Bila je već prošla ponoć kad nam je na vrhu Kluba Terminal, jedinog ugostiteljskog objekta na Riječkom lukobranu, prišao kolekcionar Marinko Sudac. Vidno zadovoljan atmosferom na otvorenju izložbe “Područje zastoja”, koju čini tek manji dio avangardne umjetnosti iz Kolekcije Marinko Sudac, u rasponu od 1909. godine do sredine 80-ih, prišao nam je i objavio: “Informacija o ovoj izložbi poslana je prije pet dana na 97.000 adresa u svijetu! Dosad nijedna izložba s ovih prostora nije marketinški komunicirala na takav način. Sve institucije, svi kustosi, svi kritičari i novinari u svijetu kojima je u fokusu umjetnost dobili su informaciju da je od 4. do 16. lipnja u Rijeci, na brodu Galeb koji je nekada služio Titu, otvorena izložba avangardne umjetnosti. Moja je jedina želja da se Kolekcija Marinko Sudac, odnosno umjetnost s ovih prostora, uspoređuje sa svjetskom umjetnošću toga vremena i uvuče u svjetski kontekst. Želim da se zna da je ono što se 50-ih, 60-ih i 70-ih događalo u hrvatskoj umjetnosti jednako kvalitetno kao i ono što se događalo u svjetskoj. A jedina ekskluziva koju ću vam dati jest ta da je Zaha Hadid prihvatila raditi projekt prvog virtualnog muzeja na svijetu, Virtualnog muzeja avangarde! A to je špica!”
U subotu, oko sedam navečer prvo je na Riječki lukobran stigao autobus riječkog Autotransa s putnicima iz Zagreba koji su organizirano krenuli ispred muzeja utemeljenog na kolekciji Ante Topića Mimare da bi došli do izložbe iz kolekcije Marinka Sudca na brodu Galeb, reliktu Titove Jugoslavije i komunizma. Umjetnike, novinare, znatiželjnike iz Zagreba dočekala je ekipa iz Grada Rijeke i Kolekcije Marinko Sudac. Za dvije morske milje, koliko je dug bio put broda Galeb s mrtvog veza u “Viktoru Lencu” do veza na Riječkom lukobranu trebalo je srediti mnoštvo papirologije, a i staviti brod, prvi put, pod hrvatsku zastavu. Iz tog je autobusa izašao i Ilko Čulić kojega je Ivan Šarar, riječki pročelnik za kulturu, osobno pozvao da na svečanom otvorenju bude DJ i pušta muziku “nesvrstanih”. Šarar poznaje scenu, on je, naime, bivši klavijaturist Leta 3 i organizator Hartera festivala. “Od tog spoja svečanog Titova salona i nekoliko odabranih, lakočitljivih aktivističkih umjetničkih radova koji su opozicija komunističkom režimu, naježi ti se koža ako imaš imalo senzibiliteta za popularnu kulturu!” kaže nam Ivan Šarar čiji je Ured za kulturu izložbi “Područje zastoja” dao 30.000 kuna i, mnogo skuplju, cjelokupnu logističku potporu. “Proučavajući povijest Galeba, možemo shvatiti da je taj brod na razini popularne kulture stvarno fantastičan simbol vremena. S obzirom da ga je britanska avijacija potopila 1944., točno prekoputa mjesta na kojem je sada privezan, i da je četiri godine bio na dnu mora, on ima i duboku, emotivnu vezu s Rijekom!” kaže nam Šarar.
U Rijeku je stigao i organizirani prijevoz iz Venecije, točnije s Venecijanskog bijenala. Iz njega je izašla i Beral Madra, najznačajnija kritičarka i kustosica suvremene umjetnosti iz Turske. Zahvaljujući Branku Franceschiju koji je direktor Virtualnog muzeja avangarde i autor izložbe “Područje zastoja” već je upoznata s Kolekcijom Marinko Sudac. “Mislim da je jako bitno da ovi umjetnici čiji su radovi danas na brodu Galeb ne budu zaboravljeni jer oni su bili najvažniji slobodni umovi ili mislioci svoga vremena”, kaže Beral Madra. ”
Iz Venecije je u Rijeku stigao i Englez Henry Meyric Hughes, također veteran među kustosima slobodnjacima, počasni predsjednik Međunarodnog udruženja likovnih kritičara AICA te savjetnik UNESCO-a, Vijeća Europe i brojnih europskih muzeja i kolekcija. Pitamo ga je li razočaran što se nije više ljudi s Bijenala u Veneciji ukrcalo u autobus vidjeti riječku izložbu.
