Pod stablom Oraha – tako je to nekako bilo zamišljeno – trebala se od Zorana Milanovića skloniti cijela hrvatska ljevica.
Zelenoj stranci Mirele Holy, koja je doduše već s prvom svojom jeseni lagano požutjela, bio je postavljen težak zadatak – održati, i nakon izbora 2015. godine, ljevicu na vlasti, unatoč lošoj izvedbi koalicijske Vlade, poražavajućim ekonomskim pokazateljima, drastičnom padu SDP-a i polaganom, ali kontinuiranom oporavku desnice.
Držač tog zelenog kišobrana, vrlo brzo se pokazalo, nije bila Mirela Holy, nego zapravo jedini preostali lider na ljevici, predsjednik države Ivo Josipović, koji je upravo ovog tjedna i službeno ušao u bitku za novi petogodišnji mandat.
Predsjednik Josipović i Mirela Holy nisu skrivali povezanost na zajedničkom projektu spašavanja ljevice od propasti na izborima i, slijedom toga, mogućega gubitka političke moći.
Dijelili su njih dvoje i osobnu netrepeljivost prema predsjedniku SDP-a i Vlade, s tom razlikom što tu emociju predsjednik Josipović, za razliku od Holy, nije bio u prilici, nije smio javno pokazivati.
Dakle, nisu uopće tajili da su na istom zadatku: spašavanju SDP-a iz zasjede.
Nisu, sve do jednoga dana.
Dok nisu istraživači rejtinga i analitičari političkih procesa prošloga tjedna zabrinuto pokucali na njihova vrata s nepobitnim, alarmantnim zaključkom:
“Ljudi, ovo škodi i Orahu i predsjedniku.”
Ups.
Malo ih je ponijelo. Slučajno-namještene kave u centru Zagreba. Unakrsno hvaljenje po intervjuima. Vožnja automobilima na struju. “Bit ću zeleni predsjednik.” Pa onda ipak ne baš zeleni, ali svakako zelenkasti.
Dok je išlo, išlo je. Predsjednik je smatrao da ne može izgubiti više nego što je već bio izgubio: snažnu stranku iza sebe, SDP, koja bi ga poduprla na izborima i iznijela mu kampanju. Mireli Holy također se činilo da ne može biti sigurnijega promotora njenoj zelenoj alternativi od političara koji je u nekim trenucima dostizao i do 87 posto, sad se ipak vidi – virtualne popularnosti.
Međutim, čim se to počelo malo ozbiljnije mjeriti, jer evo ipak su na pomolu pravi pravcati predsjednički izbori, pokazalo se da stvari ne stoje najbolje.
Već s pojavom prvih protukandidata, Josipović je u kratkom roku izguran u vjerojatni drugi krug izbora – to ni sam ne pokušava sakriti – a i stranci Mirele Holy rejting je počeo padati. Simpatizirajući u tolikoj mjeri Mirelu Holy, građani očito u njoj nisu vidjeli spasiteljicu potrošenih političara i ideja, nego, naprotiv, pobunjenicu protiv politike i trulih kompromisa.
Takva Holy možda i treba dijelu malodušnoga biračkog tijela, ali svakako ne treba predsjedniku države koji k tome još želi biti predvodnik projekta oporavka lijevoga bloka.
I tako Holy i Josipović – od tandema iz snova do prvih preispitivanja i trzavica u samo dva-tri mjeseca.
I jedno i drugo reći će javno da se među njima ništa ne mijenja.
Jedan politički nebitan ministar iz Milanovićeve Vlade, Gordan Maras, pao je tu kao kolateralna žrtva. Na njemu je – da baš ne mora na Josipoviću – Mirela Holy ovih dana trenirala strogoću u pokušaju da spasi poziciju svoje stranke od daljnjeg pada i gubitka vjerodostojnosti. Maras je dakle poslužio kao vreća za boks, ali ono što se razmjenjivalo u toj paljbi zapravo je mnogo ozbiljnija i šira priča. To je priča o budućnosti i izgledima zamišljenoga i već prilično spremnoga projekta pripremanja SDP-a za postmilanovićevsko doba.
“Demantiramo laži o postojanju dogovora između Oraha i SDP-a”, oglasili su se najednom, i to neuobičajeno oštrim priopćenjem, iz stranke Mirele Holy.
Tu se nisu zaustavili. Napali su Marasa, Žarka Puhovskog, medije i druge da ih lažno prikazuju kao potporanj posrnulom SDP-u.
“Nemamo ambiciju spašavati SDP.”
“Nećemo biti dio lijeve Vlade predvođene SDP-om.”
“To su laži”, panično su reagirali iz Oraha.
Da ta panika nije samo na njihovoj strani, pokazala je i reakcija Josipoviću privrženoga ministra iz Milanovićeve Vlade Miranda Mrsića.
“SDP ne može bez Oraha sačiniti mandat Vlade”, izjavio je.
Međutim, o puno faktora ovisi uspješnost projekta “spasi ljevicu, Milanoviću usprkos”, Josipovićeva projekta koji se sada odjednom našao u krizi. Predsjednik Josipović za taj scenarij mora, kao prvo, dobiti još jedan mandat. Mirela Holy trebala bi zatim zaustaviti pad Oraha.
Paradoks je da bi, baš suprotno posljednjim reakcijama iz Oraha, trebala prestati prekomjerna paljba po Vladi jer ona povlači za sobom nastavak pada rejtinga SDP-a. A sa SDP-om koji bi pao ispod 15 posto podrške – što se sada više uopće ne čini nemogućim – teško da bi se mogla nacrtati pobjednička lijeva koalicija.
Ne bi tu onda više pomogle niti ad hoc organizirane stranke na krajnjoj ljevici, poput recimo nove Radničke fronte, koja bi u nekom idealnom scenariju također mogla nešto sitno pripomoći Josipovićevu projektu.
“Naši članovi su uznemireni spominjanjem suradnje Oraha i SDP-a”, izjavila je Mirela Holy, i to u osvit predsjedničkih izbora koje bi Josipović trebao dobiti upravo na uvjerenju većine birača ljevice da stvar za njih nije izgubljena.
Usluga Josipoviću? Po prvi put – i ne baš.