• 03. veljače ’10.

  Teror Akademije nad jadnim filmašima

  2006. godine, kada je nagradu za najbolji film pokupio Crash, svi su urlali kako je došlo novo vrijeme filma u Americi. 2010. ništa se nije promijenilo

  Slatka je ta Akademija. Svake godine u ovo vrijeme objave popis filmova za koje se oni kunu da su najbolji presjek svega sto smo mogli vidjeti prošle godine. Dakako, samo je jedan pobjednik po kategoriji, ali kažu da je važno biti nominiran.

  “E pa lažu. Radije bi žvakao staklo nego dobio nominaciju pa izgubio i smješkao se za kamere pred milijunima ljudi, dok pobjedniku želim smrt”,  rekao mi je nakon jedne vrlo pijane noći Scott Vogel, producent filmova Pi i Requiem For A Dream.

  Jasno, osvojiti Oscara je najveća čast i želja svakog filmaša, ali moram reći (znajući pritom da u potpunosti zvučim kao hipi, član zelenog pokreta ili nedajbože gorljivi borac protiv velike prijetnje kapitalizma) da sam ogorčen terorom Akademije nad jadnim filmašima.

  Osvojite Oscara za najbolji film danas i nađite se u divnom društvu filmova kao što su porazno loš Crash, urnebesno dosadan Gladijator ili najveći “huh?” trenutak u povijesti Oscara - Slumdog Millionaire.

  Nemojmo zaboraviti da su posramljeno uvalili kipić i Scorseseu za vjerojatno najgori film njegove karijere, The Departed. Davno sam odlučio da ću se prestati zgražavati nad odlukama Akademije, ali eto, poput zadnjeg ovisnika ne mogu odoljeti, a da se ne istresem i nad ovogodišnjim nominacijama.

  Ne smeta me toliko što na popisu za najbolji film i režiju nema Antikrista i Von Triera, White Ribbona za najbolji strani film, Sam Rockwella za senzacionalnu ulogu u indie-Sci Fi drami Moon ili Transformersa 2, bilogdje, pa makar i u kategoriji za najbolje specijalne efekte gdje su pomeli pod sa hiperrealističnim Avatarom. Pustimo sve te moje želje, i pogledajmo kakvu nam to nepravdu Akademija sprema ove godine.

  2006. godine, kada je nagradu za najbolji film pokupio Crash, svi su urlali kako je došlo novo vrijeme filma u Americi. Gotovo je sa starim Hollyoodom, stiže nam vrijeme niskobudžetnih pobjednika. 2010. ništa se nije promijenilo. Prateći reakcije ovogodišnjih nominacija, glava me zaboljela od cviljenja da će Avatar, najskuplji film u povijesti, odnijeti sve nagrade.

  A ja kažem - zar samo 9 nagrada? Ako akademija želi nastaviti svoj masturbatorski ciklus, započet Crashom, a nastavljen i ove godine nominacijama filmova kao što su Up in the Air (čiji se režiser otvoreno hvali kako se trudio napraviti dosadan film), Precious (da ne bi slučajno netko posumnjao na neku prikrivenu rasističku agendu - sjetimo se Dreamgirls) ili genijalnoga, ali ipak ne toliko dobrog (ako ništa, samo da se ne mora sramotiti društva u kojem je nominiran) District 9, ima li boljeg filma od Avatara da nastavi niz?

  Dovoljno je atraktivan da osvoji za najbolji film, Cameron je uvijek voljen u Hollywoodskim krugovima, pa mu ide nagrada za režiju, efekti se podrazumijevaju, a samim time i sve tehničke nagrade. No što je sa problematičnim kategorijama u kojima nije zaradio nominacije?

  Zašto recimo nema nominacije za najbolji scenarij? Malo tko bi mogao nadmašiti Avatarovu plitkoću sentimenta i trapavost rečenica. Glavni glumac Sam Worthington nije ništa gori od Adriena Brodya, Denzela Washingtona ili Russella Crowa da ga se sada ovako šikanira. Toliko sam ogorčen nepravdom da si mislim kako bi trebalo pokrenuti Facebook grupu u znak protesta i zahtijevati peticijama, javnim prosvjedima i ostalim metodama modernih gerilskih boraca da se svi kipići dodjele Avataru

  Naravno, Akademija možda iznenadi i istovremeno prekrši jedini preostali veliki tabu i da nagradu za režiju - ženi. I to ne bilo kojoj ženi, nego Kathryn Bigelow, bivša žena kralja Pandore, Jamesa Camerona. No bilo kako bilo, u svoj nervozi i strci oko duela Cameron-Bigelow, ljudima je promaklo da je i Tarantino pokupio zavidnih 8 nominacija.

  Spominjem to samo ovako na kraju zato što sam se baš fino nasmijao kada sam vidio da je jedna od nominacija u kategoriji za najbolji orginalni scenarij. Bez daljnjega da je Tarantino super pisac, ali neukusno je razbacivati se pridjevima o orginalnosti. Sada nam ostaje samo čekati, jer jedino će vrijeme pokazati prave pobjednike.

Sljedeći članak: « Oscari: Isprika za propuštene prilike