O saborskoj zastupnici Mireli Holy, predsjednici zelene stranke Orah, pod ozbiljno se već govori i kao o mogućoj mandatarki za sastav nove Vlade, one vlade koja bi bila formirana kad bi, kojim slučajem - a tako u ovom trenutku pokazuju ankete - njena stranka sa SDP-ovom koalicijom imala većinu u sljedećem parlamentu, plus, naravno, kad bi u toj novoj većini prema broju zastupnika upravo Holy imala laganu prednost.
O Mireli Holy kao mandatarki govori se čak bez obzira na to što je sama predsjednica Oraha u razgovoru za Novu TV bila izjavila da u novome sazivu ne želi biti kandidatkinja za premijerku te da je čak plaši nagli porast rejtinga njenog Oraha, s obzirom na to da još nije izrastao u pravu, veliku organizaciju, s čvrstom i pouzdanom strukturom.
Svejedno, i pored tih ograda same nositeljice ideje zelene politike, što god ta politika u praksi značila, mnogi bi na silu željeli da baš Mirela Holy vodi sljedeću Vladu, to jest da vodi Hrvatsku, neovisno o njenim stvarnim stručnim, liderskim i drugim kapacitetima za takav posao. Neovisno i o njenom osobnom osjećaju u vezi s tom funkcijom.
S Mirelom Holy događa se u neku ruku što i s Kolindom Grabar-Kitarović. Za dužnosnicu NATO-a bilo se gromko navijalo da preuzme bilo koju funkciju u Hrvatskoj, samo da nekako izgura Karamarka. Prvo da bude predsjednica HDZ-a, pa kad već to ne ide, neka barem postane predsjednica države. Toliko se glasno navijalo, i to sa svih strana, da je Kolinda Grabar-Kitarović i samu sebe uspjela uvjeriti u ispravnost ovoga - po svemu se sada vidi - vrlo rizičnoga političkog poduhvata.
Kao što se, dakle, Kolindu Grabar željelo po svaku cijenu progurati kao blagu, meku, komunikativnu alternativu Karamarku, tako se isto danas postupa s Holy, samo u perspektivi prema Milanoviću.
Gotovo da se uopće ne razmišlja o Mireli Holy izvan konteksta postojanja Zorana Milanovića na čelu SDP-a i Vlade.
Zapravo se i ne govori o idejama, politici i suštini zelenih i drugih ideja Mirele Holy i njene stranke Orah, koliko se razmatra kako bi ona, onako čisto matematički, mogla spasiti SDP, kao nekakav njegov politički satelit, sasvim privremeno lansiran izvan SDP-ove orbite.
Premda je predstavljaju kao alternativu, a i ona sama - pojavom i nekim prijedlozima - nastoji djelovati alternativno, projekt Mirela Holy kao premijerka ustvari nije nimalo alternativan.
Njegov zasad jedini vidljiv cilj jest dapače vrlo konzervativan: održavanje na vlasti političke grupacije i pojedinaca koji uglavnom nisu pokazali sposobnost, spremnost ni odlučnost da vode Hrvatsku prema ekonomskom rastu i prosperitetu što većeg broja građana.
Predstavlja se kao presudno, odlučujuće, tko će njima ubuduće rukovoditi: ako će to biti Holy, a ne više Milanović, sve će najednom biti puno, puno bolje.
Međutim, za to nema ni argumenata ni garancija.
Dapače, čini se kao da je nestrpljivim navijačima bilo kakve ljevice na vlasti skoro svejedno što točno zagovara i kako to misli provesti Mirela Holy. Guranjem njene politike u drugi plan, a zadovoljavanjem pukom okolnošću da je “Zoka nije volio” čini se neprestano šteta i Mireli Holy, ali dugoročno i SDP-u.
Toliko se zapravo nitko ne pita što točno predlaže i kakve ekonomske ideje ima predsjednica Oraha da se ponekad čini kako bi joj rejting porastao i kad bi se jednog dana ozbiljno zauzela da se i šišmišima dade pravo glasa, samo kad bi uz to još napomenula da se nikako ne slaže sa Zoranom Milanovićem.
Zbog svega toga opravdan je i razumljiv oprez koji sve više pokazuje i sama Mirela Holy komentirajući rezultate preoptimističnih anketa. Rast njene stranke daleko se više temelji na očekivanjima dijela javnosti da će ljevica u svakom slučaju ostati na vlasti nego da će Orah danas, sutra pokrenuti Hrvatsku. Za ostvarenje tako neambicioznog cilja posebna vizija zapravo se i ne traži. Ali očekivanja tako suženog dometa i ne garantiraju održiv rast stranci koja se načelno zauzima za održivi razvoj zemlje.
Orah i njegova predsjednica Mirela Holy u narednom razdoblju mogli bi postati žrtve premalih očekivanja – dovoljno je da svrgnemo Milanovića. Pa i nije baš.
I u SDP-u i na strani predsjednika Josipovića sve je više navijača takvoga pojednostavljenog rješenja njihove duboke krize ljudstva i politike.
Ne pitaju se previše što Mirela Holy može učiniti za Hrvatsku. Više ih zanima što ona može učiniti za SDP.