“Mislim da morate biti realistični! Ljudi imaju ograničeno vrijeme i budžet, a Bijenale u Veneciji ima 89 izložbi! Moj interes je partikularan, i sada kada sam pogledao izložbu, zaista mislim da biste trebali poslati ovaj divan brod u Veneciju. To bi bilo nešto! Nakon što lokalno prepoznate kakvu vrijednu umjetnost imate, morate tu umjetnost i povijest integrirati u kontekst šire europske povijesti i umjetničke scene. Ovi umjetnici ne pripadaju Hrvatskoj ili Jugoslaviji nego široj međunarodnoj zajednici”, komentirao je Hughes i dodao: “Ima određene ironije i između modernističkog namještaju iz 50-ih godina i djela avangardnih umjetnika, poput Gorgonaša, koji su se borili protiv službenog modernizma. A s druge strane, kako su ovdje izloženi i radovi radikalnih umjetnika iz Poljske, Češke, Mađarske, može se usporediti jugoslavenska umjetnost s onom drugih komunističkih zemalja. Jugoslavija je bila otvorenija prema Zapadu...”
Svojim videoradom, ali i osobno o tome kako je bilo biti umjetnički radikalac u mračnijem komunizmu od jugoslavenskog, na brodu Galeb svjedoči poljski umjetnik Jaroslaw Kozlowski. On je 1971. napisao manifest s konceptom međunarodne razmjene bez ikakve kontrole, ideologije, politike i institucionalnih okvira. Tu mrežu umjetnika nazvao je NET. Manifest je poslao na adrese 350 umjetnika iz cijeloga svijeta. “Ta ideja je bilo odlično primljena među umjetnicima, javio se i vaš Braco Dimitrijević. Ali, dok sam doma organizirao izložbu njihovih radova, jedan me prijatelj cinkao tajnim službama i policija mi je zaplijenila cijeli materijal”, kaže Kozlowski. Oduševljen je i radovima koje gledamo po kabinama i konceptom koji povezuje režimski brod s antirežimskim umjetnicima, pa kaže: “Danas moć imaju kapital, tržište i, u Poljskoj, Katolička crkva koja je 2000 godina u politici i ima golemo iskustvo kako tu igru treba odigrati.”
Povjesničar umjetnosti Želimir Koščević jedan je od onih važnih ljudi u hrvatskoj umjetnosti koji je radeći od 1980. u Galerijama grada Zagreba, pa u Muzeju suvremene umjetnosti, poticao hrvatske umjetnike na radikalnost. “Kod nas nije bilo disidenata u pravom smislu riječi, kao u drugim komunističkim zemljama, ali za razliku od službenih umjetnika, ovi su bili zaista ignorirani, vrlo često su živjeli u siromaštvu” govori Koščević.
Boris Bućan je bio ogorčen izložbom na Galebu. “Tu su svi isti i to je nepodnošljivo, neizdrživo! To je strašno! Ja sam Tita radio, dok je bio živ, s pandžama! Prema tome, ja sam tu izložen na krivom brodu, trebao sam biti na ovoj jahti koja je privezana iza Galeba.”
Direktor Virtualnog muzeja avangarde Branko Franceschi, autor izložbe na Galebu, kaže da je namjerno povezao otvorenje izložbe u Rijeci s Bijenalom u Veneciji. “Umjetnost se u 20. stoljeću razvijala u smjeru službene modernističke koja je bila neutralna prema svom okruženju i u smjeru avangardne, aktivističke. Ta druga linija danas postaje prva, i ona je upravo najatraktivnija međunarodnoj javnosti.”