• 31. siječnja ’12.

  Jahači koje je spasio nakurnjak

  Kod nas se na Peščenici narodna povijest ne uči u školskim učionicama, nego sjedeći ispred dućana oko vatre i slušajući profesionalnog pripovjedača koji za gajbu piva priča što se zbivalo od stoljeća sedmog, kad su naši preci stigli iz Irana, do danas. Jučer smo tako čuli od pripovjedača Vladeka legendu o peščeničkom nakurnjaku...

  Dobra je stvar u Republici Peščenici to što se priče i legende koje su nastale u sedmom stoljeću, kad su naši stari krenuli iz Irana u obećanu zemlju, još prenose s koljena na koljeno, na tradicionalan način.

  Ne kupuju se povijesne knjige i učiteljice ne tumače povijest svijeta u zagušljivim učionicama bez grijanja zato što je ravnatelj škole drmnuo pet metara drva, koja od svoje plaće nije mogao kupiti, nego se povijest uči sjedeći pred Konzumom oko vatre i slušajući profesionalnog pripovjedača koji za gajbu piva ne samo da priča legende nego i pjeva domoljubne pjesme što su ih su naši preci, dok su putovali na zapad, pjevali jašući na konjima. Konje su kupovali, slijedeći Svilenu cestu, u stepama Mongolije.

  U Konzumu je pivica jeftinija nego “Kod Mike”, pa se pripovjedač obično tako “zanese” da ostane bez teksta sve dok oni koji povijest jako vole ne skupe i za drugu gajbu žuje. Kad popije i tu gajbu piva, obično ga više nitko ne može zaustaviti. Kad se na kraju pripovjedač onesvijesti, to je znak da je sat povijesti gotov.

  ČLANAK U CIJELOSTI PROČITAJTE U TISKANOM IZDANJU GLOBUSA

Prethodni članak: Potraga za posljednjim neandertalcem »

Sljedeći članak: « Ledeni susret s čoporom ubojica