iako je ljeto i vrijeme godišnjih odmora. Na terenu je lakše, izmjerimo temelje na arheološkim lokacijama i u dogovoru sa stručnjacima, na primjer sudjelovao je povjesničar umjetnosti Miljenko Jurković, radimo rekonstrukciju. Studio je prazan prostor, a moramo sagraditi praktički 35 objekata!”
Iako HTV ima izvanredan fundus kostima, od renesanse do 20. st., svi su kostimi morali biti izrađeni u krojačnicama Televizije. Veteranka kostimografije Vjera Ivanković kreirala je više od 300 kostima, istražujući originalnu teksturu iz arheoloških izvora. Recimo, kuriozum je da je prvi put izrađena kruna hrvatskih kraljeva i to pomoću reljefa s današnje splitske krstionice. Dok je kler čekao da dovedu Kolomana pa da amenuju tu novu povijesnu ujdurmu, uvjerili smo se kako briju vrijedne garderobijerke. Ni jednu krivo navučenu biskupsku rukavicu nisu prepustile slučaju.
I tako, dok napuštate set “Hrvatskih kraljeva”, nadate se da će ovaj megaposao poslužiti hateveovskom mastodontu za izvlačenje nekih pouka. Kao prvo, udarnička ekipa uvjerila nas je da nije istina da se ne želi raditi. Lijenčine se demaskiraju u pet sekundi. Za njegovanje rada trebaju stoljeća. Neosporni kadrovski i tehnološki kapaciteti dokazuju da je besramno što je Hrvatska televizija odustala od proizvodnje dramskog i obrazovnog programa – aduta kojih se ne bi morala sramiti pred pretplatnicima. Osim toga, dobra temperatura koju smo zatekli, daje nadu da će se razliti kao potpora svim kreativcima Prisavlja. Recimo, da ne čekamo dugo da nam televizija odvrti, u Sarajevu netom nagrađeni, dokumentarac njihova novinara Roberta Zubera “Mila traži Senidu”. U priči o ratom razorenom identitetu ima povijesti do grla. I mraka kao usred srednjeg vijeka.